Umjesto inozemstva ovaj liječnik je odselio na Mljet: Odgovara mu rad u ambulanti i već pjeva u klapi

Foto privatni album dr. Cara / Tportal

"Da sam dobro napravio, osjetio sam tijekom kontakta s pacijentima u ambulanti koji je drugačiji u odnosu na onaj u bolnici gdje se susrećeš često s uistinu teškim situacijama", ispričao je dr. Siniša Car, 45-godišnji internist i kardiolog koji voli trčati i pjevati

Dobio sam priliku baviti se medicinom kakvu bi čovjek trebao htjeti raditi, a s druge strane mjesto koje je raj, ako se mene pita, kaže dr. sc. Siniša Car, 45-godišnji internist i kardiolog, koji je nakon dvadesetak godina rada u varaždinskoj Općoj bolnici odlučio otići na Mljet, točnije u ambulantu u Babinom polju gdje mu upravo završava prvi radni tjedan, prenosi Tportal.

Doduše, prije nego što je došao na otok, bio je angažiran oko snimanja Star Warsa u Dubrovniku, ali njegovu liječničku pomoć nisu zatrebali, iako je bilo i složenih scena, javlja Tportal.  ’Prvi radni dani na Mljetu protekli su mi u upoznavanju s poslom jer je rad u ambulanti u Babinom polju potpuno drugačiji u odnosu na onaj u varaždinskoj Općoj bolnici gdje sam radio kao kardiolog. Upoznajem polako pacijente, kolegice medicinske sestre i cijelo okruženje, odlazim u kućne posjete… Na Mljetu je oko tisuću duša i dva liječnička tima, dakle oko 450 -500 ljudi po timu. Uvodim se u sustav i mislim da je dobro krenulo, što sigurno ne bi bilo da mi u svemu ne pomaže liječnica Nardelli koja je do sada radila u ambulanti’, veli nam dr. Car, kako prenosi Tportal.  Među stvarima koje su ga se prvo dojmile drugačiji je odnos obitelji prema teško bolesnima.  ’Bili smo u domu gospodina koji je smjestio svoju bolesnu majku u bolnicu na kopnu. On se zbog toga ispričavao, iako se radilo o uistinu teškoj bolesti. Na sjeveru, gdje sam ranije živio, takvo što nisam susretao jer je bilo uobičajeno da se bolesnika ostavlja u bolnici kad se za njega ‘ne možeš’ više brinuti. Ovdje to nije slučaj jer ljudi ne mogu lako do bolnica, pa se više trude bliske im osobe zadržati doma’, objašnjava dr. Car.   Iako se još uhodava na novom radnom mjestu koje je ‘naslijedio’ od dr. Magdalene Nardelli, već je shvatio da je to uistinu pravo mjesto za njega. Do te spoznaje nije, međutim, došao u ambulanti, već tijekom trčanja oko jezera jer je ovaj varaždinski liječnik, uz ostalo, i triatlonac.  ’Odmah nakon prvog razgovora na Mljetu krenuo sam na trčanje oko jezera. Trebalo mi je nešto tako jer moram priznati da sam se u jednom trenutku zapravo uplašio od svega što me čeka. Naime, ovo ovdje je drugačije od onoga što sam do sada radio, i to još u otočkom okruženju koje je također drugačije od kontinenta na kojem sam do sada živio. Otok ima stvari koje jednostavno ne poznam. Međutim, uvjeren sam da neće biti problema jer imam neobično pozitivna iskustva. S ljudima koje susrećem imam komunikaciju koja nije opterećena, tako da imam osjećaj da su me jako dobro prihvatili. Eto, čim su čuli da mi nedostaje moje zborsko pjevanje, došli su po mene u ambulantu iz klape da im se pridružim. Sreća je da im baš nedostaje glas kakav je moj’, kaže Car koji nije siguran je li uistinu sve tako dobro ili se radi samo o percepciji zbog promjene okruženje.  Premda je ambulanta u Babinom polju nešto sasvim drugo u odnosu na prostore varaždinske bolnice, naglašava da sam posao ipak nije toliko drugačiji jer je liječnik internist.  ’Doduše, ima i neke razlike, kao što je pedijatrija, dakle rad s djecom što prije nisam imao. Sve drugo mi je manje više poznato jer kad ste klinički internist onda ste upoznati sa svim unutarnjim bolestima i infektologijom. Naravno da trebam obnoviti određena znanja, ali ne osjećam da bi to bio neki problem. No, ono po čemu se razlikuju ta dva posla drugačiji je pristup pacijentu. Kada ste liječnik u ambulanti, onda pristupate pacijentima šire i sveobuhvatno, što nije slučaj kada radite u bolnici’, objašnjava.  U bolnici je dr. Car radio i ugradnje elektrostimulatora srca, tzv. malu kirurgiju, što je bio u Varaždinu pionirski poduhvat napravljen uz pomoć kolega iz bolnice Sestara milosrdnica s kojima je krenuo raditi taj zahvat koji je dobro uhodao.  ’Usprkos dobrim rezultatima, ipak rad s teškim pacijentima troši čovjeka. Stoga sam počeo osjećati neko nezadovoljstvo ili bolje reći da mi nešto više ne odgovara te da moram napraviti iskorak kako bi to promijenio. Da sam dobro napravio, osjetio sam tijekom kontakta s pacijentima u ambulanti koji je drugačiji u odnosu na onaj u bolnici gdje se susrećeš često s uistinu teškim situacijama. I u ambulanti ima teških situacija, ali one su ipak rjeđe. Tu više do izražaja dolazi neposredan i cjelovit pristup pacijentu kojem treba pomoći oko jednostavnijih problema i što je bitno, ukazati na problem dok je još u početku, savjetovati kako se ponašati da bi se izbjegle kasnije komplikacije. U ambulanti imate puno bolje povratne informacije o tome što su donijele vaše odluke i preporuke, dok u bolnici to nije slučaj u tolikoj mjeri’, upozorava. 