U jedinstvenoj kompoziciji slika vrlo su naglašene one na kojima se vidi kako Marija prati Isusa za njegovog javnog djelovanja. Isto tako, kada počinje Isusova muka, ona je prvi čovjek uz njega
RIJEKA U lunetama klaustra franjevačkog samostana na Trsatu, u kojima je u 17. stoljeću slikar fra Serafin Schön naslikao život Majke Božje – u osobitoj Bibliji pauperum, Bibliji siromašnih – kako taj ciklus fresaka naziva crkveni povjesničar i franjevac dr. fra Emanuel Hoško – ističe se niz slika koje se odnose na Isusovu muku, smrt i uskrsnuće. Taj posebni niz proteže se dijelom južnog i cijelim zapadnim zidom klaustra te pokazuje Marijino istaknuto mjesto i u tom dijelu Isusovog života.
Biblijski prizori
– U klaustru nisu slike čuda i ozdravljenja, niti zavjetni i zahvalni darovi, kao u drugim svetištima. Na Trsatu je sve to iz crkve 1966. premješteno u Kapelu zavjetnih darova, a u klaustru je Schönov slikopis Marijinog života. Jedinstvena je to kompozicija od 32 slike koje opisuju Marijin život, od rođenja, pa i prije, do njezinog uzdignuća u slavu Isusovog uskrsnuća. Vrlo su naglašene slike na kojima se vidi kako ona prati Isusa za njegovog javnog djelovanja. Isto tako, kada počinje Isusova muka, ona je prvi čovjek uz njega, a i poslije Isusova uskrsnuća, sve je usredotočeno na njezin lik, objašnjava dr. Hoško.
Kaže da Marijino suputništvo u Isusovoj muci na freskama možemo pratiti već nakon svadbe u Kani Galilejskoj, od slike koja prikazuje Marijin i Isusov oproštaj na početku njegovog javnog djelovanja.
– Slijedi slika Marije kako joj »mač boli probada dušu« (kada u duhu vidi Isusovu muku), što je izreklo Šimunovo proročanstvo kod Isusovog prikazanja u hramu. Na sljedećoj slici vidimo Marijin susret s Isusom na njegovom križnom putu, kad Isus pada pod križem. Impresivno je u toj poruci: Isus je okružen onima koji traže njegovu smrt, a Marija je tu njegova suputnica i supatnica, i ostaje s njim do kraja. Zatim slijedi slika raspinjanja, gdje je Marija podno križa, a potom slika: mrtvog Isusa skidaju s križa i polažu Mariji u krilo. Za mene je to posebna slika jer na njoj sam pronašao autoportret Serafina Schöna. Marija na toj slici prihvaća Isusovo tijelo, a muškarac s tzv. tonzurom na glavi i odjeven kao fratar, dakle drukčije od ostalih, jednom rukom pomaže Mariji držati mrtvoga Isusa. Zatim su u nizu slike: Isusa polažu u grob, Isusovo ukazanje Mariji nakon uskrsnuća, Marija kod Isusova uzašašća, Silazak Duha Svetoga na Mariju i apostole, i tu možemo primijetiti da Marija preuzima zadaću koju se može naslutiti iz Svetoga pisma: ona praktično stoji na čelu apostolskog zbora. Ciklus se nastavlja slikama koje tematski idu zajedno: Smrt Marijina, Uznesenje Marijino u nebo, Apostoli otvaraju Marijin grob, te Marijina proslava i krunidba. Slike su biblijski utemeljene, a samo neki prizori nemaju uporišta u biblijskom tekstu, već su dio najranije kršćanske tradicije, tumači dr. Hoško.
Izgubljene pločice
Isto tako otkriva da je ranobaroknog slikara Schöna, Švicarca rođenog u Mezingenu oko 1605., na Trsat, negdje iz Europe doveo franjevački provincijal fra Mihael Kumar. Učinio je to nakon velikog požara u kojem je 1629. nastradao najveći dio samostana, i to zato da bi Schön svojim slikama ukrasio svetište i samostan. Na Trsatu Schön posebno surađuje s gvardijanom fra Franjom Glavinićem, teologom, povjesničarem i piscem, zaslužnim za barokno proširenje i uređenje crkve.
– Smije se pretpostaviti da je Glavinić sudjelovao u izboru motiva za slike Marijinog životopisa. On Schöna naziva »pictor eximius« – izvrstan slikar. Nekoć su ispod slika bile pločice sa stihovima koji su tumačili naslikani prizor, koje je ispjevao Pavao Jančić, fratar suvremenik Glavinićev i Schönov, a kasniji pićanski biskup. Danas tim pločicama nema traga. Schön je najznačajniji slikar Trsatskog svetišta. Umro je 1642. godine, i vjerojatno je pokopan u trsatskoj crkvi, u kapeli sv. Antuna, koja je tada bila franjevačka grobnica. U toj su kapeli u reljefu izrađeni portreti Glavinića i Schöna – rad Zvonimira Kamenara – dakle dvaju franjevaca koji su svetištu dali izraz koji ima i danas – Glavinić graditeljski, a Schön slikarstvom, poručuje dr. Hoško.
