Nakon što je 1. travnja prošle godine nastupila u zagrebačkoj Tvornici kulture, na 16. Zagreb Jazz Festivalu, u duu s pijanisticom Sylvie Courvoisier, cijenjena gitaristica i skladateljica Mary Halvorson će se ponovo predstaviti zagrebačkoj publici.

Sa svojim novim kvartetom Canis Major, u kojem djeluje uz trubača Davea Adewumija, basista Henryja Frasera i bubnjara Tomasa Fujiwaru, 23. studenoga muzicirat će u Histrionskom domu u Zagrebu. Bit će to posljednji ovogodišnji koncert 17. Zagreb Jazz Festivala.

Inventivnost i svestranost

Mary Halvorson je gitaristica, skladateljica i glazbenica iz Brooklyna. Jedna je od najcjenjenijih jazz glazbenica današnjice.

Nije riječ samo o tome da na originalan način pristupa glazbi koju stvara; ona uspijeva spojiti inovativnost i muzikalnost tako da privuče i zadrži pozornost najrazličitijih slušatelja, od poklonika avangarde do povremenih ljubitelja jazza, od entuzijasta za gitaru do štovatelja nove glazbe, kao i brojnih glazbenih kritičara, koji je redovito obasipaju pohvalama.

Cijenjena je od kolega, glazbenika. Zato je tijekom karijere surađivala sa stilski raznolikim glazbenicima kao što su Tim Berne, Anthony Braxton, Taylor Ho Bynum, John Dieterich, Trevor Dunn, Bill Frisell, Ingrid Laubrock, Jason Moran, Joe Morris, Jon Irabagon, Tom Rainey, Jessica Pavone, Tomeka Reid, Marc Ribot i John Zorn. Objavila je niz albuma za izdavačku kuću Nonesuch Records.

Njezin prepoznatljiv zvuk i inovativan pristup instrumentu donijeli su joj široko priznanje, uključujući stipendiju zaklade MacArthur (MacArthur Foundation Fellowship) 2019., nastupe na brojnim pozornicama i festivalima diljem svijeta, kao i titulu najbolje gitaristice godine prema izboru kritičara časopisa DownBeat te međunarodnom izboru kritičara u sklopu godišnjih nagrada Udruge jazz novinara.

Osim što vodi vlastite sastave, sudjeluje u raznolikim kreativnim suradnjama te se pojavljuje na više od 75 izdanja kao suvoditeljica ili članica sastava.

Uz improvizaciju, važan segment njezinog stvaralaštva čini skladanje. Osmislila je osebujan način pretvaranja vizija u skladbe. Njezina djela donose bogatstvo boja i suptilno nijansiranje.

Pritom Mary Halvorson stvara glazbu koja je izvan stilova, a ujedno uključuje ponešto iz svakog stila. Svjesna je koliko je važno naučiti sve te stilove prije nego ih odbaci – ili iskoristi.

Naime, odraz njezine inventivnosti i svestranosti leži upravo u utjecajima koje pronalazi u jazzu, flamenku, rocku, noiseu, klasici i psihodeličnoj glazbi.

Nakon niza godina posvećenosti skladanju i aranžiranju za veće ansamble, nedavno se vratila formatu manjeg sastava. Utemeljila ga je pod imenom Canis Major.

S tim je kvartetom nastupala u prestižnim prostorima, od kluba Dizzy’s Club u New Yorku i Nacionalne koncertne dvorane u Dublinu do povijesnog kazališta Teatro Olimpico u Vicenzi, kao i na festivalima poput Big Ears, Pickathon i Vision Festival.

Nešto neočekivano

Uoči zagrebačkog koncerta o tom je projektu govorila u razgovoru za Novi list.

»Canis Major moj je najnoviji projekt«, rekla je.

Glazbeni jezik oblikuje se tijekom cijelog života – slušanjem, vježbanjem i izvođenjem – Mary Halvorson / Foto Davor Hrvoj

»Iznimno me veseli što sam ga pokrenula. Nakon mnogo godina skladanja za veće ansamble, osjetila sam da je vrijeme za povratak manjem sastavu, jer mi je nedostajala interakcija i intimnost koju pruža manja grupa.

Stoga sam počela skladati glazbu namijenjenu upravo novom kvartetu – s Daveom, Henryjem i Tomasom – čisto da vidim što će iz toga proizaći. U početku, dok sam pisala skladbe, nisam bila sigurna hoće li to prerasti u pravi bend; mislila sam da ćemo možda odsvirati tek pokoji koncert.

No, od samog sam početka osjetila sjajnu kemiju u ovoj grupi, koja je vrlo brzo dobila vlastiti zamah. Osnovna zamisao benda jest izvoditi skladbe napisane posebno za ove glazbenike, uz ostavljanje prostora za improvizaciju svakog člana te dopuštanje da se dogodi i nešto neočekivano.

Od našeg prvog nastupa u New Yorku 2025., intenzivno sviramo. U lipnju ove godine snimili smo naš debitantski album za izdavačku kuću Nonesuch Records te smo nastupali na turnejama diljem Sjedinjenih Država i Europe. Ipak, s ovim kvartetom prvi put gostujemo u Hrvatskoj i tome se jako veselim!«

Suradnjom s ovim glazbenicima došlo je do promjena u njezinom poimanju glazbe.

»Svi su oni jedinstveni glazbenici sa snažnim autorskim pečatom, vješti u sviranju svojih glazbala, a ujedno i izvrsni voditelji sastava, što me potiče da skladam upravo za njih«, tvrdi.

»Cilj mi je stvoriti glazbu koja se razlikuje od onoga što sam radila u prošlosti te pristupiti skladanju za manji sastav na način koji je istovremeno fleksibilniji i usmjereniji nego što je to ranije bio slučaj.«

Glazba što je izvodi s njima naći će mjesto na njezinom novom albumu, koji će objaviti sljedeće godine.

»Već smo ga snimili«, govori.

»Željela sam da s bendom odsviramo puno koncerata prije odlaska u studio, kako bi glazba bila potpuno zaokružena i spremna. Zato smo sa snimanjem pričekali otprilike godinu dana.

Jedini problem je što imamo previše materijala, pa sada moram odlučiti koje će skladbe ipak otpasti. No, vrlo sam zadovoljna rezultatom i veselim se objavljivanju idućeg proljeća. Vjerojatno će godinu dana nakon toga uslijediti i drugi album.«

Glazba iznenađenja

Zanimljivo je da je u sastav uvrstila trubača, baš kao na prethodnom albumu »Slo-Mo Neon Luminate Hoverings« koji je snimila u duu s trubačem Ambroseom Akinmusireom. Na tom izdanju, uz njega i ona se predstavila kao autorica.

»Ambrose i ja smo prijatelji već niz godina, a povremeno sviramo zajedno još otprilike od 2009. ili 2010.«, objašnjava.

»Oduvijek sam cijenila njegovo sviranje. Smatram da je jedan od najosobitijih i najinovativnijih trubača današnjice. Bila mi je čast snimiti ovaj album s njim.

Oboje nas privlače nepredvidljivost i svojevrsna prepuštenost trenutku, spremnost da se odustane od unaprijed stvorene predodžbe o tome kakva bi skladba trebala biti i da joj se jednostavno dopusti da se razvije sama od sebe.

Album ‘Slo-Mo Neon Luminate Hoverings’ zapravo smo snimali tri puta tijekom proteklih deset godina. Prva dva puta rezultat jednostavno nije bio onakav kakav je trebao biti. No, kroz probe i ta dva dodatna snimanja, glazba se postupno oblikovala i razvijala. A tu je i ona američka izreka: »Treća sreća.«

Bez obzira na to u kojoj formaciji, u kojem kontekstu ili situaciji svira, Mary Halvorson vješto pretvara događaje, slike i motive u jezik glazbe. U tome je, prije svega, vodi velika znatiželja.

»Oduvijek mi se sviđala ideja o umjetnosti i kreativnosti u njihovim raznim oblicima«, razmišlja.

»Mnogo toga potiče moju znatiželju, puno je gradivnih elementa. Glazba je samo jedan od mojih omiljenih izvora inspiracije, a glazbeni jezik oblikuje se tijekom cijelog života – slušanjem, vježbanjem i izvođenjem.

Ideje se razvijaju od trenutka kad zamislim sastav, notu ili skladbu. U trenutku kad počnem svirati možda već imam predodžbu o tome kako bi glazba mogla zvučati, ali pokušavam to zaboraviti, jednostavno dopustiti glazbi da se dogodi i, u idealnom slučaju, njome se iznenaditi.

Pritom pokušavam ne razmišljati, barem ne na logičan način, ako to ima smisla. Za mene glazba uglavnom proizlazi iz osjećaja. Zato se trudim što češće izlaziti i slušati glazbu uživo, na nastupima.

Također, ideje za skladbe dobivam i tijekom vlastitih koncerata. Primjerice, netko iz sastava može odsvirati nešto što me potakne na razmišljanje o određenom ugođaju, zamisli ili energiji za nešto sasvim drugo. No, u svemu toma najvažnija je kreativnost.«