Ovako tendenciozan, senzacionalistički i loš tekst objavljen 11. listopada pod naslovom »Neostvarena obećanja se brišu novim obećanjima« može napisati samo novinarka koja svoj posao obavlja površno i samodopadno ili novinarka koja ima agendu naštetiti ugledu Grada i njegovih institucija
U 3 godine u projektnu dokumentaciju i radove na zaštiti objekata uloženo je 2,3 milijuna kuna, a u radove na Palači šećerane 2,2 milijuna kuna. Sve ovo su preduvjeti za javljanje na EU fondove i to jednostavno »nije ništa«Sve navedene teze su netočne i zvuče vrlo zlonamjerno jer i mene i ravnatelje institucija prikazuju kao neozbiljne ljude koji se bave igrokazima i balonima… i sve to uoči ozbiljnog projekta preseljenja, ujedno i vidljivog i opipljivog početka života projekta BenčićPoštovani gospodine Hlača, molim Vas da temeljem Zakona o medijima objavite ispravak članka objavljenog u Novom list u nedjelju, 11. listopada 2015. godine, na stranicama 9, 10 i 11 pod naslovom »Neostvarena obećanja se brišu novim obećanjima« koji potpisuje novinarka Nela Valerjev Ogurlić.Iako je novinarka Valerjev Ogurlić razgovarala prije pisanja članka i sa mnom i s ravnateljem MMSU-a, gosp. Slavenom Toljem i imala priliku postaviti sva pitanja koja bi je zanimala, pa tako i ona provokativna i polemička, ona se ipak odlučila pitati nas tek osnovnu faktografiju, a onda otvoriti polemiku sama sa sobom i pritom izmisliti niz nevjerojatnih teza koje sve redom moram ispraviti, da im se novinarka ne bi kasnije vraćala.Gotovo je apsurdna situacija u kojoj Novi list uoči početka radova u Benčiću, u koje Grad ulaže 2,5 milijuna kuna, koji će rezultirati djelomičnim preseljenjem Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Benčić i početkom oživljavanjem lokacije ex Benčić, donosi članak pod naslovom »Neostvarena obećanja se brišu novim obećanjima«, i naslovnicom novine s koje vrišti naslov »Gomila krša i pogaženih obećanja« te tezom »u 3 godine ništa nije napravljeno«.Ne znam na koji način ti naslovi korespondiraju s razgovorom koji je s nama vođen i s informacijama iz samog članka, no urednici vjerojatno bolje od mene znaju zašto je oprema članka takva. No, ostaje činjenica da smo gosp. Tolj i ja s novinarkom prvenstveno razgovarali o fazi u koju sada ulazimo i o kvadraturama koje će se sada urediti te načinu na koji će se urediti.No, krenimo redom.Netočno je da je ravnatelj MMSU-a povodom izložbe »Iz trbuha diva« najavio da je to posljednja izložba u postojećem prostoru MMSU-a. Rekao je da će se u tom prostoru ubuduće održavati samo samostalne izložbe. I na to je upozorio novinarku i tada i kasnije. No, njoj stvarne i točne informacije nisu bitne.Netočno je i da je itko, osim možda dotične novinarke, mogao tu informaciju shvatiti kao ikakvu provokaciju, jer naprosto takve informacije o kojoj novinarka piše nije ni bilo. Dakle, jedino ju je ona mogla izmisliti ili krivo čuti, pa misliti da njome netko nešto posebno čini.Također, nevjerojatna je čitava konstrukcija o tome da smo ravnatelj i ja u dosluhu puštali probne balone o preseljenju muzeja u ruševinu kojom caruju golubovi, samo da vidimo kako će to odjeknuti. Kome bismo i zašto puštali probne balone o projektu na kojem potpuno javno radimo?Igrokazi? Za koga? Jednako je netočna i teza o tome da ravnatelj MMSU-a i ja igramo igrokaz u kojem se njemu prelijeva čaša strpljenja, a ja nudim spasonosno rješenje… Za koga bismo igrali takav igrokaz? I od kakve uopće koristi? Pa ravnatelj Tolj i ja smo suradnici, mi radimo zajedno na projektu preseljenja muzeja, kao i na mnogim drugim projektima. Grad je osnivač MMSU-a. Potpuno je normalno da radimo zajednički na tako velikom projektu. Ne razumijem zašto bi nam trebali igrokazi da to dokazujemo.Pogotovo je sumanuta i sramotna teza da je sličnim igrokazom beletristika knjižnice preseljena u Filodrammaticu. Neshvatljivo mi je da je moguće izmisliti i vjerovati u priču u kojoj ravnateljica Tuškan i ja namjerno narušavamo statiku spremišta u centralnom odjelu knjižnice, bacamo knjige na pod i onda hitno selimo dio građe u Filodrammaticu… toga se ni Monthy Python ne bi sjetio.Sve su navedene teze netočne i zvuče vrlo zlonamjerno jer i mene i ravnatelje institucija prikazuju kao neozbiljne ljude koji se bave igrokazima i balonima… i sve se to objavljuje uoči ozbiljnog projekta preseljenja, ujedno i vidljivog i opipljivog početka života projekta Benčić.Natječaji za EU novce Nipošto ne bježim od činjenice da je Grad Rijeka 2012. godine, kao što sam u intervjuu i naveo, u suradnji s Ministarstvom kulture iznio rokove u kojima se etapno planira realizirati projekt Benčić do 2018. godine i činjenica je da ta očekivanja nisu zadovoljena. No apsolutno odbijam zlonamjerno svaljivanje krivnje na Grad Rijeku jer sve što je bilo u obavezi Grada, mi smo učinili. Ono što se još nije dogodilo je raspis natječaja za EU sredstva na koji se planiramo javiti. Dakle, vrlo je zlonamjerno reći da se radi o neostvarenim ili pogaženim obećanjima koja se brišu daljnjim obećanjima, izuzetno je maliciozno donijeti takve tvrdnje u kontekstu koji sugerira da ja čak tri godine nakon danih obećanja ne znam kada će obnova Benčića biti završena.Upravo novinarka Valerjev Ogurlić je u svibnju 2014. napisala: »U Gradu podsjećaju da je Ministarstvo kulture obnovu »kompleksa Benčić«, zbog visokog stupnja pripremljenosti projekta, odredilo kao primarni projekt koji će biti kandidiran za nepovratna sredstva iz strukturnih fondova EU.« U srpnju iste godine napisala je: »Prema očekivanjima gradskog Odjela za kulturu, projekt bi do kraja godine u cijelosti trebao biti spreman za kandidaturu za dobivanje sredstava iz strukturnih fondova EU, ali uvjet je da do tada budu usvojeni i programski dokumenti koji će Hrvatskoj omogućiti korištenje sredstava iz fondova EU. Naime, korištenje sredstava za razdoblje 2014.- 2020. bit će moguće tek kada završi izrada Partnerskog sporazuma i Operativnih programa te kad se definira sustav upravljanja fondova. Prema informaciji iz Ministarstva kulture koje nastupa kao partner Grada u obnovi »Benčića«, konačno usvajanje navedenih dokumenata očekuje se u drugoj polovici 2014. godine, a do tada nije moguće precizirati kada će projekt obnove Benčića biti apliciran.«Detaljan koncept Dakle od ranije je, iz više navrata, potpuno jasno komunicirano da čekamo pogodne natječaje za EU sredstva, kojima je projekt Benčić i prilagođen, o čemu je sama Nela Valerjev Ogurlić pisala. Stoga uopće ne razumijem čemu je potrebno stalno vraćanje na prvobitno zamišljane rokove te na financiranje javno privatnim partnerstvom, kad je odavno jasno rečeno da su model financiranja EU fondovi, kao i da dinamika u potpunosti ovisi o tempu otvaranja natječaja za iste.Naravno da se može pisati i podsjećati na sve ranije faze ovog projekta i na sve ranije rokove, ali ovako tendenciozno i zlonamjerno vraćanje priče kako je to učinila Nela Valerjev Ogurlić, služi samo usmjerenju koje si je zadala, a to je da ocrni čitav projekt i tako posredno zapravo dezinformira javnost.Jednako tako, netočno je da »u 3 godine ništa nije napravljeno«. Po prvi put je napravljen detaljan koncept čitavog bloka Benčić te sve prostorno-programske studije sa svim uključenim ustanovama u kulturi. Proveden je natječaj za izradu projekata kao i realizacija izrade tih projekata. Nadalje, izrađena je studija izvodljivosti, izrada strategije i koncepta muzejskog postava za Muzej Grada Rijeke.U te 3 godine u projektnu dokumentaciju i radove na zaštiti objekata uloženo je 2,3 milijuna kuna, a u radove na Palači šećerane 2,2 milijuna kuna. Sve ovo su, između ostaloga, preduvjeti za javljanje na EU fondove i to jednostavno »nije ništa«.Konfabulacije I da stvar ogolimo do kraja, ovako tendenciozan, senzacionalistički i loš tekst može napisati samo novinarka koja svoj posao obavlja površno i samodopadno ili novinarka koja ima agendu naštetiti ugledu Grada Rijeke i gradskih institucija.Da nije tako, prije svega bi i meni i ravnatelju Tolju postavila pitanja o svojim igrokaz-balon tezama kao i ostala moguća provokativna pitanja, pogotovo zato što smo vodili zajednički razgovor u živo. Ali takva joj diskusija svakako ne bi išla u prilog, jer bi je naši odgovori osujetili u kreiranju konfabulacija. Ovako si je novinarka ostavila dovoljno prostora za blaćenje u slobodnom stilu.Također, nakon što je dobila sve informacije, znatiželjna novinarka nazvala bi primjerice Ministarstvo regionalnog razvoja i EU fondova i bar postavila pitanje kada bi navedeni natječaj koji Rijeka čeka mogao biti raspisan, ali tada bi joj pala u vodu teza da je Grad Rijeka kriv što projekt Benčić još nije ušao u punu realizaciju, odnosno, tada bi možda imala odgovor na pitanje kada će realizacija započeti pa ne bi mogla napisati da se još ništa ne zna.U konačnici, žalosti me što se građani Rijeke koji kupuju Novi list, ne mogu iz ove novine adekvatno informirati, barem ne iz članaka koje piše Nela Valerjev Ogurlić. Ovaj konkretni članak je pravi primjer kako stvarnu informaciju ne pronaći, ne prenijeti, ne navesti, nego zavarati čitatelje bombastičnim naslovom i uvodnim dijelom teksta. Kako stvoriti priču o nečemu čega nema umjesto napisati priču o nečemu što se događa, a to je početak radova za prvu fazu preseljenja MMSU-a u Benčić – piše u svom reagiranju Ivan Šarar, pročelnik Odjela za kulturu Grada Rijeke.Kako stvoriti priču o nečemu čega nema, umjesto napisati priču o nečemu što se događa – Ivan Šarar
