Privuklo me ono što će se i kako raditi u riječkom HNK-u. »Zajc« je dobio novog intendanta i novi program, a ovdje sam sreo visok stupanj profesionalnosti i veliki interes za kazalište – kaže Jerko Marčić, a Marija Tadić dodaje da je već imala prilike surađivati s nekim ljudima iz ansambla – hrabri su, lako zarone i povjeruju u koncept, ne boje se rizika i ne sabotiraju proces – kaže
U predstavama HNK-a Ivana pl. Zajca ove kazališne sezone gledat ćemo dva nova glumačka imena – Mariju Tadić i Jerka Marčića. Marija Tadić još nije postala članicom Hrvatske drame, a Jerko Marčić postao je to i službeno i već glumi u predstavi »Hrvatsko glumište«. Marija Tadić i Jerko Marčić igrat će u predstavi »Pinocchio?« koju režira glumica Elvia Nacinovich, a bit će postavljena i u Talijanskoj i u Hrvatskoj drami. Na početku razgovora pitamo ovo dvoje mladih glumaca kako je došlo do njihovih angažmana u riječkom kazalištu.
Marija TADIĆ:– Oliver Frljić i ja iste smo godine upisali Akademiju dramske umjetnosti, tako da je bio upoznat s mojim radom već od samih početaka i ispitnih produkcija na Akademiji, do prvih predstava s kojima sam počinjala u Teatru &TD. Kad sam vidjela da je postao intendant u Rijeci, javila sam mu se sa svojim životopisom i izrazila želju za suradnjom, nadajući se da će prepoznati moju potrebu za glumačkim kontinuitetom u sklopu ansambla za koji sam osjetila spremnost više nego ikad ranije, dapače to mi se činilo kao jedini logičan slijed.
Tako je i bilo. Relativno brzo uslijedio je Oliverov poziv, a što je prevagnulo da pozove upravo mene, to bi ipak valjalo pitati njega. Nadam se da će o tome ipak najviše govoriti rezultati moga rada.
Jerko MARČIĆ: – Bio sam član Gradskog kazališta »Trešnja« i bila mi je potrebna promjena. Godinu dana tražio sam posao u Zagrebu. Kucao sam na vrata gotovo svih zagrebačkih kazališta, međutim u Zagrebu je jako teško doći do posla. Radim na Akademiji kao vanjski suradnik, asistent. I tamo sam tražio posao, ali nije bilo moguće to ostvariti. Onda sam se sjetio Olivera Frljića, kojega poznajem još iz vremena studija. Znajući da traži ljude za riječko kazalište, osjetio sam želju da se maknem iz Zagreba. Mislim da je ideja da ljudi fluktuiraju vrlo zdrava.
Odlična škola
Što vam znači angažman u Rijeci?
Jerko MARČIĆ: – Prije svega privuklo me ono što će se i kako raditi u riječkom HNK-u. Uvijek mi se nekako dogodi da naletim na početke nečega. Riječko kazalište dobilo je novog intendanta i novi program. Što se tiče riječkog ansambla, vrlo brzo smo »kliknuli« – i profesionalno i privatno, naprosto mi je blizak način rada, stil, asocijacije, brzo se »lovimo«… Ulazak u ansambl za sada mi je lak, zahvaljujući i Oliveru koji brzo radi i nema puno trošenja vremena na sporedne stvari. Ovdje sam sreo visok stupanj profesionalnosti i veliki interes za kazalište.
Marija Tadić s riječkim je kazalištem već surađivala prije četiri godine na predstavi »Cirkus destetika« u režiji Aleksandra Popovskog. Pitamo je kakva su joj iskustva vezana uz taj projekt?
Marija TADIĆ: – Taj projekt izdvojila bih sigurno kao jedan od dražih u životu što zbog materijala kakav je Harms, što zbog Acine energije i povjerenja koje ima u glumačku intuiciju, što zbog glumaca iz ansambla s kojima sam imala priliku surađivati na procesu i družiti se izvan njega. Za mene vrlo dragocjen proces u kojemu sam puno naučila. Žao mi je jedino što smo »plesali samo jedno ljeto«.
Jerka Marčića riječka publika pamti po ulozi Don Jere u predstavi »Glorija« HKD Teatra, pa ga pitamo kakva ga sjećanja vežu uz tu predstavu u režiji Laryja Zappije?
Jerko MARČIĆ: – »Gloriju« smo radili 2003. godine i to je bilo nevjerojatno iskustvo. Tada sam bio na trećoj godini glume. Tu smo predstavu napravili brzo, za mjesec dana. Za mene je to bila odlična škola. Ne znam kako bih se danas nosio s tim. Vjerojatno bih lakše i brže dolazio do nekih stvari, ali to je vrlo zahtjevan komad. Nisam siguran ni da li bih ulogu Don Jere ponovno želio raditi. Već tada mi je Rijeka dobro »sjela« i, evo, sad sam opet tu.
Svi kao jedan
Mariju Tadić pitamo je li već dobila tekst za »Pinocchija?« i koju će ulogu igrati?
Marija TADIĆ: – Upravo sam dobila tekst, igrat ću Lisicu. S probama počinjemo idući tjedan, 26. studenoga, i tome se jako veselim.
Dosad ste već glumili u predstavama za djecu. Kakav je to za Vas glumački izazov i možda drugačija vrsta odgovornosti?
Marija TADIĆ: – Volim igrati pred dječjom publikom, to je jedna sasvim druga vrsta iskustva nego igranje na večernjoj sceni. Djeca su vrlo iskrena, osjete kad igrate s »figom u džepu«, a kad ste iskreni i to nagrađuju. Ona ne sude, nemaju pretpostavki i predrasuda. Zaista dođu u kazalište otvorena srca, što je zaista dobar preduvjet za dobrog gledaoca. Djeca su u tom pogledu idealna publika.
Kakav vam glumački izazov predstavlja »Hrvatsko glumište«?
Jerko MARČIĆ: – Do sada sam surađivao s dosta redatelja koji rade na sličan način i navikao sam na takav način rada. U »Hrvatskom glumištu« nema individualnosti i svi funkcioniramo kao jedan. Mi smo u principu sredstvo jedne ideologije kojom se bavimo u predstavi.
Na individualnoj razini tema predstave je vrlo zahtjevna za svakog od nas. Na neki način smo zaštićeni tako što smo svedeni na grupu. Tema kojom se bavimo otvara i pitanje pozicije glumca na sceni. Ovdje su stvari jako pod povećalom: pitanje je da li su to moja mišljenja ili je to stav Olivera Frljića, ili je to pak naše zajedničko mišljenje? Svi smo mi odgojeni u različitim obiteljima, s različitim stavovima o povijesti. Netko je radikalniji, a netko manje. Dosta smo razgovarali o tome da bismo nekako iznivelirali žestinu izričaja.
Kakve reakcije očekujete?
Jerko MARČIĆ: – Svjesni smo da će predstava izazvati dosta reakcija, naročito među kolegama. U »Hrvatskom glumištu« kao da rješavamo nešto iz prošlosti vlastite obitelji – i ja sam na neki način odrastao u kazalištu. Postavljamo pitanje odgovornosti javnog govora – imam li pravo, kao javna osoba, neki opći bijes koji je u meni izazvan, ratom, na primjer, uputiti prema jednoj osobi i povlači li to neke posljedice? Zanimljivo je da smo sada i mi u poziciji onih koji javno govore, pa se nameće pitanje što je naša odgovornost sada?
Glumci su također stvarali materijal za predstavu.
Jerko MARČIĆ: – Dosta radim s kazalištem u kojem isključivo glumci stvaraju predstave. Moj rad s Bobom Jelčićem i Natašom Rajković je takav. Redatelj nešto daje, a mi dajemo natrag. U tom smislu »Hrvatsko glumište« je vrlo redateljska predstava, ali je i jako puno stvari izašlo iz ljudi koji u njoj sudjeluju.
Frljić radi sjajnu stvar
Da li već sada znate u kojim ćete još predstavama riječkog kazališta glumiti u ovoj sezoni?
Marija TADIĆ: – U ovoj sezoni najavljeni su mi projekti Andraša Urbana i Sebastijana Horvata. Obojica su redatelji s kojima će mi biti veliki izazov i čast surađivati.
Hoćete li biti primljeni u ansambl Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca ili je ovo samo privremeni angažman? Biste li voljeli postati članicom riječkog ansambla?
Marija TADIĆ: – Volim riječki ansambl. Već sam imala prilike surađivati s nekim ljudima iz ansambla. Hrabri su, lako zarone i povjeruju u koncept, ne boje se rizika i ne sabotiraju proces. Za sada sam u Rijeci privremeno i ne razmišljam toliko unaprijed. Trenutno mi jako odgovara biti dijelom ansambla i osjećam se jako spremnom za to. Što će biti kasnije, vjerujem da zavisi ponajviše o tome na koji način ću opravdati povjerenje koje mi je dano i na kojem sam izuzetno zahvalna. Mislim da Oliver Frljić radi sjajnu stvar za kazalište i trudi se da se dogodi neka cirkulacija glumačke energije kad god je to moguće. Sigurna sam da će tu biti još glumačkih osvježenja.
U kakvom ste sada statusu? Jeste li vezani uz neko kazalište?
Marija TADIĆ: – Upravo sam zamrznula svoj status samostalne umjetnice na godinu dana i od 17. studenoga ugovorom sam vezana upravo za ovo kazalište u kojem sjedimo.
Imate li već u vidu neke nove angažmane?
Marija TADIĆ: – Moj angažman još nije ni počeo i postoji toliko stvari koje sam sebi postavila kao zadatak i izazov u okviru angažmana u Rijeci da u ovom trenutku zaista ne razmišljam što će biti nakon toga. Unaprijed mi je jedino Zrinko Ogresta najavio da ima nešto za mene u svom novom filmu koji će snimati početkom sljedeće godine.
Surađivali ste i s Teatrom Exit. Kakvo je to iskustvo?
Jerko MARČIĆ: – U Exitu sam mnogo naučio. Za mladog je glumca najvažnije da puno igra, a Teatar Exit ima imidž kazališta u kojem glumci mogu ostvariti veliki broj izvedbi. To je neprestano učenje.
Što je s vašim angažmanima na filmu i televiziji?
Jerko MARČIĆ: – Jelena Lopatić i ja snimili smo kratki film s Radislavom Jovanovim Gonzom, koji će izaći kao dio zagrebačkih priča.
