RIJEKA » Prema planu raspodjele sredstava za programe javnih potreba u kulturi Grada Rijeke za 2013. godinu, HNK Ivana pl. Zajca za premijerni repertoar kazališnih grana dobilo je 300.000 kuna, za festival Riječke ljetne noći isto toliko, što ukupno čini 600.000 kuna. Za usporedbu, prije pet godina premijerni repertoar raspolagao je sa 620 tisuća kuna – Drama sa 170, Opera s 250, Balet i Talijanska drama sa po 100 tisuća kuna, a Riječke ljetne noći imale su na raspolaganju čak 1,270 milijuna kuna.

Gradskom kazalištu lutaka Rijeka za premijerni i reprizni repertoar dodijeljeno je 80.000 kuna, za film »Lutke nikad ne spavaju« 20.000 kuna, a za Reviju lutkarskih kazališta 100.000 kuna. Lutkari će tako raspolagati s 200.000 kuna, što je na razini 2012. godine.

 Za ostale korisnike u scenskoj djelatnosti namijenjeno je 350.000 kuna. HKD Teatar dobio je za koprodukciju s riječkim HNK-om za predstavu »Mjesec dana na selu« 85.000 kuna. Udruzi »Drugo more« za festival »Zoom« dodijeljeno je 60.000 kuna te za projekt »Posjetiti/Podsjetiti« 30.000 kuna. Teatar Trafik raspolagat će s 40.000 kuna za predstavu »15 minuta Trafika«. Udruga »Krila« dobila je 25.000 kuna za projekt »Dramaticon Phenomenon« te 8.000 za završnu produkciju. Udruzi »Prostor plus« raspoređeno je 20.000 kuna za »Švedsku grenčicu«, a isto toliko dobio je Branko Žak Valenta za projekt »Hermafroditi duše«.

Dobri i loši trendovi

Udruga »Axis« dobila je 10.000 kuna za »Baci kockice«, dok je udruzi »Domino« za »Perforacije« dodijeljeno 8.000 kuna. S po 5.000 kuna sufinanciraju se udruge »RI Dance«, »Flame« i TRY Theatre. Ri Teatar dobio je za »Čudesni oblačak« 3.000 kuna. Teatar Rubikon raspolaže s 11.000 kuna za dramsku produkciju »Fališ mi«, a Jelena Tondini za dramski tekst »Telefon« dobila je 5.000 kuna. Alisi Debelić dodijeljeno je 3.000 kuna za multimedijalnu režiju, a Marti Rak za usavršavanje u plesu 5.000 kuna. Marko Kalc dobio je 2.000 kuna za usavršavanje. 

 Prema zapisniku, sjednici su prisustvovali članovi kulturnog vijeća za dramsku umjetnost, ples i pokret – Almira Štifanić, Božena Delaš i Darko Lukić, a bila je prisutna i Višnja Višnjić Karković, savjetnica u Odjelu za kulturu. Tom prilikom usvojen je zaključak da se programi ustanova u kulturi čiji je osnivač Grad ne ocjenjuju, no donesene su primjedbe koje bi trebale unaprijediti rad ustanova.

Vezano uz Gradsko kazalište lutaka istaknut je dobar odabir redatelja, kontinuirana briga o visokoj kvaliteti produkcija, atraktivan i raznovrstan repertoar. Primjedba je da nedostaju tekstovi suvremenih, mlađih domaćih autora i autorica koji pišu za djecu te interaktivnih projekata koji traže aktivnu mladu publiku.

Kad je riječ o drami HNK Ivana pl. Zajca, uočava se dosta nagli zaokret prema velikoj klasici i nekoj vrsti reprezentativnog spektakla, što predstavlja odmak od dosadašnjeg prepoznatljivog trenda dramatizacije suvremene hrvatske proze, provokativnih dramskih predstava koje se suočavaju s aktualnim problemima i kritički se bave našom suvremenošću. Na razini odabira tekstova primjećuje se pomak prema konzervativnijem repertoaru.

 Kod nekih udruga razvidan je rast u kvaliteti i sadržaju, a kod nekih udruga primjećuje se suprotna tendencija – pomanjkanje novih ideja, stagnacija u provedbi i problem publike. Zaključeno je i da neke udruge neopravdano i nerealno financijski vrednuju svoje projekte.

Bez izbora

HNK Ivana pl. Zajca dodatno su smanjena programska sredstva u odnosu na 2012. kad je bilo izdvojeno 750.000 kuna. Kako će se dodatno rezanje odraziti na rad riječkog kazališta pitamo intendanticu Nadu Matošević Orešković:

 – Godina 2013. nastavak je kazališne sezone 2012/13. te je kao takva u svom prvom dijelu predodređena obvezama prema pretplatnicima i umjetnicima autorskih ekipa s kojima su, naravno, već potpisani ugovori. Stoga će se izmjene planiranog programa odnositi na prvi dio kazališne sezone 2013/14., u razdoblju od rujna do prosinca 2013.

 Programom Riječkih ljetnih noći 2013. godine pružit ćemo publici najbolje u zadanim financijskim okvirima. Budući da se 2014. godine navršava stota obljetnica smrti Ivana pl. Zajca, naša je ideja bila obilježiti kraj 2013. te 2014. godinu programom posvećenom Zajčevu djelu i životu. Očekujući u tome podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske te Primorsko-goranske županije, nadamo se da ćemo uspjeti ostvariti barem dio toga bogato zamišljenog programa.

 Svi zaposlenici HNK Ivana pl. Zajca zajedno sa mnom, ovdje su da kreiraju i ostvaruju umjetnički program u zadanim financijskim okvirima, kako proračunskim tako i onima koje smo uspjeli ostvariti iz vlastitih izvora. Uostalom, zar imamo neki drugi izbor?

Mršavo za obljetnicu

HKD Teatar u koprodukciji s HNK Ivana pl. Zajca trebao je u 2013. realizirati predstavu »Mjesec dana na selu«, za što je izdvojeno 85.000 kuna. Umjetnički voditelj HKD Teatra Nenad Šegvić kaže da je riječki HNK zbog manjka sredstava odustao od koprodukcije. Za Međunarodni festival malih scena, koji ove godine obilježava 20. godišnjicu postojanja, dodijeljeno je 450.000 kuna iz gradskog proračuna.

 – Bilo je u planu da predstavu »Mjesec dana na selu« u Vili Ružić režira istaknuta bugarska redateljica Margarita Mladenova. Bez pomoći sponzora nisam siguran hoćemo li uspjeti to ostvariti – kaže Nenad Šegvić. Možda ćemo u godini dvadesete obljetnice raditi neki manji komad s dva lica.

 – Međunarodni festival malih scena u pogledu sufinanciranja ostao je na razini prošle godine. Iz tih sredstava izdvaja se plaća za jednu zaposlenicu, što znači da za festival ostaje 350.000 kuna. Za festival kojim ćemo obilježiti 20. godišnjicu tražimo sponzore. Pogledali smo sjajne predstave, a koje ćemo od njih uspjeti dovesti u Rijeku u ovom je trenutku teško reći. Svjesni smo da je kriza, ali sredstva su doista premala.

 Ova godina u znaku je i 15. obljetnice Teatra Trafik, o čemu voditelj udruge Edvin Liverić kaže:

 – Projekt »15 minuta Trafika« zamišljen je kao niz 15-minutnih izvedbi (solo, duet, grupni rad, zvučna instalacija…) koji će se poput svojevrsne izložbe moći razgledati tijekom jedne vođene ture u nekoliko različitih prostora jednog objekta. U samoj izvedbi postavljamo si pitanja kao što su: Što smo mi Trafiku i što je Trafik nama nakon petnaest godina zajedničkog istraživanja identiteta na rubu vremena i prostora?

Propitivanje identiteta

Ovo je možda najegoističnija Trafkova propozicija njenim članovima, trafikantima, do sada, propozicija ponovnog propitivanja sebe i vlastitog identiteta kroz Trafikov identitet koji je namjerno sve više rubniji, sve manje prihvatljiviji, sve manje vidljiv, sve nenametljiviji i sve krhkiji.

 No, možda je ova propozicija trenutno i jedina moguća? Pogotovo u vremenu koje sve nemilosrdnije reže one preduvjete prema kojima bi čovjek uopće mogao ostvariti svoj rad i kao individua opstati u njemu. Stoga je ovo vrijeme doba nekog ponovnog, iskonskog poniranja u sebe i svoje tijelo kao jedino utočište, tijelo kao dom i tijelo kao jedini sigurni prostor slobode. No, što se dogodi kada taj dom postane Trafik i kada se privatni život na vrlo tankoj liniji više ne može ili ne želi odvojiti od Trafikovog – pitanja su koja si postavljamo.

 Pozivajući se na Warholov citat o današnjih »15 minuta slave za svakoga« samoironično pristupamo ovom preispitivanju pojmova: Ja kao tijelo, Tijelo kao dom, Dom kao Trafik, Ja kao Trafik, i naših zajedničkih 15 minuta slave. Radujemo se ovom projektu, iako nam je u startu jasno da nas očekuje još jedan »pro bono« projekt i da će sama produkcija biti iscrpljujuća.

Pet različitih predstava

Međutim, mi smo i u prošloj sezoni, s neznatno manje sredstva od Grada, a još neznatnijim od Ministarstva kulture, iznijeli dvije velike koprodukcije: jednu u Singapuru, na jednoj od najprestižnijih pozornica svijeta – Teatra Esplanade, i drugu u sklopu Europske prijestolnice kulture u Mariboru, kao jedini projekt iz Hrvatske koji je u sklopu tog velikog događaja bio i praizveden u Mariboru, te u potpunosti financiran od strane EPK.

Želio bih napomenuti da bez naših partnera i koproducenata, ovi projekti zapravo ne bi bili mogući, a napose sam zahvalan HNK-u Ivana pl. Zajca s kojima smo prvi put, kao nezavisna kompanija, ostvarili suradnju na obostrano zadovoljstvo. Jednako tako smo u protekloj godini igrali čak pet različitih predstava Trafika, pa se šalimo da smo gotovo postali repertoarna kompanija. Ispada da se u ovakvim teškim vremenima rode i neka pozitivna nova riješenja.

 I nije pitanje da li se nešto može, već do kuda sežu resursi dobre volje i pozitivne energije umjetnika. Jer na kraju krajeva, i oni nešto jedu, plaćaju režije i prehranjuju svoje obitelji… Izuzetno smo svjesni teške ekonomske situacije u kojoj se svi nalazimo i nije nam u Trafiku na kraj pameti kukati i cviliti, već smo spremni podnijeti svoj dio tereta i nadati se boljim danima koji nam dolaze. Mislim da će se taj trud na kraju isplatiti i da će ljudi koji sjede u Gradu i stvaraju zajedno s nama kulturnu politiku i identitet ovoga grada, to jednog dana znati cijeniti i nagraditi.