Virus je otkriven 1976., ali farmaceutske kuće nisu imale dovoljno argumenata, jer su epidemije u Africi bile manjeg intenziteta, ali sad kad je prijetnja globalna, najmoćnije tvrtke su se dohvatile posla
Jedan od dokaza da je malo tko mislio da će virus otkriven u rujnu 1976. na području Zaira, odnosno današnje Republike Kongo četrdesetak godina kasnije prerasti u »najveću zdravstvenu prijetnju čovječanstvu« je činjenica da u više od četiri desetljeća nije razvijen ni približno učinkovit lijek, a kamoli cjepivo protiv Ebole. Možda i glavni razlog tome, priznat će mnogi stručnjaci iz farmaceutske industrije, istovremeno je banalan i poražavajući – nitko u tome nije vidio koristi.
AVI-7537 i TKM
U posljednjih nekoliko mjeseci, nakon što su se mrtvi počeli brojiti u tisućama, a bolest stigla i do Europe i SAD-a, počela je i utrka za otkrivanjem lijeka i cjepiva, na čemu danas radi više kompanija i znanstvenih grupa diljem svijeta. Urgentnost situacije dovela je pri tome i do posve neuobičajene pojave u medicinskim krugovima da se eksperimentalni lijekovi na pacijentima primjenjuju i prije no što su klinička testiranja uopće otpočela, a same faze testiranja dramatično su ubrzane.
Zanimljivo je da su dva, u javnosti prilično spominjana lijeka razvijana i neposredno prije izbijanja aktualne epidemije. Još 2012. je tako tvrtka Sarepta Therapeutics objavila da radi na lijeku AVI-7537 koji koristi koncept modificirane interferirajuće ribonukleinske kiseline i napada gene, odnosno proteine virusa Ebole. Lijek je ispitan na majmunima, te je tvrtka te godine krenula s prvom fazom kliničkih ispitivanja, koja su naglo obustavljena zbog, kako se nagađalo u medijima, ekonomskih razloga.
U stručnim krugovima posljednjih se mjeseci vode rasprave o tome treba li u testiranjima eksperimentalnih lijekova i cjepiva protiv Ebole, uzimajući u obzir dramatičnost situacije, koristiti standardnu praksu korištenja placeba – najfunkcionalnijeg načina provjere učinkovitosti lijeka. Više svjetskih epidemiologa i drugih znanstvenika, između ostalog i sam Peter Piot, poslalo je otvoreno pismo uglednom znanstvenom časopisu Lancet u kojem navode da bi ova vrsta testiranja u slučaju ebole bila krajnje neetična, jer podrazumijevaju da »kontrolna« grupa pacijenata dobije placebo, odnosno da ne dobije pravi lijek.
ZMapp
Ipak, svakako najpoznatiji farmaceutski pojam u priči oko ebole je ZMapp, eksperimentalni lijek kalifornijske kompanije Mapp Biopharmaceutical. Iako nije testiran na ljudima, već samo na majmunima, njime su liječena dva američka humanitarna djelatnika koji su se ebolom zarazili u Liberiji. Obojica pacijenata nakon toga su se oporavila, kao i još troje oboljelih u Africi, no nemoguće je precizno ustanoviti da li svi oni izliječenje imaju zahvaliti upravo ovom lijeku, koji na žalost nije pomogao španjolskom svećeniku i liberijskom liječniku.
Krv i plazma preživjelih
Testiranja u Maliju
Slična situacija vlada i na planu razvoja cjepiva protiv ebole gdje se trenutno najviše priča o eksperimentalnom cjepivu koje je proizveo farmaceutski div GlaxoSmithKline. Dotično cjepivo razvili su stručnjaci Centra za za istraživanje cjepiva Američkog nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti. Baš kao i u slučaju lijeka, prva klinička istraživanja provode se krajnje ubrzanim putem, pa je tako još u rujnu ove godine na Oxfordu započeo prvi val testiranja u kojem sudjeluje 60 volontera koji su pristali primiti cjepivo. Drugi krug testiranja započeo je pak prošlog tjedna, a cjepivo je ovog puta primilo četrdesetak zdravstvenih radnika u Maliju, zemlji koja graniči s bolešću ponajviše pogođenom Gvinejom. Testiranja cjepiva obično traju oko tri godine, no zbog izvanrednog stanja ovakva »brzinska«, vjerojatno i etički upitna testiranja, trebala bi prve informacije o tome koliko je cjepivo sigurno dati u roku od samo nekoliko mjeseci.
Čak kad je u svibnju izgledalo kao da bi se u Gvineji bolest mogla zaustaviti, lokalna vrlo cijenjena iscjeliteljica podlegla je groznici, a na njenom pogrebu stotine su ljudi, u skladu s lokalnim običajima, dotakle tijelo, šireći naglo bolest dalje. Čak i tada, tvrdi Piot, epidemija se mogla zaustaviti da su bogatije zemlje reagirale i osigurale bolje uvjete za liječenje i izolaciju oboljelih. Iako nije pretjerano zabrinut za širenje bolesti na Zapadu, Piot smatra da bi bolest mogla biti razarajuća za Afriku i tvrdi da će tamo teško biti zaustavljena bez cjepiva.
– Testiranja bi trebala dati odgovor da li je cjepivo sigurno, da li se dobro podnosi i da li će proizvesti adekvatan odgovor imunološkog sistema u populaciji koja trenutno ima najveći rizik zaraze – medicinskom osoblju na području Zapadne Afrike, pojasnio je Myron Levine, direktor Centra za razvoj cjepiva na Sveučilištu Maryland najavljujući novi krug testiranja u Gambiji. Na maloj grupi volontera prošli se tjedan počelo testirati i cjepivo VSV-EBOV koja je razvila Kanadska zdravstvena agencija, a koji proizvodi američka tvrtka NewLink Genetics Corp. Negdje otprilike u to vrijeme najavljena su i prva klinička istraživanja za cjepivo protiv Ebole koje razvija još jedan farmaceutski div Johnson & Johnson, a prva testiranja svojeg eksperimentalnog cjepiva bi uskoro trebali započeti i Rusi, konkretnije stručnjaci Instituta Ivanov u suradnji s ruskim ministarstvom zdravstva.