U članku su izneseni netočni podaci – moja knjiga još nije tiskana, već je otisnuto svega 5 digitalnih primjeraka u marketinške svrhe – piše Suzana Mrjanić
Obilaženje izdavača
Naime s tih 5 digitalnih primjeraka, otisnutih u marketinške svrhe, u razdoblju od 2. studenoga 2013. godine do početka travnja ove godine, obilazila sam zajedno sa svojim prvim, prvotnim izdavačima (Udruga »Bijeli val« te Institut za etnologiju i folkloristiku) Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstvo kulture, Gradski ured za kulturu i moguće izdavače koji bi projekt priveli kraju, da bismo gotovo nakon pola godine konačno (uslijed recesije, nekoliko puta evocirane u članku D. Mandića) naišli na zainteresiranost kod predsjednika Uprave »Školske knjige«, dr. sc. Ante Žužula i Miroslave Vučić, urednice u »Školskoj knjizi«, koji su ga uvrstili u svoj nakladnički program za 2014. godinu.
Nema luksuznog izdanja
Nadalje Mandić ponovo pretpostavlja kako je riječ (citiram dobronamjernoga kolegu), »čini se« o »luksuznom« izdanju »već objavljene knjige«. Pravila etičkoga novinarstva nalažu da kada se podiže medijska optužnica, konstative je potrebno provjeriti (što se isto tako moglo učiniti npr. pogledom na portal bib.irb.hr ili na web-stranici NSK-a). Dakle, nije riječ o luksuznom izdanju (jer, zamislite, kolega Mandiću, rukopis ima svega 4 fotografije u boji; ostale su fotografije nažalost reproducirane u tim digitalnim primjercima u crno-bijeloj tehnici, a tako će biti i u prvome izdanju koji kao sunakladnici potpisuju Udruga »Bijeli val«, Institut za etnologiju i folkloristiku i »Školska knjiga«), a osim toga, kao što sam već uvodno i naglasila – »knjiga« nije ni tiskana (riječ je o 1.998 stranica u 3 sveska).
Srećom u ovakvim situacijama namjernoga, za mene osobno – zlokobnoga (lako je strune tuđe kičme kidati), nesporazuma pomažu mi moćne misli poput one Maxine Greene: »Umjetnost ne može promijeniti svijet, ali može promijeniti ljude koji mogu mijenjati svijet«. Doviđenja, gospodine Davore Mandiću… Pritom ljutim se na samu sebe što Vas razumijem da u medijskom spektaklu i sami morate producirati neistinit spektakl, uvrstivši navedenu dotaciju u spektakl godine. Tužno za novinarski posao – stoji u reagiranju Suzane MARJANIĆ, autorice rukopisa »Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas«.
