Redateljica Snežana Trišić vrlo je dobro oslikala malograđansku atmosferu, u kojoj dolazi do rasapa vrijednosti, nestaje empatije i ljubavi, a svi se odnosi mjere golim interesom i novcem
Izvedbom »Kazimira i Karoline« na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci, beogradski Atelje 212 vratio je Ödöna von Horvátha u njegov rodni Sušak. Poznata je njegova autobiografska rečenica: »Rođen sam 9. prosinca 1901. godine i to na Rijeci, na Jadranskom moru…«
Pogođena podjela
Početkom 1930-ih godina bio je vrhunac ekonomske krize; u Njemačkoj je bilo pet milijuna nezaposlenih, a nacisti postaju najveća partija u toj zemlji. U svojem komadu Horváth precizno secira posljedice krize i nagovješćuje skori rat. Kad je ova drama prikazana u Berlinu, čitav je tisak pisao da je to satira na München i Oktoberfest, što je sâm autor ocijenio kao potpuno krivo tumačenje njegovih namjera. Naime, Von Horváth je smatrao da »Kazimir i Karolina« uopće nisu satira, nego balada o nezaposlenom šoferu Kazimiru i njegovoj ambicioznoj mladenki. Svoj komad opisao je kao »baladu tihe tuge, ublažene humorom«.
U predstavi Ateljea 212 napravljena je vrlo pogođena glumačka podjela unutar koje je svaki od glumaca dobio prostor za upečatljivu kreaciju. Kazimira, čija životna tragedija počinje u trenutku kad je dobio otkaz, uvjerljivo je utjelovio Bojan Dimitrijević, a u ulozi Karoline dojmljiva je izvrsna Jelena Đokić. Tijekom jedne noći, u sajamskom ozračju Oktoberfesta, Kazimir doživljava potpuni slom, postajući nekom vrstom suvišnog čovjeka koji ne gubi samo zaručnicu već i poštovanje okoline. U trenutku kad je Karolini priopćio da je otpušten, ona ga nevjerojatnom brzinom napušta i odlazi s drugim muškarcima u kojima vidi bolju priliku, a jedini joj je cilj proveseliti se i makar privremeno zaboraviti na stvarnost.
Redateljica Snežana Trišić vrlo je dobro oslikala malograđansku atmosferu, u kojoj dolazi do rasapa vrijednosti, nestaje empatije i ljubavi, a svi se odnosi mjere golim interesom i novcem. Upravo takvo vrijeme bilo je plodno tlo za uspon nacizma, a i danas svjedočimo pojavi fašistoidnih elemenata u društvu.
Usporedno s raspadom veze između Kazimira i Karoline, pratimo i neobičan ljubavni odnos između Merkl Franza i njegove Erne, koji je obilježen nasiljem muškarca nad ženom i grubim šovinističkim komentarima. Priprostu Ernu, koja pokazuje kakvo-takvo suosjećanje s Kazimirom, tumači odlična Katarina Žutić, a grubog i nasilnog Merkl Franza, čovjeka u sukobu sa zakonom, igra Marinko Madžgalj.
Nakazno društvo
Pored ovih likova socijalno degradiranih, na sajmu se pojavljuju i drugi društveni slojevi, koji jedino u pijanstvu na trenutak mogu zaboraviti na svoju pripadnost i pomiješati se s nižim staležima. Nemoralnog komercijalnog savjetnika Raucha utjelovio je Tihomir Stanić, a državnog službenika Speera – koji će završiti s prostitutkama Elli i Marijom (Milica Gojković i Jovana Stojiljković) – glumi Nenad Ćirić. Novog Karolininog izabranika, krojača Eugena Schürzingera, u tragikomičnoj maniri tumači Nebojša Ilić. Glazbu uživo izvodi orkestar koji čine Irena Popović (klavir), Vladimir Gurbaj (klarinet) i Danilo Tirnanić (bubnjevi). Konferansje je Radomir Nikolić, a direktor cirkusa Vladan Matović. Pojavljuju se i likovi cirkuskih nakaza, koje na metaforičan način ukazuju na nakaznost samoga društva.
Ozračje Oktoberfesta scenograf Darko Nedeljković naznačio je detaljem vrtuljka i velikom kosinom kojom se likovi spuštaju ili kližu, dok kostimi Maje Mirković prizivaju 1930-te. Nekoliko puta pojavljuje se motiv cepelina, kojega u posljednjem prizoru vatrometa zamjenjuje zvuk ratnih aviona. Glazbu, koja priziva cirkus, komponirala je Irena Popović. Cjelovitosti uprizorenja, koje bi se žanrovski moglo odrediti kao socijalna drama s elementima melodrame, pridonijela je i dramaturginja Gordana Goncić.
