Kiseli osmjesi Zlatka Komadine i Zorana Milanovića / Foto D. Jelinek
U Milanovićevu taboru priznaju da će barem jedan ili dva Komadinina čovjeka uspjeti ući u Predsjedništvo u kvoti Zagreba, a tada se slobodno mogu bojati i da će barem jedan od njih, a možda i dvojica ukupno iz Hrvatske imati priliku postati potpredsjednicima stranke
RIJEKA Nakon što je Zoran Milanović pobijedio u utrci za još jedan mandat na čelu SDP-a, bitka za premoć u stranci sada se seli na izbor ostalih tijela – Predsjedništva koje broji 18 imena, te Glavnog odbora od 103 člana. Izbori će se održati 16. travnja, a novom-starom predsjedniku Milanoviću važno je da sada barem onu istu premoć s izbora od subote od 60-40 posto zadrži i na izborima za ova tijela. Bez ravnoteže između predsjednika stranke i stranačkih tijela, naime, podjele i sukobi u SDP-u mogli bi se samo nastaviti.
Počelo lobiranje
Stoga su se njegovi najbliži suradnici po regijama već jučer posvetili telefoniranju i lobiranju, kako bi bili sigurni da će »šalabahter demokracija« kojom će se morati ovoga puta poslužiti i Milanovićeva strana, upaliti, da ne bi bilo iznenađenja kao 2012. godine kad su ljudi Zlatka Komadine odlično prošli na konvenciji. Oba tabora nastavljaju s bitkom za Predsjedništvo, te za četiri potpredsjednička mjesta koja se prema kompliciranim SDP-ovim pravilima biraju među onima koji su dobili najviše glasova za Predsjedništvo.
Kvote za izbor su regionalne, te se stoga analiza može raditi samo na temelju te podjele. Prema pravilima, iz svake regije ulaze po dva člana Predsjedništva, osim iz Zagreba tri, a četiri su još »plutajuća« mjesta za one koji su i mimo regionalnih kvota dobili dovoljan broj glasova.
Šef riječkog SDP-a Vojko Obersnel ne natječe se uopće na ovim izborima. Nigdje nema ni Josipa Leke, koji vjerojatno na konvenciju neće ni doći, a najviše kandidata dao je Grad Zagreb, čak 17. Ukupno je više 60 kandidata, a kandidati iz Rijeke i PGŽ-a su samo Erik Fabijanić, Željko Jovanović i Dragica Marač.
Kad je riječ o PGŽ-u i Istri, najveća bitka vodit će se između Peđe Grbina i Željka Jovanovića s jedne strane, kao Milanovićevim ljudima, te s druge strane Erika Fabijanića iz Rijeke i Maje Šarić iz Istre kao Komadininima. S obzirom da se sam Komadina nije kandidirao za druge funkcije osim predsjedničke, u ovom slučaju kad vidiš ime Fabijanić zapravo čitaš Komadina, te će biti vrlo zanimljivo vidjeti hoće li Komadinin čovjek proći i na nacionalnoj razini. Naime, za prolaz je za svakoga potreban određen broj regionalnih, ali i određen broj nacionalnih glasova.
Milanovićevi računaju da će proći oba njihova kandidata, i Grbin i Jovanović, no treba se strpiti do 16. travnja.
Gužva u Dalmaciji
Kad je u pitanju Slavonija, Ibler računa na prolaz Domagoja Hajdukovića i Zdravka Ronka, dok ovdje, primjerice, više nema Komadinina kandidata Željka Sabe u konkurenciji, a upitno je za koga sada igra primjerice Damir Rimac. No, s druge strane, Komadina je u subotu jako dobro prošao baš u Vukovarsko-srijemskoj županiji pa se svakako i u njegovu taboru nadaju barem jednom mjestu iz kvote Slavonije.
U Dalmaciji je velika konkurencija čak i među Milanovićevim ljudima međusobno – tu su i Arsen Bauk, i Branko Grčić i Ranko Ostojić, a upućeni kažu da je na vratima i Sabina Glasovac iz Zadra. S druge strane, svoje pulene ima i druga strana: u prvom redu Ivu Baldasara iz Splita, Matka Kuzmanića iz Kaštela ili Renatu Sabljar Dračevac iz Zadra.
Sjeveropadna Hrvatska također ima jaku Milanovićevu postavu: tu su Siniša Hajdaš Dončić, Vedran Babić koji je i sad član Predsjedništva, te Mario Habek, dok drugi tabor računa na Vjerana Radelića iz Varaždina ili Mišela Jakšića iz Koprivnice gdje Komadina ima veliku podršku također.
Regija koja obuhvaća Karlovac i Sisak, središnja Hrvatska, iz Milanovićeva tabora kao najjača imena nudi Mihaela Zmajlovića iz Jastrebarskog te Kristinu Ikić-Baniček iz Siska, dok ovdje Komadina ima veterana Davorka Vidovića koji je bio dosta aktivan u ovoj kampanji te je jasno da se želi vratiti u igru.
Naravno, najveća bitka bit će za Zagreb – tu se biraju 3 člana Predsjedništva, ali na prošlim izborima 2012. godine i sva četiri preostala tzv. lucky losera bila su iz Zagreba, pa je sigurno da će glavni grad i ovoga puta imati više od 3 svoja predstavnika u vrhu stranke. Tu će se voditi »odlučni boj« – tu su najjači Milanovićevi ljudi Mirando Mrsić, Milanka Opačić i Gordan Maras, ali i Nenad Stazić, Ivo Jelušić i Fred Matić, dok s druge strane Komadinin tabor predstavljaju šef organizacije Davor Bernardić, potom sadašnji potpredsjednik Rajko Ostojić te njihov suradnik Zvane Brumnić, ali i Tonino Picula koji uvijek može igrati na kartu svoje popularnosti u članstvu.
Pirova pobjeda?
I u Milanovićevu taboru priznaju da će barem jedan ili dva Komadinina čovjeka uspjeti ući u Predsjedništvo u kvoti Zagreba, a tada se slobodno mogu bojati i da će barem jedan od njih, a možda i dvojica ukupno iz Hrvatske imati priliku postati potpredsjednicima stranke. Naime, nakon što se izaberu članovi Predsjedništva na konvenciji kreće drugi krug, u kojem se biraju potpredsjednici i jasno je da će Komadinini uprijeti sve snage da imaju minimalno barem jednog potpredsjednika stranke.
Oba tabora imaju spremne sebi vjerne delegate s terena, a na konvenciju u Dom sportova dolazi čak 2.200 delegata. Izbor stranačkih tijela pokazat će je li zapravo Milanovićeva pobjeda u subotu bila premoćna ili – Pirova.
