„Poštovani slušaoci, večeras je na programu Divanhana“, začuo se sinoć radijski glas u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku, uz obećanje da će sarajevski sastav pjesmom provesti okupljene kroz ljepote Bosne i Hercegovine. Uslijedila je „Miri, samo miri, kaloperu mili“, a koncert „Sevdah na Kvarneru“ preuzeo je formu kojom se bend poslužio na aktualnom albumu „Radio Sevdah“. Album je složen kao radijska emisija, s najavama i prijelazima, a iza te ideje stoji rad s arhivskim snimkama i nasljeđem Radio Sarajeva.

Na sušačkoj pozornici Divanhana je nastupila u petočlanom sastavu. Uz violinu, harmoniku i klavijature, dobar dio karaktera izvedbama dala je ritam-sekcija. Bubnjar je svirao i cajón na kojem je sjedio, dok je Selma Droce uz pjevanje povremeno posezala za klavijaturama i sitnim udaraljkama. Taj se ritmički rad najbolje čuo u življim brojevima poput „Sarajčice, hajdemo“. U sjedećoj dvorani HKD-a bilo je lako zamisliti kako bi ista stvar zvučala pred publikom na nogama. Šteta što je u gledalištu ostalo praznih mjesta jer je s pozornice stizao sevdah s kojim se itekako može i partijati.

Droce se prisjetila da je Divanhana u Rijeci dosad svirala samo jednom, davno, pa je publici zahvalila što je došla po kišnom četvrtku. Našalila se da ni sama ne zna zbog koga bi po takvom vremenu izašla iz kuće. Ispričala je i kako ih je glazba odvela u dijelove svijeta koje inače vjerojatno ne bi posjetili. Kad ondje ljudima predstavljaju sevdalinku, kazala je, osobito ih čudi što u Bosni i Hercegovini postoji pjesma o ispijanju kave. Izrazila je nadu da ljudi još imaju vremena sjesti zajedno uz šalicu i pozvala Riječane da im ta večer bude „muzička kafa“. Čim je zapjevala „Kafu mi draga ispeci“, iz gledališta joj se pridružio praktički zbor ljudi.

U „Zapjevala sojka ptica“ dovoljno je bilo čuti ono „nisam ni htjela“. U svega nekoliko riječi djevojka koju je majka udala kaže koliko se malo njezinu riječ uvažavalo u odluci koja joj određuje život. Sevdalinka tu čuva i prigovor žene kojoj je pripalo da živi s tuđom odlukom. Koliko se široko Divanhana kreće unutar iste tradicije pokazale su autorske „Rijekama“, u kojoj čovjeka sustižu posljedice vlastite bezbrižnosti, te „Bajami“ i „Voće rodilo“. S pozornice se čuo i dobro poznati „Crven fesić“, s onim „nema ljepše cure od malene Đule“.

U izvedbi se čula gotovo perfekcionistička preciznost. Na istoj su pozornici stali puls od kojeg noga sama hvata takt i trenutak u kojem jedan otpjevani stih naježi. A kad se dvorana uključila u „Kafu mi draga ispeci“, radijski pozdrav s početka večeri dobio je svoj odgovor uživo.