Izložba obuhvaća pedesetak slika domaćih i stranih umjetnika, s motivima riječkih i primorskih krajolika i veduta, mahom ulja na platnu, nastalih u rasponu od kraja 19. stoljeća do danas. Postavljena je na dvije etaže muzeja i podijeljena u tri cjeline, kako joj govori i ime, a umjetnici čija su djela predstavljena čine šaroliko društvo
Tri godine otkako je prvi put postavljena i uspješno predstavljena u tri države i četiri muzeja – u Cetinju i Podgorici, Novom Sadu i Zagrebu – izložba »More, kamen, grad« Muzeja grada Rijeke prikazuje se i riječkoj publici. Izložba obuhvaća pedesetak slika domaćih i stranih umjetnika, s motivima riječkih i primorskih krajolika i veduta, mahom ulja na platnu, nastalih u rasponu od kraja 19. stoljeća do danas.
Tri generacije
Izložba je postavljena na dvije etaže muzeja i podijeljena u tri cjeline, kako joj govori i ime, a umjetnici čija su djela predstavljena čine šaroliko društvo. Oni najstariji, s kraja 19. i samog početka 20. stoljeća uglavnom su stranci koji su ovuda samo prolazili, poput međunarodno afirmiranih slikara Hansa Printza i Jeana d’Alheima. Iznimka je Lea von Littrow koja je, iako Austrijanka rođena u Trstu, velik dio života provela u Opatiji.
Nešto mlađu generaciju čine Fijumani, lokalni slikari mješovita podrijetla i zamršenih sudbina. Među njima su imena koja su ostavila snažan pečat na likovnoj povijesti Rijeke: Felice Fabro de Santi, Umberto Gnata, Oscar Knollseisen, John Janko Lear, Josip Moretti Zajc, Carlo Ostrogovich i Romolo Venucci.
Najmlađu generaciju čine slikari koji su stvarali u drugoj polovici 20. stoljeća, uglavnom lokalni autori, iako i među njima ima velikih imena poput Otona Glihe. To su uglavnom slikari čija djela i danas krase ovdašnje privatne i javne postore i čiji su radovi prepoznatljivi i usko vezani za ovaj kraj: Antun Žunić, Mila Kumbatović, Vladimir Potočnjak, Antun Haller i Mate Solis. Najnovije slike na izložbi djelo su poznatog austrijskog slikara Roberta Hammerstiela iz 2013. koji je svoju viziju grada ostavio na proputovanju kroz Rijeku, kao i najstarija plejada autora.
Iz pedesetak izloženih radova, kako ističe autorica izložbe i kataloga Jelena Dunato, možemo iščtitati kako su nas drugi gledali i kako smo gledali sami sebe: katkad sladunjavo, katkad sentimentalno, a katkad s iskrenim divljenjem, poštovanjem i ljubavlju.
More, brodovi, mornari
Prvoj izložbenoj cjelini pripadaju morski pejzaži i slike brodova koji zadivljuju slikare, uz pokoji prikaz mornara, kupača i ribara. Najstarija slika u ovom nizu »Parobrod Etelka« djelo je francuskog slikara Victora Charlesa Edouarda Adama, a prikazuje prvi i jedini tanker austrougarske trgovačke mornarice izgrađen 1892. za potrebe riječke rafinerije nafte.
O povijesti svjedoče i dvije marine – »Školj Sv. Marko« Josipa Morettija Zajca iz 1930. i »Školj Sv. Marko u kiši« Mile Kumbatović iz 1974. godine. Iako različite i vremenski udaljene, obje prikazuju nešto čega više nema – otočić koji je u međuvremenu postao točka na kojoj se spajaju lukovi Krčkog mosta. Tu je i »Portret dječaka u mornarskoj uniformi« Giovannija Butcovicha iz 1920., kao i »Portret austrougarskog mornara« Johna Janka Learda iz 1915. godine, oba jedinstvena u opusima svojih autora. Kao jedna od zapaženijih izdvaja se slika »Mama« (1925-1935) Carla Ostrogovicha koja prikazuje majku i dijete na kupanju, a iz novijeg razdoblja pomalo popartistički »Dnevnik mornara« Antuna Depopea iz 1976. godine.
Riječke vedute
Romolo Venucci i Rikard Žic otkrivaju Stari grad, Haller Korzo, Potočnjak pogled na rafineriju nafte na Mlaki, Anton Žunić, Mila Kumbatović i Miomir Milošević luku, a tu su i slike Carla Ostrogovicha iz međuratnog razdoblja koje prikazuju igrače tombole na ulici i noćnu sliku grada s putnicima zaspalima na klupi, ali u nekom drugom, a ne riječkom ambijentu. Jedna od namanjih, ali najvažnijih slika na izložbi Venuccijeva je »Corso di Fiume«, kubofuturistiki prikaz Korza iz 1929. godine
