Svaka članica i član imaju pravo nekoga podržati – Ranko Ostojić / Foto D. JELINEK
Mislim da među nama postoji jedna razlika koja proizlazi iz moje naravi, a to je da se ja ne povlačim iz borbe. Ne bježim od odgovornosti, ne bježim od konfrontacije s političkim suparnicima, imam svoj stav i spreman sam ga čvrsto zastupati
U subotu navečer u sjedištu SDP-a, kandidat za predsjednika stranke Ranko Ostojić ostavljao je dojam sretnog čovjeka, kao da je bio iznenađen što je ušao u drugi izborni krug.
– Ne, prije prvog kruga postavio sam si cilj i ispunio ga. Valjda mi je to dalo pravo na zadovoljstvo.
Jeste li se možda pribojavali pobjede Davora Bernardića već u prvom krugu?
– Nisam, očekivao sam drugi krug i da ću ja biti u njemu.
Zašto je Bernardić bio toliko nadmoćan ostalim kandidatima da je dobio preko 46 posto glasova, skoro kao vas sedam zajedno?
– Da je Bernardić dobio glasova koliko i nas sedmero, tada bi izbori već bili gotovi, ali nisu. Bernardić je dobio glasova koliko i Zlatko Komadina prije šest mjeseci, kad je izgubio izbore. Pred nama je drugi krug, stvari počinju ispočetka i članice i članovi će između dva kandidata odlučiti koji je bolji.
Jeste li pogriješili u nečemu u vašoj kampanji?
– Kada gledaš unatrag, uvijek si nešto mogao napraviti bolje, ali lako je biti general poslije bitke. Zadovoljan sam i zahvalan svima onima koji su sudjelovali i još sudjeluju u kampanji, a pogotovo onima koji su mi dali glasove.
Treba imati snagu
Sad Bernardić, s obzirom na razliku u glasovima u prvom krugu, vjerojatno samo želi rutinski privesti izbore kraju, dok je za vas ključno istaknuti prednosti koje smatrate da imate u odnosu na njega. Pa što je to što bi vas činilo boljim predsjednikom SDP-a od Bernardića?
– Mislim da među nama postoji jedna razlika koja proizlazi iz moje naravi, a to je da se ja ne povlačim iz borbe. Ne bježim od odgovornosti, ne bježim od konfrontacije s političkim suparnicima i, što je za političara koji aspirira biti predsjednik jedne od dviju najjačih hrvatskih stranaka možda i najvažnije, imam svoj stav i spreman sam ga čvrsto zastupati, pa i onda kada to na prvi pogled ne djeluje oportuno. Kada gledam svojega kolegu Bernardića, tada se bojim da on u svojem političkom radu, pogotovo u Zagrebu i u odnosu na Milana Bandića, nije pokazao da ima snagu i čvrstinu koja je potrebna da bi bio vođa SDP-a. Bojim se da, kada ne možeš biti konkretna opozicija Bandiću u Zagrebu, ne možeš niti Andreju Plenkoviću i HDZ-u na razini Hrvatske.
Mislite li možda da bi Bernardićevom pobjedom SDP mogao doći u tešku situaciju, posebno i zbog toga što ga mediji prikazuju u vrlo lošem svjetlu, što nesumnjivo ne bi išlo stranci u prilog ako on bude predsjednik?
– Sada bih ja mogao biti zlurad, pa se radovati činjenici da su gotovo svi u medijima, uz par iznimki, napali Bernardića, ali to ne mogu učiniti. S jedne strane zato što to nije fer prema njemu i mislim da je barem dio tih kritika pretjeran, a s druge strane jer je takav odnos medija dugoročno štetan za stranku, bez obzira na to je li Bernardić na čelu SDP-a Hrvatske ili SDP-a Zagreba.
Nedosljednost u radu
Svi su se vaši predsjednički kandidati izjašnjavali za ljeviji SDP nego što je bio Milanovićev i povratak socijaldemokraciji, što god to značilo. To nije naišlo na neki pozitivniji odjek u javnosti, a uzimajući u obzir i odaziv članova na izbore u prvom krugu, niti njih nije naročito zainteresiralo. Je li onda možda pogrešno ići u veliku promjenu političke orijentacije SDP-a?
– SDP je lijeva stranka. Usporedite samo porezne reforme Zdravka Marića i Borisa Lalovca. Mi smo oporezivali kamate, prihod od kapitala, dobit poduzetnika, a rasteretili rad svih građana, što se danas okrenulo. Tijekom mandata borili smo se za prava manjina, radili na reformi obrazovanja i na zdravstvenom sustavu dostupnom svim građanima. To je agenda moderne stranke lijevog centra. E sad, problem je što to nismo jasno izražavali, već su moje kolegice i kolege, da nikoga ne uvrijedim, ali to moram reći, lupetali svašta pa smo jedan dan bili etiketirani kao liberali, a drugi kao komunjare. Zbog čega? Ne zbog nedosljednosti u radu, nego zbog nedosljednosti u izražavanju stavova i manjku dugoročnih politika. Moj program nije radikalan zaokret u kojem mi postajemo hrvatska Syriza, nego potreba da napokon na jednom mjestu, jasno i glasno, kažemo što ćemo raditi, na koji način i u kojim rokovima. Naš problem nije pitanje je li SDP lijeva stranka, već što SDP ne uspijeva to ljudima objasniti.
Pretrčavanje “pljuvača”
Mora li budući predsjednik SDP-a automatski biti kandidat stranke za premijera?
– Predsjednika SDP-a biraju sve članice i članovi stranke. Samim time on je u ovom trenutku i vođa opozicije i kandidat za premijera i osoba koja mora stati na put konzervativnoj revoluciji.
Napadate Sinišu Hajdaša Dončića zato što je ovih dana podržao Bernardića, ali dio članova koji su bili za Miljenića sada su i na vašoj strani. Zašto je pretrčavanje ako je netko u drugom krugu podržao Bernardića, a nije ako daje potporu vama?
– Nije pretrčavanje podržavanje Bernardića, već je pretrčavanje kada podržiš Bernardića nakon što si tjednima trčao za mnom i članovima mojega stožera po Saboru, tražeći da prisegnem da ću u drugom krugu podržati Orsata Miljenića. Pretrčavanje je kada podržavaš Bernardića nakon što si govorio da je on najveće zlo za stranku i tvrdio da ćeš se pasivizirati ako on pobijedi. Nemam ništa protiv Bernardića ili onih koji ga podržavaju od početka, poput Zlatka Komadine ili Rajka Ostojića, dapače, ali imam protiv onih koji su ga jučer pljuvali, a danas trčkaraju za njim i traže sitne usluge kako bi spasili svoje pozicije. Žalosti me što to moram reći, ali to ponašanje me najviše podsjeća na ono Davorina Mlakara i nisam ga očekivao u SDP-u.
Mislite na Hajdaša Dončića?
– I na njega.
Jeste li možda očekivali javnu Miljenićevu podršku, budući da se smatralo da vas dvojica pripadate, uvjetno rečeno, istom bloku u SDP-u?
– Ničiju javnu podršku ne tražim, uostalom, puno mi je važnija ona podrška koju mi pruža na terenu pomažući u ovoj kampanji.
U javnosti se zapravo sve kandidate ocjenjivalo neadekvatnima, a SDP strankom bez sadržaja i identiteta. Je li SDP doista u tako teškoj poziciji da ništa u stranci ne valja i da joj možda prijeti i dugotrajna ozbiljna kriza?
– Ne, SDP je, istina, u lošijoj situaciji nego što je bio prije dvije godine. Ali, mi ne govorimo o katastrofi i potopu stranke, već o potrebi da se dignemo i da odradimo posao koji sada imamo, a to je da se i iz opozicije borimo za progresivnu, modernu i građansku Hrvatsku.
Kako ocjenjujete ponašanje Zorana Milanovića tijekom ovih izbora, bi li on, ako ništa drugo, trebao barem kao predsjednik stranke pozvati članstvo da izađe na izbore u drugom krugu?
– Mislim da je on morao odraditi tranziciju od početka do kraja i osigurati da novoizabrani predsjednik preuzme stranku i Klub zastupnika. Žao mi je što, nakon svega dobroga što je napravio za stranku, nije i ovaj zadnji korak napravio kako treba. I da, kao predsjednik stranke morao je pozvati članstvo da sudjeluje u izbornom procesu.
Prazan političar
Je li možda Milanović odmah trebao javno podržati nekog kandidata? Došlo je do čudne situacije, svi su se u SDP-u smjeli opredijeliti dok se neprimijerenim smatralo da on to učini.
– Svaka članica i član imaju pravo nekoga podržati, pa tako i Milanović. Ali, ova mi se varijanta, u kojoj nije podržao nikoga, ipak čini korektnijom.
Premijer Andrej Plenković je po onome što zastupa bliži vama i Bernardiću nego, recimo, Tomislavu Karamarku ili Zlatku Hasanbegoviću. Je li to velik problem za SDP?
– Plenković tek treba odlučiti što će u svojem političkom radu zastupati, pa onda to priopćiti hrvatskoj javnosti. Od njega, osim uglađenog diplomatskog rječnika i finih manira, dosad nismo čuli ništa. Za jak SDP, koji jasno formulira svoje stavove, iznosi ih u javnosti i bori se za njih, takav prazan političar poput Plenkovića ne predstavlja problem.
