Gradska knjižnica Rijeka organizirala je i priredila u Narodnoj čitaonici na Korzu – u Mjesecu hrvatske knjige – izložbu riječkog grafičkog opusa i ex librisa slovenskog umjetnika Aleksandra Saše Šantela, a u povodu 70. obljetnice njegove smrti.

Taj značajni slovenski umjetnik – grafičar i skladatelj – relativno je slabo poznat na riječkom području, iako je početkom prošlog stoljeća upravo u Rijeci ostvario umjetnički prinos i na slikarskom i na glazbenom polju.

Aleksandar Saša Šantel (Gorica, 1883. – Ljubljana, 1945.) bio je prvi ilustrator Nazorova literarnog diva »Velog Jože«, jednog od najpopularnijih književnih likova hrvatske književnosti. No za Rijeku je vezan činjenicom da je kratko vrijeme – od 1918. do 1920. godine –  radio kao profesor na Ženskoj realnoj i Kraljevskoj realnoj gimnaziji na Sušaku. To vrijeme ostalo je zabilježeno uz druge radove i na nekoliko grafika s motivima iz riječkog Staroga grada, Trsata i Kvarnera, kao i u nizu skladbi za pjevačke zborove koje je ovdje vodio – piše u katalogu izložbe Višnja Višnjić.

Izložba je prenesena iz Ljubljane, a radovi se većim dijelom nalaze u ostavštini obitelji Šantel o kojoj skrbi Igor Longyka, inače autor riječkog postava. Temeljno je koncipirana kao izložba ex librisa, međutim u njenom riječkom postavu iskorištena je prigoda da se predstavi i onaj dio opusa Saše Šantela koji je vezan uz hrvatsku književnu baštinu, kao i onaj dio koji je nastao za vrijeme njegova boravka na Sušaku i u Rijeci.

Saša Šantel rođen je 1883. u Gorici (danas u Italiji), u obitelji oca Antona, profesora fizike i matematike na njemačkoj gimnaziji u Gorici i majke Auguste, školovane slikarice iz slikarske obitelji Aigentler. U obitelji, gdje su i dvije sestre priznate slikarice, od kojih je mlađa Augusta također predavala na Ženskoj realnoj gimnaziji na Sušaku, mladi Šantel je dobio temeljito i slikarsko i glazbeno obrazovanje. Godine 1901. upisao se na Odjel za učiteljske kandidate Škole za umjetnički obrt u Beču, dok je na Filozofskom fakultetu slušao predavanja iz povijesti umjetnosti, estetike, filozofije i muzikologije.

Prvo radno mjesto bilo mu je na gimnaziji u Beču, a 1906. zaposlio se na Učiteljskoj školi u Kopru, gdje ga je kolega Vladimir Nazor pozvao na suradnju na istarskoj priči o Velom Joži. Od 1907. do 1918. bio je profesor na hrvatskoj gimnaziji u Pazinu, gdje je ostavio izuzetan trag. Slijedi kratko razdoblje na Sušaku te plodno stvaralačko razdoblje od 1920. do 1945. u Ljubljani.

Za to vrijeme Šantel predaje na Tehničkoj školi i stvara golemi opus – slikao je u ulju, akvarele i pastele, grafike u raznim tehnikama, crtao portrete, karikature i ilustracije. Pionir je moderne slovenske grafike, a njegovi prvi drvorezi i litografije iz studentskih godina početkom 20. stoljeća, dosad nepoznati, zapravo su prvi suvremeni slovenski ex librisi.

Budući da su ex librisi načelno djela malih dimenzija, namijenjeni su ulaganju u knjige kao oznaka vlasništva i zbog svoje osobitosti nisu često pod lupom javnosti. Zato je znakovito da je cjelokupan opus ex librisa Saše Šantela prvi put predstavljen u rujnu ove godine u Slovanskoj knjižnici, Odjelu gradske knjižnice u Ljubljani, kao prateća izložba Grafičkoga bijenala. Izložba u Rijeci  njeno je prvo predstavljanje izvan Slovenije – piše Višnja Višnjić.