Ako je, možda, postojala kakva-takva nada, otprilike veličine neke subatomske čestice, o tome da naša vrhuška ima namjeru i želju mijenjati ovo duhovno talibanizirano i materijalno devastirano društvo na bolje, to jest u duhu zapadne civilizacije, aktualne parole govore nam posve suprotno. Verbalna cirkuska akrobatika stranačkih »kateheta« potvrđuju samo jedno; to da smo duboko zakoračili u zonu sumraka, da nas je progutala super masivna crna rupa iz koje teško da više ima povratka. 

  Naime, umjesto poruka političkog vizionarstva i državničkog poštovanja, pa makar one bile samo uboge, deklarativne snage i utjecaja, svjedočimo suprotnome, tomu da naše stranačke elite odlučno pojačavaju ionako kobnu dozu populističkog parolaštva. Jasno u svemu tomu, osim gaženja ljudskog dostojanstva, masakriranja zdravog razuma i fabriciranja novih sukoba i podjela u društvu, ne može biti ama baš ništa dobrog, konstruktivnog i ohrabrujućeg. Dapače. 

 Bacanje zoranizama

  No, bacanje, kako je lijepo primijećeno, tih zoranizama više nema baš nikakve veze s gafovima i omaškama, nego se naprosto radi o jednoj naravi, temperamentu, karakteru ili nekim drugim socio-psihološkim elementima, tko će ga sada više znati. Ove, njegove ljudske i premijerske osobine, međutim, sada opasno eskaliraju, poprimaju već ton vrijeđanja i ponižavanja, svih i svakoga. Jer kada čovjek kojem je pukla cijev u stanu pokušava s tim svojim zlosretnim iskustvom razumjeti i utješiti onoga kome je biblijska vodurina odnijela sve u životu, poštedjevši samo njegov, vlastiti život, to više nije ni alanfordovski crni humor. Jednostavno rečeno – radi se o ruganju, obezvrjeđivanju nečijeg zdravog razuma i pameti. Pritom je posve nevažno radi li sve to naš premijer spontano ili planirano. 

  Kako god bilo, suština je ovakva; kada nečije živote, ne daj Bože, pohara ovakav vodeni Armagedon, ili kakva vatrena stihija, tada je svako uspoređivanje iskustava nepotrebno i neumjesno, štoviše blesavo. Naime, bol i patnju onih koji su samo bespomoćno i u nevjerici mogli gledati kako im voda, ili vatra svejedno, u sekundama halapljivo i nepovratno proždire čitavu imovinu koju su – ciglu po ciglu, dinar po dinar, kunu po kunu… – mukotrpno stvarale možda cijele generacije, nitko ne može razumjeti, kao što takve nitko na ovom svijetu ne može utješiti. Osim, naravno, njih samih. 

Vulgarizacija politike

Sve u svemu, ti ljutiti stranački dripci i neotesanci mogu lagodno i nesankcionirano svog neumjesnog i netaktičnog predsjednika opisivati pridjevima i častiti glagolima koji su očito preuzeti iz fonda riječi primitivnih seoskih konjušara, opasnih navijača huligana i drugih, njima sličnih slojeva s onkraj društva. Uglavnom, razina komunikacije u javnom prostoru, a društvene mreže to su neosporno, svedena je, svjedočimo tome svakodnevno, na razinu septičkih, odnosno kevinih jama. 

 Ideološka higijena

  U moru gospodarskih problema i prirodnih katastrofa koje su zadesile glasače svih političkih boja i opcija, o kojima doduše on ne šuti, ali ni ne govori konstruktivno, Tomislav Karamarko je ipak najgorljiviji i najuvjerljiviji kada treba demagoški i populistički, ali prije svega maliciozno govoriti o Josipu Brozu Titu i njegovim zločinima nakon velikog rata, kao da je on cijeli svoj život posvetio izučavanju i tumačenju povijesnog značenja jugoslavenskog maršala i njegovog antifašističkog pokreta. Doznaje se tako – mada se o tome odavno već sve zna – da je Tomislav Karamarko nekim slučajem predsjednik ove Republike, Titovu bistu on bi istog časa izbacio. Tako bi se on konačno i brutalno obračunao s okamenjenim ostacima komunističkog zločinca koji još uvijek opasno i poprijeko narod gleda iz hola predsjednika i sprema nove čistke i gulage. 

  Ne može biti ohrabrujuće i obećavajuće, ako je ikad u Karamarkov HDZ-a nade i bilo, kad oni koji iz oporbenih struktura zagovaraju svekoliku reformu države u terminalnoj fazi, mogu jedino doživjeti govorničku erekciju i facijalnu ekspresiju na davno minulim ideološkim temama. Ovakva oporbena retorika štoviše umnožava sumnje – hoće li se recimo HDZ u svom mandatu prvo i poglavito posvetiti reformi naziva ulica i trgova!? 

  Ako će se HDZ ponovo najmarljivije baviti ideološkom higijenom, neka barem ovog puta objasne koja je to tajna, nevidljiva veza između jedne biste u predsjedničkom uredu i tragične situacije u zemlji, odnosno zbog čega treba svako-malo trošiti vrijeme na lik iz daleke povijesti koji u ovoj zemlji ne može ništa važno promijeniti. Čak on malo kome može više nauditi, s obzirom na jednu, prostu činjenicu – nesretni Tile mrtav je desetljećima. 

  Inače to prizivanje i klevetanje davno blagopočivajućih je djetinjaste budalasto, budući da ono nikad nije moglo, vjerojatno ni neće, donijeti osmijeh na lica živućih građana. Duhovi su svemogući jedino u crnoj magiji, ili nekim drugim okultnim znanjima, u što, jasno, ne bi svi ljudi trebali vjerovati, čak ni oni koji su poznati po svojim tomislavizmima ili zoranizmima