Na svu sreću u posljednje su se vrijeme raspisali memoarskom i sličnom prozom brojni hrvatski pop i rock djelatnici. Kažemo na svu sreću stoga što je mahom riječ o vrlo dobrim knjigama kakve su, primjerice, stvorili bubnjar Daleke Obale Boris Hrepić koji je napisao knjigu »Našao sam dobar bend« te Mišo Hrnjak, basist »Azre« koji je objavio knjigu »Srce od zlata«. I dok su oni na dojmljiv način obradili ne samo svoju mladost, već i karijeru bandova u kojima su svirali, hrvatska pop pjevačica i TV voditeljica Ivana Plechinger krenula je u jednom potpuno drugačijem smjeri i kroz knjigu »Ono što ostaje uvijek ljubav je« iznijela je priču o tome kako je reagirala na dva dramatična događaja svog života – smrt oca uz kojeg je bila jako vezana te moždani udar koji joj je opasno narušio zdravlje. Naravno, budući da je riječ o knjizi koja temelj nalazi u autobiografskim zapisima, čitatelj će u njenom prvom književnom istupu saznati niz pojedinosti iz njenog osobnog života, ali u prvom je planu ipak tekst vezan uz bitne duhovne promjene koje je doživjela nakon tih dramatičnih trenutaka.

Pouke teških dana

Zahvaljujujući tome njen se književni prvijenac pretvorio u klasični primjer self-help literature kojoj definitivno na vrijednosti i zanimljivosti daje činjenica što nam svoju životnu priču i pouke izvučene iz teških dana daje osoba poznata znatnom broju Hrvata, posebno onima koji su je pratili kao voditeljicu dječjeg TV showa Hugo ili im je glasom znana kao voditeljicu s Narodnog radija, odnosno pjevačica domaćih pop standarda kakav je pjesma »Mala ptica nebeska« kojom je sredinom devedesetih ušla u mnoga srca.

Za razliku od niza drugih autora ovog tipa literature, Plechingerova nema nakanu popovati i docirati svoje znanje već nam ga, na trenutke i pomalo začuđena i oduševljena svime što je spoznala, iznosi kroz opise epizoda iz vlastitog života. U tom procesu prijenosa vlastitih spoznaja koje itekako mogu koristiti i drugima, autorica jednostavnim i razumljivim rječnikom iznosi određenu epizodu, prenosi potom svoje reakcije na to što se dogodilo da bi sve skupa zaključila porukama i zaključcima koji, baš zbog tog načina rada, ne djeluju izvještačeno, već iskreno i potpuno proživljeno.

Temeljna ideja Ivane Plechinger može se svrstati pod onu znanu ocjenu kako je život bogatstvo i kako u njemu treba uživati i cijeniti ga čak i kad na red dođu ružni i tužni događaji.

Budi pozitivan

Zahvaljujući takvom stavu moguć je i zaključak kako je za nju i moždani udar bio dar, jer je nakon njega shvatila ljepotu i snagu života te krenula u promišljanja koja su je, nedvojbeno, učinila sretnijom i boljom osobom. Naravno, na 154 stranice ove knjige moguće je nači niz jasnih self help poruka kao to su »Ne dajte da vam loše epizode obilježe život«, »Budi pozitivan, budi sretan pa će i svijet oko tebe biti takav, »Savršen si takav kakav si«, »Volite druge, ali volite i sebe jer od te ljubavi sve polazi»…

Da ovakve i slične poruke ne ostanu na razini praznih fraza Plechingerova se brine na taj način što »razgovara« s čitateljem i obraća mu se vjerujući kako će i on, uz nju, krenuti u avanturu promjene na bolje u svom životu. Takav pristup stvara knjigu koja traži aktivnog čitatelja utoliko što se kod svakog koji s pažnjom i razumijevanjem čita knjigu nameću poveznice s vlastitim životom što onda neminovno vodi do toga da se počne razmišljati o autoričinim zaključcima i porukama te, naravno, donositi vlastite zaključke i – mijenjati se. A upravo to i jest cilj ove knjige koja je svakako priručnik za svakodnevicu mnogima, pogotovo onima koji se bore s emocionalnim i psihičkim krizama, ali je istodobno i lijep dokument jednog života ispričan iskreno i s puno nježnosti i ljubavi prema najbitnijim ljudima iz života »male ptice nebeske«.