LONDON Američki znanstvenici kažu da su korak bliže razvoju dijagnostičkoga krvnog testa za sindrom kroničnog umora, stanja koje karakterizira neprestani osjećaj iscrpljenosti te nedostatak izdržljivosti, snage i energije.

Znanstvenici s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Stanford objavili su da je pilot istraživanje u koje je bilo uključeno 40 osoba, među kojima 20 zdravih, pokazalo da je testiranjem biomarkerima ispravno identificirana bolesna polovina.

Sindrom kroničnog umora (Chronic Fatigue Syndrome; CFS) ili mijalgični encefalomijelitis (Myalgic Encephalomyelitis; ME) skupina je simptoma koji se manifestiraju kroz golemu iscrpljenost.

Slabost koju osjećaju bolesnici sa sindromom kroničnog umora dugotrajna je i iscrpljujuća. Preumorni su za obavljanje uobičajenih aktivnosti i lako se iscrpe bez vidljivog uzroka.

Ostali imptomi često uključuju opću bol, čak i u ležećem položaju, nesvjesticu, nejasne misli, simptome slične gripi, česte infekcije, bolove u mišićima i zglobovima, anksioznost i depresiju te smanjenu spolnu želju.

CFS pogađa dva i pol milijuna ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama i čak 17 milijuna u svijetu.

Istraživanjem, čiji su rezultati objavljeni u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, analizirani su uzorci krvi dobrovoljaca uz pomoć takozvanog »nanoelektroničkog testa«.

Znanstvenici su iskoristili razne međuprodukte koji su uključeni u metabolički proces u krvnoj plazmi. Kod oboljelih su sudionika istraživanja zabilježene abnormalnosti u više od 20 metaboličkih procesa. Metabolitne vrijednosti oboljelih bile su uglavnom daleko iznad normalnih.

Stručnjaci koji nisu sudjelovali u studiji upozoravaju da još treba provesti puno testiranja prije nego što se otkrije ‘pravi’ biomarker kojim bi se sa sigurnošću dijagnosticirao CFS i omogućilo se da se ova bolest razlikuje od ostalih stanja sa sličnim simptomima.

Simon Wessely, predsjednik psihijatrije na Institutu za psihijatriju i neuroznanost londonskoga Kraljevskog koleža, koji je godinama liječio pacijente sa sindromom kroničnog umora, kaže da studija ipak nije uspjela dati odgovore na dva ključna pitanja: Može li bilo koji biomarker omogućiti razlikovanje pacijenata s CFS-om od onih sa sličnim simptomima i mjere li se ovim testom uzroci bolesti ili njezine posljedice.