Nakon niza godina što su se u crkvi Sv. Jelene u Dramlju u ljetnim mjesecima održavali koncerti, ovoga ljeta to nije bio slučaj. Dolaskom novog župnika vlč. Vjekoslava Đapića stvari su se zakomplicirale. Njegova iznenadna odluka da koncerata u dramaljskoj crkvi neće biti, neugodno je zatekla Berislava Jankovića, ravnatelja i glavnog producenta Ustanove u kulturi »B. J. Promotions«.

   Janković podsjeća da Međunarodni glazbeni festival »Crikvenica« ima kontinuitet od 2002. godine i da je u odličnoj suradnji s lokalnim župnicima do ove godine u sklopu festivala održano više od 70 koncerata: šezdesetak u Sv. Jeleni, ali i nekoliko koncerata u Sv. Jakovu, Sv. Antunu i crkvi Blažene Djevice Marije.

   – U okviru festivala u crkvi Sv. Jelene održani su koncerti nekih od najvećih imena hrvatske i međunarodne glazbene scene. Stefan Milenković je 2009. održao koncert za popravak crkve, a čuvena irska pjevačica Mary Coughlan i talijanski gitarist Gabor Lesko su 2011. i 2013. s velikim uspjehom nastupili pred prepunom crkvom u sklopu nedjeljne mise. Suradnja s dosadašnjim župnicima vlč. Nixonom, p. Markom Stipetićem i vlč. Zlatkom Čibarićem je bila više nego dobra i to u profesionalnom i ljudskom pogledu.

  

Miniranje festivala

Dio festivalskih koncerata odvijao se i u crkvi Sv. Jakova u Jadranovu. Festival cijelo vrijeme financijski podržavaju Ministarstvo kulture, Primorsko-goranska županija te u više navrata gradovi Beč, Zagreb, Pula, Rijeka… Festival je postao važan dio crikveničke kulturne ponude u turističkoj sezoni.

   Ovogodišnji festival, uz načelan dogovor s bivšim župnikom vlč. Zlatkom Ćibarićem, pripremam još od lanjskog ljeta – kaže Berislav Janković – a sve sukladno praksi pripreme prethodnih festivala i uzajamnom povjerenju. Stoga smatram neprihvatljivom praksu da novi župnik, bez obzira na poznatu mi župničku autonomiju, ne poštuje kontinuitet prije dogovorenih kompliciranih i skupih projekata, posebno ako su oni već gotovi i spremni za realizaciju, te da iste bezobzirno uništava bez obzira na posljedice.

   Velečasnog Đapića upoznao sam početkom travnja, kada mi je rekao da ga je vlč. Zlatko Ćibarić upoznao s tradicijom održavanja festivala, dao mi je svoj broj mobitela i e-mail adresu. Kasnije sam mu pisao, a on me je i primio u župnom dvoru početkom svibnja kada sam mu u ugodnom razgovoru o festivalu i ostalim temama poklonio tri CD-a festivalskih izvođača. Kako se ni u jednoj od tih situacija Đapić ni na koji način nije negativno referirao na festival i dovodio u pitanje njegovo održavanje, shvatio sam da župnik poštuje kontinuitet prethodne dugogodišnje dobre suradnje.

   U tom sam kontekstu doživio Đapićev jednominutni poziv od 28. svibnja 2014. s riječima: »Ne želim koncerte u crkvi« kao miniranje već gotovog festivala u zadnji čas, nakon dva mjeseca vrlo uljudne komunikacije, a kada bi se sukladno profesionalnim standardima trebali tiskati plakati. Da mi je pri prvom susretu početkom travnja vlč. Đapić jasno izrazio svoj stav o festivalu, ja sigurno ne bih bio presretan, ali bih imao vremena za reorganizaciju i eventualno preseljenje projekta – objašnjava Janković.

  

Restriktivni uvjeti

Međunarodni glazbeni festival »Crikvenica 2014« ipak je održan od 19. srpnja do 16. kolovoza u crkvi Sv. Katarine u Selcu i u atriju hotela »Kaštel« u Crikvenici. Festival se sastojao od koncerata klasične, jazz i ambijentalne glazbe u izvođenju glazbenika iz Austrije, Italije, SAD-a, BiH, Rusije i Hrvatske. Nastupili su Zagrebački kvartet, David Savčić trio, Zdenka Kovačiček, Lela Kaplowitz & Joe Kaplowitz, Darko Jurković trio, Ksenija Savčić i Vladimir Babin.

   Nakon što se obratio Riječkoj nadbiskupiji, Berislav Janković dobio je odgovor da je župnik, vlč. Đapić, postupio sukladno postojećim propisima i ispravno, te da ne vide razloga da interveniraju i prisiljavaju župnika da promijeni svoj općeniti stav, nego Jankoviću preporučuju da sa župnikom preciziraju sve što se tiče koncerata i vide zajedno da li se neki od njih mogu uklopiti u uvjete koje Crkva postavlja za održavanje duhovnih koncerata u crkvama.

   Prema tim uvjetima u sklopu festivala »Crikvenica« mogla su biti izvedena samo dva koncerta. Prvi je bio onaj Radojke Šverko i Vladimira Babina, a na programu su bila djela: C. Franck: »Panis Angelicus«; G. F. Händel: »Lascia ch’io pianga«; I. pl. Zajc: »Ave Maria«; G. F. Haendel: »Ombra mai fu«; G. Giordani: »Caro mio ben«; A. Stradella: »Pieta’ Signore«; G. Verdi: »Preghiera«; G. Bizet: »Agnus Dei« i druge skladbe sakralnog karaktera. Drugi koncert koji bi eventualno mogao ispuniti uvjete bio je onaj Gabora Leskoa, a riječ je o autorskoj gitarističkoj glazbi s elementima sakralne glazbe. Za ostale planirane koncerte zaključeno je da ne ispunjavaju uvjete za održavanje u crkvi.

   Vezano uz to poslali smo upit vlč. Vjekoslavu Đapiću i Riječkoj nadbiskupiji i dobili sljedeći odgovor, koji potpisuje vlč. mr. Mario Gerić, voditelj povjerenstva za liturgijski pastoral i crkvenu glazbu Riječke nadbiskupije:

   – Budući da je, u više navrata i s više strana, na ovaj Ordinarijat upućivan zahtjev za objavljivanjem jasnih i preciznih normi kojima se regulira izvođenje koncerata u sakralnim prostorima – crkvama, Pastoralnom uputom nastoje se donijeti jasni kriteriji koji su odlučujući pri odobravanju ili uskraćivanju dopuštanja izvođenja koncerata u prostoru crkve. Takve norme i uredbe moguće je donijeti isključivo na temelju onoga kako se definira crkveni prostor.

   Uz zauzetost za očuvanje svetosti sakralnog prostora, Crkva također preporučuje neka se »najvećom brigom čuva i promiče blago svete glazbe« (SC 14) koja je sastavljena za liturgiju i koja se nadahnjuje tekstovima Svetog Pisma i liturgije, ili je usmjerena čašćenju Bl. Djevice Marije, svetaca i svetih vremena. Takva glazba može naći mjesto u crkvama i izvan liturgijskog slavlja.

Pravila igre

   To pak nikako ne znači da se Crkva ne zanima za glazbenu umjetnost. Naprotiv, tijekom cjelokupne svoje povijesti ona je promicala blago svete glazbe. U koncilskoj poruci umjetnicima (8. prosinca 1965.) biskupi su izričito zamolili kršćanske glazbenike neka »svoje talente stave u službu božanske istine« jer »svijet u kojem živimo ima potrebu za ljepotom koja unosi radost u srca ljudi«.

   U skladu s navedenim općim normama, prilikom dopuštanja održavanja koncerata u crkvama, potrebno je učiniti sljedeće:

   1. Neka župnik ili rektor crkve popratnim dopisom molbi naručitelja koju je primio, navede razloge zašto se traži izvođenje koncerta u crkvi. Neka u tom dopisu izrazi i svoje mišljenje o izvođenju koncerta. Ordinarijat će uzeti u razmatranje samo one dopise koji budu stizali preko župnika ili rektora crkava.

   2. Neka se uz dopis župnika ili rektora crkve dostavi i preslika molbe naručitelja koncerta s jasno naznačenim podacima o vremenu izvođenja, o izvođaču koncerta, o djelima koja se kani izvoditi (naslov djela i ime autora). Po prispijeću dopisa molbu će razmotriti mjesni Ordinarij te uputiti odgovor župniku ili rektoru crkve koji potom mora slijediti odluku mjerodavne Crkvene vlasti.

   3. Izvođači i publika moraju biti odjeveni i ponašati se na način koji odgovara svetosti mjesta u kojem se nalaze.

   4. Izvođači ne smiju biti smješteni u svetištu. Najveće dostojanstvo valja iskazati oltaru, ambonu i mjestu predsjedatelja (sedes); Presveti Oltarski Sakrament treba biti pohranjen na doličnom i sigurnom mjestu (usp. Kan. 938 §4).

Različita mjerila

Svjesni smo kako je nedostatak odgovarajućih prostora za koncertne izvedbe razlog što u velikoj mjeri organizatori koncerata isto nastoje ostvariti u crkvenim prostorima te da u svojoj dobroti i razumijevanju te problematike mnogi župnici i rektori crkava vrlo rado i bez većih problema ustupaju sakralni prostor za izvođenje koncerata. S gore navedenim normama, koje pri organiziranju takvih kulturnih događanja u crkvama valja slijediti, želimo naglasiti i zaštititi sakralnost i svetost bogoslužnih mjesta koja se, ukoliko ne postoje jasni kriteriji, vrlo jednostavno svedu na aule gdje je svejedno slavi li se u njima liturgija Crkve ili se izvodi kakav dramski ili glazbeni komad.

   Vjerujemo kako će obdržavanje ovih normi i slijeđenje propisane procedure umanjiti taj rizik, a doprinijeti vrednovanju crkvenog prostora kao svetog i sakralnog, čak i onda kada se u njemu održavaju događanja koja nisu tipično liturgijskog karaktera – ističe se u odgovoru povjerenstva za liturgijski pastoral i crkvenu glazbu.

   Zanimljivo je da je koncert Zagrebačkog kvarteta ovoga ljeta bez problema održan u sklopu Riječkih ljetnih noći u Auli pape Ivana Pavla II. na Trsatu (koncert je prvotno trebao biti izveden u Velikom klaustru samostana na Trsatu, ali je premješten zbog lošeg vremena). Isti koncert nepoćudan za dramaljsku crkvu nagrađen je i nagradom »Novoga lista« za najbolji događaj Riječkih ljetnih noći. Na programu su, primjerice, bila djela Haydna i Dvoraka.

   Ovoga ljeta u Perivoju Gospe Trsatske izveden je i jazz koncert »Ultimate ABBA« Jazz orkestra HRT-a. Praksa pokazuje da se spomenutih odredbi »Pastoralne upute u svezi dopuštanja održavanja koncerata u crkvama« dobar dio crkava ne pridržava. Recimo one da izvođači ne smiju biti smješteni u svetištu (za ilustraciju prilažemo fotografiju koncerta Zagrebačkih solista održanog prošle godine u riječkoj Katedrali, s glazbenicima oko oltara).

Isključivi svećenik

– Prethodni dramaljski župnici su mi jasno rekli da bi se oni svakako pridržavali nekih posebnih pravila (npr. pisani ugovor) da takva postoje, odnosno da su im ih nadređeni dostavili. U slučaju vlč. Đapića ne radi se o problemu za Crkvu podobnog ili nepodobnog programa (o programu nismo ni razgovarali!), već o problemu, kako mi ga je, uz osobnu ispriku, zorno opisao u Riječkoj nadbiskupiji visoko pozicionirani poznanik svećenik koji poznaje Đapića – »notornog vjerskog fanatika koji nikada ni pod koju cijenu neće dopustiti bilo što svjetovno u crkvi«, što njegova rečenica »Ne želim koncerte u crkvi!« bez ikakvog obrazloženja nakon dva mjeseca obmanjivanja, jasno i potvrđuje.

   U slučaju skandala s ortodoksnim Đapićem, »Pastoralna pravila« se izvlače na stol samo radi opravdavanja njegove talibanštine, a preskače se da je u trenutku njegove zabrane festival dogovoren s prethodnim, u veljači izvanredno smijenjenim župnikom, bio već gotov i isfinanciran od Ministarstva kulture i PGŽ. Držim da bi u takvoj situaciji svaka odgovorna osoba radi kontinuiteta i osnovne pravne sigurnosti dopustila realizaciju gotovog projekta, a posebno bi se tako moralno trebala ponašati osoba koja je magistar prava, a što je slučajno Vjekoslav Đapić – kaže Janković.

   Razočaran izostankom nadbiskupova odgovora na mail od 1. srpnja, dana 16. listopada njegovoj sam osobnoj tajnici Kseniji Rukavina-Kovačević poslao upit je li nadbiskup uopće primio moj e-mail te sam je zamolio da mi da e-mail od nadležnog ureda u Vatikanu da skandal sa Đapićem prijavim papi Franji. Promptno mi je odgovorila potvrdivši da nadbiskup nikada nije primio moje pismo, a u vezi Franjinih kontakata je napisala da su »kontakti pojedinih crkvenih tijela i ureda, dostupni na različitim službenim katoličkim web-stranicama«.

   Kako mi je Rukavina-Kovačević 1. srpnja osobno telefonski potvrdila da je primila e-mail za nadbiskupa i rekla da će mu ga proslijediti, ispada da sada ne govori istinu i da je cenzurirala poštu mons. Devčiću radi pogodovanja Đapiću – zaključuje Janković.