Nakon zamora marksističkom teorijom, danas ponovo postaje zanimljivo proučavati Krležin pogled na kapitalizam. Ti susreti o obljetnicama Krležine smrti jedan su od načina da se u mrtvu hrvatsku kulturu injektira malo života – kaže Goran Matović
ZAGREB » Manifestacija »Niko me neće – sjećanje na Krležu« obuhvatila je jučer, na dan obljetnice piščeve smrti, pet događanja na raznim lokacijama koje su na simbolički način povezane s piščevom ostavštinom. Jedna od pet »postaja« – uz Memorijalni prostor Miroslav i Bela Krleža na Gvozdu, Muzej »Mimaru«, Kazališnu kavanu i »Močvaru« – bila je i kavana u hotelu Esplanade, u kojoj je Krleža imao svoj stol i za kojim je – okružen hrvatskim malograđanima i rodoljubivim Hrvaticama koje jedu sladoled – mogao načas podleći iluziji da se nalazi u Europi, a ne u balkanskoj provinciji, koja se otkriva čim se zakorači malo dalje prema pruzi. Baš za tim su stolom o Krležinom pogledu na Europu govorili Goran Pavlić, Sibila Petlevski, Zlatko Sviben i Goran Matović.
Evropa danas
Ishodište razgovora bio je Krležin esej »Evropa danas«, u kojemu je, između ostaloga, i ova rečenica: »Tipična je evropska pojava, da su najveće evropske istine izgovorene ispod vješala, na stratištima, po tamnicama i na golgotama, a te raspete i popljuvane istine postaju evropske zastave i viore se vjekovima«.
– Sve je danas u Europi isto kao u tom Krležinom eseju. Krleža je bio Europejac, ali je istovremeno bio i protiv ideologije Centralne Europe; imao je osjećaja i za buntovnu kmetovsku Europu, rekao je Zlatko Sviben u svome nadahnutom izlaganju, u kojemu je apostrofirao piščevu sumnjičavost prema »bankarskoj Europi«.
Suorganizatorica događaja, spisateljica Sibila Petlevski, ponudila je svoje čitanje Krleže kao kritičara kapitalizma.
Kultura bez dijaloga
– Čitati Krležu danas znači ujedno ga i izvoditi. On je predvidio ovo današnje vrijeme tako što ga je dramatizirao. Krleža je, kao i Bernhardt, neugodan pisac. Danas njegovoj glembajevštini treba pristupiti na novi način, ona otvara problem kako gledati kapitalizam danas. Krleža nas je prvi od pisaca uveo u taj problem, istaknula je Sibila Petlevski.
I Goran Pavlić slično gleda na Krležu.
– Nakon zamora marksističkom teorijom, danas ponovo postaje zanimljivo proučavati Krležin pogled na kapitalizam, rekao je.
Zaljubljenik u Krležino djelo, Goran Matović, rekao je da su ovakvi susreti o obljetnicama Krležine smrti jedan od načina da se u mrtvu hrvatsku kulturu injektira malo života.
– Kultura nam je mrtva jer nema dijaloga, nema ogledanja. Da se svi u kulturi danas povežemo, bili bismo dobrostojeća sirotinja, rekao je Matović, koji se gorljivo zalaže za povratak umjetničkog višeglasja i za preplitanje različitih poetika.
Razgovori o pojedinim aspektima Krležina djela nadopunjeni su u jučerašnjem programu i projekcijom filma Željka Senečića »Glembajevi« (u glavnim ulogama su Žarko Savić kao Glembay, Matija Prskalo kao barunica Castelli i Andrej Dojkić kao Leone), te zagrebačkom premijerom Krležine »Salome«, monokoreodrame u produkciji Umjetničke akademije u Osijeku, koju izvodi Selma Mehić.