U Rijeci u radionici ZTK na Korzu nastao je prvi »drveni« dron, koji zbog zakonskih propisa ne može letjeti u naseljenim mjestima
U samom centru Rijeke, na Korzu, nalazi se mala, izuzetno dobro opremljena radionica Centar tehničke kulture – Tehnički centar mladih. Grupa entuzijasta pokrenula je priču, napravljen je projekt, predstavljen je Gradu Rijeci i dobivena je potpora. Nakon toga, svako u svom području učinio je maksimum. Projekt radionice, uključujući projekt namještaja, raspored, pa sve do izbora materijala na sebe je preuzeo Leo Popov, a za opremanje radionice i izbor strojeva bili su zaduženi suradnici Zoran Matić i Željko Žic. Od početka je u projekt bio uključen i Boris Caput koji je animirao prvu grupu djece. Radionica se stalno oprema, zamjenjuje se oprema, dio poduzetnika koji su i radili strojeve koristi radionicu kao testni centar, tako da su njezine mogućnosti sve veće. Najveći je iskorak kada su radionicu počele koristiti i druge udruge tehničke kulture i kada je ona postala i u pravom smislu postala centar tehničke kulture Rijeke. Dobro opremljen, ekipiran s odličnim mentorima uz pomoć stručne službe, centar je uspio napraviti i prvi dron – Made in Rijeka i to od drveta.
Sve počinje crtanjem
Ovaj Centar tehničke kulture prvenstveno je opremljen za izradu raznih modela, od raznih materijala, kaže Kazimir Mihić, tajnik ZTK Rijeka. Modeli bili oni makete brodova, automobila ili letjelica počeli su dobivati RC (daljinsko) upravljanje, a vremenom su zahtjevi mentora i polaznika počeli rasti. Više nije bilo dovoljno izraditi avio jedrilicu, danas ona mora imati RC upravljanje, a njezina konstrukcija mora biti savršena. Treba naglasiti da se u radionici sve radi od samog početka.
Može li se nakon prvog riječkog drvenog drona nastaviti parirati i okušati u sličnim letećim inovacijama. To uvijek ovisi o motiviranosti mentora, polaznika i osiguranih financijskih sredstava, s obzirom da opremljenu radionicu imamo, kaže Mihić. Takvi uređaji se rade mjesecima, treba provoditi testiranja, ali i uživati u uspjesima. Često zakonska regulativa može ograničiti razvoj, inventivnost pa i motiviranost polaznika radionica. Vjerujem da će ipak zakonske odredbe u ovom području omogućiti mladima financijski prihvatljivije dobivanje dozvola za let quadrokopterima, možda uz polaganje ispita po klubovima, uz pratnju mentora određeno vrijeme, ali uvijek uz poštivanja pravila sigurnosti. Kako smo mogli pročitati, pad qudrokoptera težine sedam kilograma s 15 metara visine je isto kao da vam kanta puna vode padne na glavu s petoga kata, zaključuje Mihić.
Ne koriste se setovi ili polugotovi kompleti koji se uglavnom završavaju sklapanjem. Sve počinje crtanjem na nekom od materijala, izrezivanjem, često rezbarskim lukom, daljnjom ručnom obradom sve do završetka. Neki od radova se i projektiraju, rade po vlastitim nacrtima. Naravno da je tu iskustvo mentora posebno važno, a u Tehničkom centru mladih taj dio najčešće provodi modelar Robert Simčić.
Noseći drveni okvir
Od opreme svakako je najatraktivniji CNC stroj. Više je tečajeva organizirano s ciljem edukacije polaznika s njegovim mogućnostima. Modelarska kružna pila posebne konstrukcije je pak za radionicu od posebnog značaja. Većinu materijala radionica priprema sama. Kupuje se većinom samo sirovi materijal od kojeg se izrađuju u radionici pločice, letvice i slično.
Tako je nastao i RI Quadrokopter. Riječ je o quadrokopteru ili dronu koji je izrađen u radionici i to tako da je izgrađen noseći okvir o drvene konstrukcije, a zatim se ne njega ugrađivala sva elektronika, pogon i napajanje. Sve se radilo od samog početka. Koristila su se iskustva Modelarskog kluba iz Čakovca, a djecu je u radu usmjeravao modelar Bojan Kranjc iz istog kluba. U tom trenutku u ZTK nisu znali za nikog drugog u Rijeci koji bi znao ovaj projekt dovesti do kraja.
Let- samo u prirodi
Konačni proizvod je pokazao odlične leteće karakteristike, ali s obzirom da je radionica i testni centar, dron se stalno dorađuje. Ipak ekipu koja je radila na njemu muči pitanje, da li su zakasnili s tim projektom, pa se može reći i da daljni rad na razvoju stagnira. Razlog je slika i prilika našeg zakonodavstva, objašnjava Mihić. Naime, u međuvremenu je u Hrvatskoj na snagu stupio Zakon koji ograničava upotrebu letjelica tipa quadrokoptera. Praktično let je dozvoljen samo izvan urbanih sredina, za let u gradovima treba ishoditi dozvole. Kako sada stvari stoje, za mlade su ta ograničenja nepremostiva. Dobivanje dozvole je prije svega skupo. To je opravdano u komercijalnim aktivnostima gdje vlasnici dozvola mogu snimati za one koji su to spremni platiti.
Kako je testiran torpedo
Iz ZTK su ipak optimistični jer iako svaka država to područja rješava na svoj način, nadaju se u budućnosti fleksibilnijim pravilima, jer dio tima vjeruje da je proces nezaustavljiv. Ni danas nije poznato kako su se u Rijeci prije 150 godina vršila testiranja torpeda na moru. Da se danas radi na tom projektu vjerojatno bi ih zakonodavac zabranio. Prema dostupnim informacijama u Italiji upotreba drona nije ograničena, kaže Mihić i nastavlja da smo svi bili svjedoci pada quadrokoptera u Madonni di Campiglio gdje je samo 30 centimetara od Marcela Hirschera pala sedam kilograma teška bespilotna letjelica s visine od 15 metara. Nagađa se da je quadrokopter pao jer su se preklapale frenkvencije pa je čovjek koji upravlja letjelicom izgubio kontrolu. Ništa čudno. Svjedoci smo da se mobiteli ne smiju koristiti u bolnicama, ali i u autobusima gradskog prometa stoje takva upozorenja, kaže Mihić.
Podvodni dron
Pitanje je da li ćemo moći pratiti svjetske trendove zabranama. Ako idemo malo dalje od naših granica vidimo da razvoj jednostavno ide dalje. Jedna mlada latvijska tvrtka, pretpostavljamo gdje mladi inovatori daju doprinos razvoju, proizvela je prvu bespilotnu letjelicu kojoj ne treba upravljanje. Korisnik nosi narukvicu koju, pomoću senzora, letjelica prati. Kada se korisnik kreće, letjelica slijedi njegovu putanju te ga istovremeno snima. To omogućuje skijašima, trkačima u prirodi i sličnim sportašima da poslije sportskih aktivnosti mogu gledati snimke na kojima su oni u glavnoj ulozi, kaže Mihić, te napominje da su quadrokopreri nakon zaronili pod vodu. Sada je moguće uz pomoć njih vidjeti podmorje iz riblje perspektive, uređaj je potpuno funkcionalan i doslovno »leti« kroz vodu. Budući radio valovi ne putuju kroz vodu upravljanje je riješeno tako da je vrlo lagani kabel spojen na plutaču koja se nalazi na površini, dok plutača putem bežične veze prima signale za upravljanje. Ovakva podvodna bespilotna letilica opremljena je digitalnom kamerom, svjetlima i ima cijeli niz mogućnosti nadogradnje, zaključuje Mihić.
