Kada njemačka kancelarka i francuski predsjednik nešto zajedno kažu, to nije šala. Pa i kad najave organiziranje internet poslužitelja kojima bi se zaobilazilo američke servere, a sve zbog »sklonosti« američke tajne agencije NSA da nadzire i poštu političara u EU-u.

   Naime, stvaranje nekog paralelnog europskog interneta – nije moguće. Mreža svih mreža je prekompleksan sustav da bi se moglo sada raditi jedan kontroliran dio samo za jednu geografsku regiju svijeta. Možda se u pojmu »kreiranja svoje mreže za elektroničku komunikaciju koja bi bila sigurna od upada vanjskih obavještajnih službi«, što je Merkel kazala, krije plan Unije, koji je moguće procesti.

   Laički kazano, čini se kako bi Njemačka i Francuska željele pokrenuti vlastiti europski mail sustav, sa serverima u samoj Uniji, u koji bi upadi tajnih službi bili teško mogući. Jasno, ne i nemogući. Što god je na internetu uvijek na neki način može biti pod prismotrom. Hollande i Merkel su svoju najavu iskoristili i za kritiziranje Googlea i Facebooka, odnosno njihovih mail servisa, za koje kažu da skupljaju informacije iz sigurnih zemalja, a pohranjuju ih u nesigurnim državama. U prijevodu na razumljivi jezik – Europska unija je sigurna, a Sjedinjene Države su nesigurne. To poslije saznanja o sumnjivim poslovima NSA-e u neku ruku stoji, odnosno jasno je kako će serveri u Americi stalno biti pod posebnom prismotrom američkih tajnih službi. Bez obzira o kome se radi, međunarodnim teroristima, stranim državnicima ili poslovnim ljudima.

   Postavljanje posebnih servera samo za političke strukture država i institucija Europske unije operativno ne bi trebalo biti teško postaviti. Pri tome ne bi trebalo niti vremenski dugo trajati. Time je jedna mogućnost američkim tajnim službama maknuta – ne mogu jednostavno na američkim serverima pregledavati poruke koje političari izmjenjuju. Jasno, tajnim službama ostaju drugi načini za takvu prismotru, mnogo sofisticiraniji i tehnički agresivniji. Zapravo bi najoperativnije rješenje za europsku diplomaciju i politiku bilo uvesti jedinstveni enkripcijski standard, odnosno kako bi se laički kazalo, sustav za šifriranje. Iako ne postoji enkripcijski sustav koji nije moguće razbiti, danas postoje standardi koje se jednostavno ne isplati razbijati, odnosno, samo razbijanje šifre bi trajalo godinama ili desetljećima.

   Sigurna posljedica ovog istupa dvoje ponajmoćnijih europskih državnika biti će promjene kod dobijanja poslova za IT usluge kod europskih vlada. Jasno je da će se od sada protežirati europske tvrtke, koje svoje servere drže na europskom kontitentu, fizički dovoljno daleko od NSA i drugih američkih sigurnosnih službi. Uostalom, službeni Berlin već je počeo sa strategijom micanja američkih tvrtki iz svog IT sustava, tako da veliki broj računala u državnoj administraciji više ne koristi operativni sustav Windows. Strah od mogućeg »backdoor« upada svakaoko je i tu igrala veliku ulogu, uz uštede koje se ostavare micanjem Microsoftovog softvera. »Backdoor« upad je navodna potencijalna mogućnost da se pomoću protokola skrivenog u kodu operativnog sustava upadne u računala koja ga koriste.