Željka Modrić Surina: Mali smo muzej, ali imamo zbirke međunarodne važnosti

Neke naše zbirke čuvaju i posebno vrijedan tipski materijal uzoraka riba, biljaka ili fosila na kojima je prvi put opisana nova vrsta za znanost, no sa samo pet kustosa ne možemo pokriti svu prirodnu baštinu ovog kraja 

Riječki prirodoslovni muzej jedan je od samo četiri muzeja te vrste u Hrvatskoj. No iako se radi o maloj regionalnoj instituciji čiji je osnivač Županija primorsko-goranska, ovaj se muzej može pohvaliti bogatim i atraktivnim zbirkama koje svjedoče o prirodnoj baštini ne samo područja naše županije, već i Hrvatske, pa i šire regije. Odnedavno muzej ima novu ravnateljicu, višu kustosicu i biologinju dr. sc. Željku Modrić Surinu, s kojom smo porazgovarali o planovima za budućnost, no i o osobitostima ove institucije. 

   – Naš muzej ima vrlo bogate zbirke i bogatu povijest sakupljanja – danas imamo oko 90 tisuća muzejskih predmeta i 28 zbirki. Od tih 28 zbirki, 13 ih je registrirano kao pokretno kulturno dobro Republike Hrvatske, te i dalje radimo na registraciji ostalih zbirki. Neke naše zbirke kao što su ihtiološka, paleontološka i botaničke zbirke čuvaju i posebno vrijedan tzv. tipski materijal onih uzoraka riba, biljaka ili fosila na kojima je primjerice prvi put opisana nova vrsta za znanost. Naše zbirke su i međunarodno važne iako smo mali muzej sa samo pet kustosa. 

  Možete li istaknuti neke od tih najvrednijih eksponata?

Prvi i jedini u mnogočemu

     Spominjali ste nove prezentacijske tehnike? Što to danas podrazumijeva kad govorimo o muzejskim izložbama?

   – Naš muzej je uvijek nastojao imati nešto novo u muzeografskom smislu. Još 1996. godine smo imali prvi »touch screen« među hrvatskim muzejima. Imali smo prvi u Hrvatskoj 3D vizualizacije 2005. godine, a jedini smo muzej u Hrvatskoj koji ima i botanički vrt. Sada pripremamo novu vrstu interaktivnog audiovodiča, uz koji će ljudi uz pomoć svojih mobilnih uređaja ili našeg playera moći slušati vodstvo kroz cijeli postav, ali i saznati više o samom muzeju. 

  Prirodoslovni klub Liburnija 

     Željeli bismo muzej još više otvoriti prema ljubiteljima prirode, pa će sad u ožujku startati Prirodoslovni klub Liburnija, u sklopu kojeg namjeravamo predavanja i odlaske na teren. Ideja je da se kroz druženje obuhvate i obrade široke teme iz aspekta prirodoslovlja, te zaštite prirode i okoliša.  

 Jedinstvena županija 

    Koje su u prirodoslovnom smislu osobitosti Primorsko-goranske županije? 

  – Naša se županija nalazi na mjestu gdje se dodiruju kopno i voda, planine i more, zeleno i plavo. To zeleno i plavo se ne vidi samo u vrlo razvedenom krškom reljefu i dinamičnom krajobrazu, već i u velikoj bioraznolikosti, koja je rezultat dodirivanja tih različitih svjetova u prošlosti i sadašnjosti. A gdje drugdje biste mogli u jednom trenutku gledati runolist, a za pola sata se okupati u moru?

   – Zbirka riba čuva pet primjeraka po kojima su opisane nove vrste iz porodica glavoča, šaranki i vijuna. Herbarijska zbirka čuva primjerak na osnovi kojeg je opisana vrsta Pulevićevo zvonce, nazvana prema crnogorskom botaničaru prof. dr.sc. Vukiću Puleviću. U našim se zbirkama nalaze i mnogi nalazi rijetkih, ugroženih i zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta, a javnosti je sigurno među najzanimljivijima i primjerak velike bijele psine, koji je ulovljen u Bakarskom zaljevu 1891. godine, a izložen je i u našem stalnom postavu. 

  Rođendanske fešte

Čime se muzej još bavi pored prikupljanja i znanstvene obrade materijala?

   – Puno pažnje polažemo na prezentaciju znanstvenih saznanja u javnosti. U tom smislu smo na dobrom glasu po vrlo razvijenoj pedagoškoj djelatnosti. Primjerice, imamo projekt »Mala škola prirodoslovlja« koji ide već 11 godina, a koji je verificiran od Agencije za odgoj i obrazovanje i preporučen od Ministarstva znanosti i obrazovanja. Projekt obuhvaća nadarenu i djecu posebno zainteresiranu za prirodoslovlje iz četvrtih razreda riječkih škola. Lani smo održali i 147 radionica različitih prirodoslovnih sadržaja za razne učeničke uzraste, od predškolskog do srednjoškolskog. Držimo predavanja, prezentacije i radimo klasična stručna vodstva po izložbama. U zadnje dvije godine vrlo popularnima su se pokazale edukativne proslave rođendana kojih smo prošle godine održali čak 180. Proslave se naslanjaju na naše radionice, no puno su opuštenije i zabavnije. Uvijek su s djecom dvije animatorice, koje kroz šest različitih tema djecu upoznaju s našom građom i prirodnom baštinom. Nastojat ćemo se u budućnosti više okrenuti i prema odrasloj publici, kako bi pojačali svoju ulogu referentnog centra prirodoslovlja u našoj županiji. Radimo na tome da budemo ustanova otvorenih vrata. 

  S kakvim vam se sve upitima inače obraćaju građani?

   – Građani nam se najčešće obraćaju pitanjima u vezi vrsta koje smatraju opasnima za svoje zdravlje – zmija, paukova, biljaka koje bi mogle biti alergeni i slično. Obraćaju nam se i upitima o neobičnim pojavama koje su opazili u prirodi – na primjer o labudovima koji su sletjeli u more, jatima čvoraka, šišmišima na tavanima, ranjenim životinjama. Ponekad donesu i primjerke zmija koje su prethodno usmrtili, pa smo nerijetko u prilici da im objašnjavamo da su zmije zapravo zaštićene vrste.   

Akvarij najposjećeniji

Koliko posjetitelja imate godišnje?

– Oko 10 tisuća. S time da veći dio otpada na sudionike naših edukativnih programa, a gotovo četiri tisuće ljudi posjeti nas samo tijekom Noći muzeja. Mislim da je posjećenost relativno dobra, s obzirom da smo mali muzej i imamo u prosjeku dvije nove izložbe godišnje. 

  Izdvaja li se neki postav kao hit?

   – Posjetitelje najviše zanima naš akvarij – multimedijalni centar, u kojemu održavamo i radionice, predavanja i prezentacije. To je naša multifunkcionalna dvorana. 

  Koliko su vaše zbirke stare i koliko su dugo nastajale?

   – Jako dugo. Neke muzejske predmete smo zapravo naslijedili od Museo Civico, koji je u Rijeci funkcionirao u doba talijanske vlasti. Osnovani smo 1945. godine, no ideja za osnivanje prirodoslovnog muzeja postoji još od 1876. Od tada se zapravo polako skuplja dio prirodoslovne građe s ovog i područja cijele regije. U Rijeci je postojala i mađarska morska biološka postaja od koje smo mi naslijedili puno ihtiološkog i morskog materijala. Zbirke se inače pune različitom dinamikom, ovisno o tipu materijala koji se skuplja i načinu skupljanja. Sve ovisi i o tome imamo li u muzeju kustosa koji se takvom građom bavi. To je ujedno i jedan od naših problema. Imamo, primjerice, vrijednu zbirku kukaca, no nemamo nikoga tko se bavi kukcima i tko bi ih mogao prikupljati. Imamo puno manje osoblja no što nam je potrebno da pokrijemo prirodnu baštinu primorsko-goranske županije.   

»Museumcultour«

Što planirate u budućnosti u smislu razvoja muzeja?

   – Nastavit ćemo raditi na prikupljanju i obradi materijala, a onda ćemo raditi na tome da se naš muzej prepozna kao kulturna ustanova. Prirodoslovni se muzeji u javnosti doživljavaju kao stručne i znanstvene ustanove, a ne ustanove u kulturi. Ideja je organizirati međuinstitucionalna događanja, koja bi nas približila široj publici, kao što su primjerice izložbe i koncerti. Uskoro ćemo ispuniti uvjete i da se registriramo kao ustanova koja obavlja znanstvenu djelatnost, što bi nam omogućilo da potencijalno primimo i znanstvene novake. U planu je i opsežna analiza korisnika – tko su, što su, da li su zadovoljni, pa bi prema rezultatima pokušali prilagoditi dijelove stalnih postava ili budućih izložaba. Dobili smo i jedan međunarodni projekt, »Museumcultour« iz programa »Adriatic IPA Crossborder Cooperation 2007-2013«. Tu smo, kao jedini iz Hrvatske, jedan od sedam partnera iz pet država – iz Italije, Slovenije, Crne Gore, Hrvatske i Albanije, a cilj je pronaći način kako bolje plasirati muzeje na tržištu turizma.

Cijeli projekt je težak oko dva milijuna eura, a mi smo od toga dobili 213.300 eura i planiramo s time napraviti novi dio stalnog postava, koji će se zvati »Život u Jadranskom moru«, te jednu putujuću izložbu na temu ugrožene bioraznolikosti Jadrana, koja će putovati u zemlje partnere i po Hrvatskoj. U projektu je naglasak na novim muzeografskim tehnikama, a u sklopu njega napravili smo i opsežan marketinški plan predstavljanja muzeja, te se nadamo da ćemo na te dvije godine za trajanja projekta uspjeti zaposliti i još jednog muzejskog pedagoga. No, problem je što se radi o EU programu u sklopu kojeg se najprije trebaju potrošiti sredstva koje EU kasnije refundira u odobrenom iznosu. Dvjesto tisuća eura za nas je jako puno, no nadamo se da ćemo iznaći neko rješenje u dogovoru s našim osnivačem, jer zbog nedostatka financija već kasnimo s početkom provedbe za ostalim partnerima.

Situacije s takvim programima nisu riješene ni na državnoj razini, za razliku od recimo Slovenije, gdje naši partneri imaju osigurano deset posto financiranja od države. Bilo bi šteta da projekt ne uspijemo realizirati, jer smo, između ostalog, planirali i stalni dio postava dodatno urediti za osobe s teškoćama u kretanju i slabovidne osobe.