RIJEKA – Most ponovno, baš kao što i nakon prošlih izbora, od potencijalnih koalicijskih partnera zahtijeva proglašenje isključivog gospodarskog pojasa odmah nakon izbora i prije formiranja nove vlade, kako bi režim njegove primjene započeo već potkraj sljedeće godine.

Iako su se i nakon prošlih izbora i HDZ i SDP suglasili s proglašenjem takvog pojasa, ukazujući pritom na različite aspekte tog pitanja, gospodarski pojas nakon formiranja vlade HDZ-a i Mosta nije proglašen, no Most poručuje da ovog puta neće odustati od donošenja takve odluke, koja bi, prema Mostovim izračunima, Hrvatsku koštala samo 20-ak milijuna kuna, a dobit bi se mjerila stotinama milijuna.

Važeći sporazumi

Most smatra da bi Sabor trebao ukinuti ranije proglašeni ZERP i proglasiti gospodarski pojas u Jadranskom moru u produžetku njezinog teritorijalnog mora, a do sklapanja sporazuma Hrvatske, Italije i Crne Gore o razgraničenju gospodarskog pojasa, temeljem članka 74. Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982., Hrvatska bi privremeno imala suverena prava i jurisdikciju po osnovi važećih sporazuma.

U Mostu napominju da Slovenija i BiH zbog svog zemljopisnog položaja ne mogu imati ni gospodarski, niti epikontinentalni pojas, jer se ispred njihovog teritorijalnog mora ne prostiru međunarodne vode, što bi automatski izazvalo novi sukob sa Slovenijom, koja bi se pozivala na činjenicu da arbitražni sporazum predviđa kontakt s međunarodnim vodama te da konačna odluka o obliku tog kontakta još nije donesena, kao što još nije donesena ni konačna odluka o razgraničenju.

Da stvar bude još kompliciranija, i kada arbitražni sud takvu odluku uskoro donese, Hrvatska je već najavila da presudu neće priznati, budući da je prošle godine zbog arbitražne afere neopozivo napustila arbitražni postupak, tako da bi proglašenje gospodarskog pojasa zasigurno prouzročilo nove probleme u odnosima sa Slovenijom, koja je najavila da će odluku arbitražnog suda poštovati, pozivajući Hrvatsku da učini isto.

Što je, dakle, problem s isključivim gospodarskim pojasom i zbog čega ga Hrvatska, za razliku od većine mediteranskih zemalja, još nije proglasila, a čak je i svoj Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas, proglašen 2003. godine, 2008. stavila izvan snage za članice EU-a, zbog snažnog pritiska Slovenije i Italije, nakon političke drame u kojoj je Hrvatska stavljena pred izbor: ZERP ili EU?

Proglašenjem isključivog gospodarskog pojasa Hrvatska bi svoja suverena prava proširila izvan svog teritorijalnog mora, na kojem država ima puni suverenitet, čime bi ga podvrgnula posebnom pravnom režimu, iako je većina mogućnosti koje su predviđene gospodarskim pojasom već pokrivena proglašenim ZERP-om. Naime – i to je jedna od ključnih razlika između ZERP-a i gospodarskog pojasa – država koja proširi suverena prava izvan teritorijalnog mora ima isključivo pravo uživati neživa bogatstva u moru, što znači morsko dno i podzemlje, a to je važno za, primjerice, polaganje cjevovoda.

Ekološki maksimum

No ključno pitanje zbog kojeg Most vjerojatno inzistira na proglašenju gospodarskog pojasa, a ono se odnosi na pravo iskorištavanja i definiranja ekološkog maksimuma izlova ribe u proglašenom pojasu, Hrvatska neće moći mijenjati jer je u međuvremenu postala članicom EU-a, čime je prihvatila da se ribolov izvan hrvatskog teritorijalnog mora odvija u skladu sa zajedničkom ribarskom politikom, koju definira EU. A to znači da Hrvatska ni nakon eventualnog proglašenja gospodarskog pojasa neće moći ribarskim brodovima iz članica EU-a ograničavati pravo ribarenja u Jadranu, pri čemu moramo imati na umu da su Talijani, Grci i Slovenci jedini koji su zainteresirani za izlov u Jadranu, pri čemu su, realno, Talijani jedini koji za to imaju ozbiljne kapacitete.

Proglašenjem gospodarskog pojasa Hrvatska bi dobila pravo spriječiti brodove drugih država, nečlanica EU-a, da ribare u Jadranskom moru, no to pravo ima i temeljem ZERP-a. Prema europskim pravilima, brodovi iz svih članica imaju pravo pristupa svim vodama i morskim resursima unutar EU-a, osim na područja teritorijalnog mora članica EU-a.

Svaki pokušaj ograničavanja tog prava Hrvatsku bi doveo u spor sa susjedima koje bi se pozvale na europske zakone koje obvezuju i Hrvatsku, ali i s Europskom komisijom, kao čuvarem europskih ugovora. Proglašenjem isključivog gospodarskog pojasa Hrvatska bi se, baš kao i u slučaju proglašenja ZERP-a, pozvala na članak 74. Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982. godine, no Hrvatska je kao članica EU-a u prvom redu obvezana europskim pravom (acquis communautaire), što znači da Hrvatska ne smije, pozivajući se na UN-ovu konvenciju, staviti izvan snage zajedničku europsku politiku.

U okviru te politike Hrvatska je prihvatila i zajedničku ribolovnu politiku, pa tako i odluku da se kvote i režimi izlova određuju iz Bruxellesa, u skladu s pravilima koja su dogovorena tijekom hrvatskih pregovora o ulasku u EU.

Zagovornici proglašenja gospodarskog pojasa redovito se pozivaju na jednu studiju Europske komisije iz 2013., koja favorizira proglašavanje isključivog gospodarskog pojasa u EU-u, ali ne treba zaboraviti da time, iako je riječ o odluci o nadležnosti obalnih država, to more i dalje ostaje more EU-a, što znači da i dalje podliježe zakonodavstvu EU-a, pa tako i zajedničkoj ribarskoj politici i zakonodavstvu EU-a u području zaštite okoliša.

Povećana skrb

Isključivi gospodarski pojas, kao, uostalom i ZERP, pitanje je proširenja suvereniteta na moru i u podmorju, što je u svakom slučaju važno, jer podrazumijeva povećanu skrb i zaštitu Jadranskog mora i njegovih resursa. No ovdje je ključno pitanje koliko je zapravo Hrvatska sposobna i kapacitirana implementirati taj suverenitet. Naša zemlja, naime, nije uspjela u cijelosti implementirati ni ZERP, pa je upitno što bi dobila proglašenjem suvereniteta na Jadranu na višu razinu, osim, naravno, nove svađe sa susjedima i Europskom komisijom.