– Ovo ne može ostati bez promjena, da ne kažem radikalnih promjena. Bosance, što sam i sam, dovoljno poznajem da znam da će biti ustrajni u svojim zahtjevima koji su logični, kaže Miroslav Ćiro Blažević
RIJEKA Prije 30 godina u Sarajevu je gorjela jedna baklja, plamenom olimpizma, Zimskih olimpijskih igara u znak pobjede zajedništva, radosti i pravednosti. Trideset godina kasnije, oči svijeta ponovno su uperene u Sarajevo i druge bosanskohercegovačke gradove – gledaju plamen zapaljenih zgrada državnih službi kao rezultat eskalacije protesta građana protiv vladajućih struktura.
Sve je krenulo u Tuzli, tisuće ljudi slile su se niz ulice i ujedinile u izvikivanju svojih prava. Epidemija izlaska građana utučenih sivom svakodnevicom iz fotelje na ulicu širila se svake minute cijelom državom.
Svijetom putuje slika ponovno zapaljene, ranjene i kamenovane Bosne i Hercegovine. O posljednjim zbivanjima razgovarali smo s »mladosti i starosti«, s Josipom Milanovićem, visokoobrazovanim mladićem iz Sarajeva te legendarnim Miroslavom Ćirom Blaževićem, novoustoličenim trenerom tuzlanske “Slobode”, koji će se s priprema momčadi iz Slovenije u BIH vratiti ovog petka. Ćiro i nogometaši izbjegli su biti na mjestu događanja, ali i stotinama kilometara dalje do njih je stigla slika s tonom.
– Ovo ne može ostati bez promjena, da ne kažem radikalnih promjena. Bosance, što sam i sam, dovoljno poznajem da znam da će biti ustrajni u svojim zahtjevima koji su logični. Istini za volju, bojim se za moju Hrvatsku, mislim da bi to trebalo biti upozorenje i našoj Vladi da olako ne shvati tako odgovornu zadaću koju su joj građani povjerili, kaže Miroslav Ćiro Blažević. Prosvjede podržava.
Kada je loša ekonomska situacija u zemlji, onda nijedna vrsta zabave ne može raspoložiti narod kao što sport može. Nije mi žao da sam došao u BIH. Utvaram si da imam zadaću i privilegiju da ljudima dam neko zadovoljstvo jer momčad spremam da ubuduće pobjeđuju, kaže Blažević.
– Sada kada se situacija smirila, iz moje perpektive smatram da je do protesta trebalo doći, trenutak je pravi jer ljudi nemaju djetetu što dati za obući i nahraniti ih. To je upozorenje svima koji su lakomisleni i neodgovorni prema funkciji koja im pripada, zaključuje legendarni nogometni znalac.
»ZA« prosvjede je i Josip Milanović, no nikako za vandalizam. Potrebno je razlikovati patriotizam i vandalizam, govori..
– Jedina smo država u svijetu koja ima najkompliciranije uređenu političku struturu jer o našoj sudbini vode tri čovjeka ma kojem narodu pripadali. Da stanje u Bosne i Hercegovini nije sjajno, to već znaju i ptice na grani. No, velika je razlika između patriotizma i vandalizma. Podržavam prosvjede, ali ne mogu i nikada neću biti dio onih koji se bore za prava uzimajući drugima prava.
Ako je kamenovati policiju, paliti zastave, uništavati automobile, paliti zgrade u kojoj rade ljudi, nečije majke, sestre, roditelji, paliti tramvajska stajališta, rušiti banke moje pravo u borbi za mnoga prava- ipak ću ostati kući i prihvatiti stanje kakvo jeste, kaže Milanović i pita što su građani dobili paljenjem i uništavanjem imovine.
– Zanima me što smo dobili? Izgorene zgrade koje trebamo gledati godinama? Zgrade koje ćemo opet svojim novcem obnoviti i platiti skuplju infrastrukturu koja će u buduće priječiti ovakve stvari. Dobit ćemo policiju koja će nas udarati svaki put kad povisimo glas od straha da ćemo ih ponovno kamenovati, zapaliti.
Dobili smo veliku snagu i mnogo razloga za ispijanje dugih kava prepričavajući svojim prijateljima kako smo bili dio onih koji su palili, rušili, razbijali. Dobili smo otkaz jednog ministra, predsjednika Vlade, strah majki, očeva koji se bore da prežive zajedno s svojim obiteljima iako rade u općini, Vladi.. Jer i oni imaju djecu koja se druži i kreće u društvu koje je (ne)nasilno. I oni šalju svoju djecu u škole koje nemaju uređen sustav, i oni se vozaju tramvajima u kojima se bodu nedužni, kaže Milanović.
