Možda će biti onih koji se s time neće složiti, ali osvajanje prvog mjesta u konkurenciji kuća za odmor na kontinentu Kuće Sobol u Kočičinu jedan je od najznačajnijih događaja za goranski turizam u 2015. Naime, kad tako pažnje vrijednu nagradu u već 19. državnom natjecanju »Turistički cvijet – kvaliteta za Hrvatsku«, dobije jedan smještajni objekt u Gorskom kotaru, onda je to potvrda da Gorani zaista čine pažnje vrijedne iskorake u turističkom razvoju svog zavičaja. No, još više raduje činjenica da je nagrada došla u ruke mladog bračnog para, Silvije i Alena Sobola, koji su cijeli projekt sami osmislili te ga uz puno truda i požrtvovnosti i realizirali potvrdivši kako se turizam itekako može razvijati i u Gorskom kotaru.
Njihova lijepa priča ide ovako – studentsko poznanstvo goranskog (delničkog) mladića Alena Sobola i Primorke (Crikvenica) ogulinskih korijena Silvije Salopek završilo je ljubavlju, kasnije i brakom, a u mislima što raditi po kraju školovanja uvijek je u igri bio i turizam.
Nismo krenuli grlom u jagode
Naime, njihovi su roditelji također bili vezani uz turizam (Alenovi su iznajmljivali sobe, Silvijin otac Mate dugo je godina bio na čelu crikveničkog »Ad Turresa«), a oboje su – iako su roditelji predlagali apartman na moru – željeli razviti neki oblik turizma u Gorskom kotaru.
No, ističu Soboli, u sve skupa nije se krenulo grlom u jagode.
– Oboje smo smatrali da je Gorski kotar idealan za pravi odmor jer je planina, a nadomak je moru pa se može kombinirati jedno i drugo. Upravo stoga već kao cura i dečko maštali smo o tome da u Gorskom kotaru napravimo jednu lijepu kuću za odmor. Da bismo se upoznali s najboljim rješenjima mi smo još krajem devedesetih počeli odlaziti na manifestaciju Otvorena vrata Istre i obilazili njihove kuće za odmor u agroturizmu. Kroz te kontakte koji su trajali nekoliko godina upoznali smo jako puno ljudi, među ostalima i ljude iz agencije ID Riva tours koji se bave promocijom tih kuća na stranom tržištu. Prenijeli smo im našu ideju i dogovorili se s njima da dođu do nas i to s predstavnicima tog tour operatera da vide goransko područje i ovdašnje kuće za iznajmljivanje. Nažalost, niti jedna od tada predstavljenih kuća nije zadovoljila njihove stroge kriterije koji postaju jasni ako se zna da jedna stranica u njihovom katalogu košta jako puno, jer je njihov utjecaj golem, čeka se na red, a riječ je o nakladi od nekoliko stotina tisuća primjeraka. Jednostavno, rekli su da kuća mora po nečemu biti posebna želi li biti u katalogu, priča nam Silvija.
Iako je potpuno nova, Kuća Sobol izgleda baš kao nekadašnje stare goranske kuće, a njen je izgled je rezultat proučavanja tradicijske arhitekture goranskog kraja čemu su dodani elementi primorske arhitekture da bi sve skupa zaživjelo u obliku koji pažnju privlači i izvana i iznutra. Smještena u šumarak udaljen pedesetak metara od prometnice Brod na Kupi – Gašparci kuća već na prvi pogled djeluje toplo i privlačno, a taj se dojam pojačava kad se u nju uđe budući da je sjajnom kombinacijom drva i kamena te niza malih detalja ostvareno ozračje prošlosti u kojem se svaki gost vrlo ugodno osjeća.
Roditelji obećali pomoć
– Iz suradnje s njima nama je postalo jasno što je potrebno pa smo najprije krenuli tražiti lokaciju i naišli na Kočičin, seoce uz Kupu. Lokacija koja nam se dopala u tom je trenutku nudila samo zidove kuće stare više od stoljeća i makadamski put, ali procjena istarskih stručnjaka je bila da bi to mogla biti odlična lokacija, jer je cesta udaljena pedesetak metara, a Kupa još nekih pet-šest, priča Alen. Do Kočičina smo doveli i naše roditelje koji su obećali pomoć, ali su bili pomalo skeptični i govorili da bi nam bolje i isplativije bilo kupiti apartman uz more. No, mi smo bili tvrdoglavi i uporni i nismo htjeli odustati pa smo kupili zemljište te krenuli u izradu projekta s namjerom da to bude baš starinska arhitektura te da pri gradnji ispoštujemo odlike primorske i goranske tradicionalne arhitekture (primorske zbog Silvije, goranske zbog Alena!). Na ruku nam je išlo što je Primorsko-goranska županija raspisala kreditnu liniju »Autohtona goranska kuća« za one koji žele graditi goranske kuće i mi smo im dali svoj projekt s potvrdom konzervatorskog odjela u Rijeci na kojeg su oni pozitivno reagirali pa smo tako dobili prvu za nas bitnu kreditnu pomoć i krenuli smo u izgradnju.
Dolazi puno mladih
– Kod naših istarskih prijatelja stekli smo već takvo povjerenje da su nas, iako je kuća bila napravljena samo izvana, pristali staviti u katalog pa smo već za 2005. počeli primati rezervacije, dovršili kuću i počeli s radom. Prvi su nam gosti bili Nijemci, a da smo napravili nešto dobro shvatili smo kad su nam se naredne godine javili i rekli da bi opet došli. Štoviše, većina naših gostiju već je nekoliko puta bila kod nas, a imamo mladu njemačku obitelj koja punih devet godina dolazi ovamo. U početku su bili cura i dečko, sad već imaju i djecu. Naravno, postali smo prijatelji. U početku smo očekivali da će nam dolaziti stariji ljudi, a ispalo je da jako rado dolaze mladi i mlade obitelji koji vole aktivni odmor. Trudimo se dati im informacije o cijelom Gorskom kotaru, Kvarneru i Primorju i od nas kreću na izlete od Plitvica prema Istri, Krku i Kvarneru… Prošle godine imali smo više od pet stotina noćenja odnosno puni smo bili 135 dana, a ove godine moglo bi biti još i bolje, govore Soboli naglašavajući kako se njihov uspjeh uklapa u lagani, ali očigledni napredak turizma na goranskom području.
– Stanje je bolje s ponudom i općenito sa standardom. Mi koji ovdje živimo možda ne vidimo taj napredak, često smo nezadovoljni i gunđamo, ali naši gosti koji dolaze niz godina itekako vide taj napredak, pogotovo u standardu. Primjerice, jedna njemačka obitelj iz principa je željela kupovati samo u Lidlu i u početku su išli u Sloveniju ili Zagreb jer je Lidl tamo imao trgovinu. Onda se Lidl otvorio u Rijeci, a prošle godine i u Delnicama! Za njih je to očigledan napredak, a isto tako su nas upozorili kako je promidžbeni materijal o Gorskom kotaru i Kvarneru daleko kvalitetniji nego pred nekoliko godina, kako su biciklističke staze bolje uređene i označene…, govore Alen i Silvija ističući kako im ova nagrada znači jako puno.
