ZAGREB Otvorenjem izložbe »Industrijska baština Hrvatske: Baština kao gospodarsko-razvojni resurs« u Muzeju Mimara započelo je u Zagrebu obilježavanje Dana europske baštine što će odvijati do 3. studenoga. Izložba problematizira zaštitu uglavnom zapuštene i zanemarene industrijske baštine u nekadašnjim industrijskim centrima Hrvatske među kojima značajno mjesto zauzima i Rijeka.

– Ove se godine tijekom Dana europske baštine u većini zemalja Europe skreće pozornost javnosti na važnost naslijeđene tehničke i industrijske baštine, kao i na važnost njezina očuvanja, istaknuo je na otvorenju u Mimari ministar kulture Berislav Šipuš napomenuvši da »baština poziva na odgovornost«, ali i da ima razvojne potencijale koje su mnoge lokalne samouprave prepoznale i revitaliziraju je projektima iz europskih fondova.

O koncepciji same izložbe kojom je prikazan cjelovit presjek hrvatske industrijske baštine 19. i 20. stoljeća  govorio je Krešimir Galović iz Uprave za zaštitu industrijske baštine u ministarstvu kulture. Izložba je podijeljena u pet cjelina –  »Zagrebački Paromlin – od spomenika kulture do simbola nekulture«, »Metropolis – kompleks skladišta riječke luke«, »BATA /Borovo company town«, »Industrijska baština grada Siska« i »Industrijska baština Osječko – baranjske županije«.

Govoreći o riječkom izložbenom segmentu, »Metropolis – kompleks skladišta riječke luke«, Galović je posebno naglasio uspješnost grada Rijeke koja je postigla najkvalitetnije rezultate u Hrvatskoj na planu  promišljanja i revitalizacije industrijske baštine.

Autorice »Metropolisa« Daina Glavočić i Nana Palinić također su istaknule da  su objekti riječke baštine međunarodno prepoznata činjenica kao i »izvorište procesa kojim je grad u novije doba potražio vlastiti kulturni brend«. A u riječkoj industrijskoj priči, smatraju one, od druge polovice 19. stoljeća ključna mjesta imaju upravo lučka skladišta.

Dio izložbe u Mimari posvećen zagrebačkom Paromlinu naslovljen je »Od spomenika kulture do simbola nekulture« i primjer je, kako Galović ističe, lošeg odnosa gradskih vlasti prema svojoj industrijskoj baštini. Nekad najznačajniji hrvatski industrijski kompleks na čijoj je izgradnji kroz nekoliko desetljeća sudjelovalo više poznatih arhitekata, izgubio je devastacijom i nebrigom vlasti  do neprepoznatljivosti svoje monumentalne obrise.

Posebno je istaknuto da je industrijska baština važan gospodarski resurs pa joj treba pristupiti kroz razvojne, revitalizacijske procese što može pridonijeti gospodarskom razvoju, otvaranju novih radnih mjesta i, konačno, unaprjeđenju života lokalne zajednice.