Begovac: Osmero djece s HIV-om u Hrvatskoj liječi se terapijom od koje je ozdravila djevojčica u Americi, ali bez rezultata

Kada će se definitivno moći kazati da je dijete zdravo teško je reći. U svakom slučaju bit će potrebno dalje pratiti zdravstveno stanje djeteta, ali se već sada može reći da nema dokaza da je dijete zaraženo HIV-om 

Vijest o dvoipolgodišnjoj američkoj djevojčici izliječenoj od HIV-a, koja je proteklog tjedna prezentirana na Konferenciji o retrovirusima i oportunističkim infekcijama u Atlanti, odjeknula je diljem svijeta, a oboljelima i njihovim obiteljima dala novu nadu u izlječenje. Josip Begovac, voditelj Referentnog centra za HIV/AIDS Klinike za infektivne bolesti »Dr. Fran Mihaljević« u Zagrebu, koji je i sam sudjelovao na konferenciji u Atlanti, oprezan je u prognozama i kaže kako se prije radi o svojevrsnom medicinskom fenomenu, nego o sigurnom izlječenju male pacijentice. Američka je djevojčica primala standardnu antiretrovirusnu terapiju, a s njom se počelo vrlo rano. Istu terapiju prima i osmero djece s HIV-om koje se liječi u Hrvatskoj, međutim ovakav je rezultat izostao. 

 Je li razdoblje od godinu dana bez lijekova i bez znaka infekcije virusom HIV-a dovoljno da se sa sigurnošću zaključi da je djevojčica zdrava?

Timothy Ray Browna smatramo izliječenim 

  Prva osoba koja se navodno izliječila od HIV-a 2007. godine, Timothy Ray Brown, ponovo je u srpnju prošle godine na testovima pokazao da nosi virus u krvi. Baca li to sumnju da će se tako nešto dogoditi i kod ove djevojčice?

  – Kod Timothya Raya Browna je u sklopu liječenja leukemije, koje je uključivalo i zračenje cijelog tijela, učinjena transplantacija krvotvornih stanica koje nisu prijemčive na HIV. Postupak je uspio i zasad smatramo da je Timothy Brown izliječen od HIV-a. Kod njega se također mogu naći tragovi HIV-a, ali virus se ne umnožava i tu možemo govoriti o funkcionalnom izlječenju. 

  Jedan je od problema kod pristupa izlječenju zaraze HIV-om je to što se smatra da je evolucijski ishod infekcije čovjeka s retrovirusom, a retrovirusima pripada i HIV, taj da se dijelovi retrovirusa ugrade u ljudski genom i počnu čovjeku pomagati u pojedinim funkcijama. Smatra se da se oko osam posto ljudskoga genoma sastoji od elemenata endogenih retrovirusa. Naravno, potrebno je niz godina da virus u tom smislu evoluira. 

  Eliminirati prijenos s majke na novorođenče 

  Koliko je najnoviji slučaj izlječenja po vašem sudu značajan za borbu protiv HIV-a, odnosno koliko se moderna medicina u posljednjih nekoliko godina približila rješenju za liječenje ove infektivne bolesti? Je li on usporediv s dosadašnjim primjerima ili se radi o revolucionarnoj novosti u liječenju HIV-a?

  – Sigurno je dobro znati da postoji mogućnost ranog i intenzivnog liječenja novorođenčeta koje je zaraženo HIV-om i da to liječenje može dovesti do izlječenja. Međutim, treba se zapitati zašto se dijete uopće zarazilo? Zašto se tako kasno, tek neposredno prije poroda otkrila zaraza HIV-om kod majke? Naime poznato je da se antiretrovirusnim liječenjem trudnica i preventivnim davanjem lijekova novorođenčetu može gotovo posve eliminirati prijenos virusa s majke na dijete. Glavni preduvjet za to je da sve trudnice znaju jesu li zaražene HIV-om, ali u praksi čak i najrazvijenijih zemalja svijeta događa se da, unatoč niza preporuka, izostane testiranje trudnica. Zasad ne možemo govoriti o novoj prekretnici u liječenju HIV-infekcije jer se navedeno opažanje treba dodatno potvrditi a po svemu sudeći ovakav postupak može pomoći samo malom broju novorođenčadi.

  – Valja se podsjetiti da se radi o djetetu kojem je dokazan HIV u tijelu na temelju genskih testova već prvog ili drugog dana života, a sada bez primjene antiretrovirusnih lijekova, standardnim metodama virus u tijelu nije dokazan pa se može govoriti o nekoj vrsti izlječenja. Standardno antiretrovirusno liječenje započelo je 30 sati nakon rođenja djeteta, a majka je samoinicijativno prekinula liječenje kad je dijete bilo staro 18 mjeseci. Nakon toga, u dobi od 26 mjeseci, u tijelu djeteta se nalaze genski tragovi virusa, ali nema virusa koji ima sposobnost umnožavanja, nema čak ni protutijela na HIV. Govori se o funkcionalnom izlječenju, međutim taj pojam podrazumijeva da postoji imunosni odgovor prema virusu, što se u ovom slučaju nije dogodilo. Dakle mi trenutačno nemamo niti pravi naziv za ovaj fenomen. Kada će se definitivno moći kazati da je dijete zdravo teško je reći. U svakom slučaju bit će potrebno dalje pratiti zdravstveno stanje djeteta, ali se već sada može reći da nema dokaza da je dijete zaraženo HIV-om.  

 Tri čimbenika

Može li se na temelju dostupnih informacija o tom slučaju zaključiti što je uzrok izlječenja ili, kako kažete fenomena – rani početak liječenja, agresivna terapija, dob djeteta?

  – Sigurno je da je rani početak liječenja bio jedan od ključnih čimbenika. Svi su antiretrovirusni lijekovi dani odmah i u punoj dozi što se također može smatrati bitnim. Ali uz to je bilo i nekoliko dodatno povoljnih okolnosti. Prvo, majka nije imala veću količinu virusa u krvi i uz to je imala dobro održan imunološki sustav. Majka sada nakon poroda ne uzima antiretrovirusne lijekove jer se zbog dobrog imunološkog stanja smatra da to zasad nije niti potrebno. Drugo, dijete je nakon poroda, odnosno prvog dana života imalo neuobičajeno malu količinu virusa u krvi. Ova tri čimbenika: rano i odgovarajuće liječenje uz malu količinu virusa u majke i djeteta nameću se kao važni čimbenici izlječenja. 

 Na koji način bi ova saznanja mogla poslužiti u traganju za lijekom protiv HIV-a? Jesu li na temelju njega znanstvenici nešto bliže otkriću načina za liječenje zaraženih? 

  – Nažalost za većinu djece i odraslih koji su već zaraženi HIV-om ovo opažanje ne znači ništa. Oni ne mogu prekinuti liječenje jer će se virus vrlo brzoponovo pojaviti u krvi i tijekom vremena pogoršati zdravstveno stanje. Mi danas imamo uspješno antiretrovirusno liječenje koje osobama zaraženim HIV-om omogućuje da dožive gotovo normalnu starost, ali lijekovi se moraju uzimati redovito i svakodnevno i samo s lijekovima ne možemo iskorijeniti virus iz tijela. Danas znamo da su navedeni lijekovi vrlo važni i u prevenciji zaraze HIV-om jer osoba koja ima nemjerljivu količinu virusa u krvi gotovo da i nije zarazna. 

 Treba pričekati

Znači li to da se roditelji djece zaražene HIV-om ne trebaju prerano radovati?

  – Glavna poruka ovog slučaja je da vrlo rano liječenje može dovesti do izlječenja. Dakako, prije nego što donesemo konačni sud treba pričekati da se navedeno opažanje potvrdi i u druge djece, a i u drugim sličnim situacijama. Potrebno je naglasiti da je dijete primalo standardnu, uobičajenu antiretrovirusnu terapiju koja se i kod nas provodi. Međutim, već sada znamo za drugu djecu koja su antiretrovirusno liječenje počela drugog dana života s istom standardnom terapijom i znamo da to liječenje nije dovelo do izlječenja. 

 Hoće li se temeljem ovog iskustva išta promijeniti u pristupu liječenju djece s HIV-om?

  – Prva implikacija koja se nameće je što učiniti s drugom djecom koja su također rano, unutar 30 sati od porođaja, započela standardnu antiretrovirusnu terapiju s tri lijeka. Treba li liječenje prekinuti ili ga prekinuti ovisno o prethodno učinjenim pretragama? Ako se odlučimo na prekid liječenja, moramo znati koje su pretrage nužne da bi se to moglo savjetovati. Nažalost, vjerojatno je mali broj djece u svijetu kod kojih je liječenje započelo tako rano, praktično odmah nakon porođaja. Ovaj slučaj može promijeniti praksu postavljanja dijagnoze zaraze HIV-om kod novorođenčadi s naglaskom na brzoj dijagnostici i brzom liječenju odmah nakon poroda. Nažalost, najveći broj HIV pozitivne djece se rađa u subsaharskoj Africi gdje uobičajena dijagnostika zaraze HIV-om kod novorođenčadi nije dostupna.  

  Ključna je i važna poruka ovog slučaja da danas raspolažemo lijekovima koji potencijalno mogu pridonijeti izlječenju ako se daju kod prvih znakova virusa u krvi. No postavlja se pitanje je li uopće moguće otkriti osobe u tako ranoj fazi zaraze HIV-om?