Poruka je jasna. Trump ne skriva da mu je plan namjerno paralizirati donošenje zakona kako bi prisilio demokrate na popuštanje. Njegova je procjena da će nakon “mjesec ili dva” neprestanih predsjedničkih veta demokrati sami nazvati Bijelu kuću i pitati kako da se dogovore.

Razlog za takav ton su razmjeri poraza.

Demokrati u Senatu imaju najmanje 54 od 100 mandata, a još se prebrojavaju glasovi u dvije tijesne utrke, na Aljasci i u Mississippiju.

Tih 54 mjesta uključuje i dvojicu nezavisnih senatora koji glasaju s demokratima. U Zastupničkom domu demokrati zasad imaju 253 mjesta, daleko iznad praga od 218 potrebnih za većinu, a dvadesetak utrka još nije bilo proglašeno.

U Kansasu je izabran prvi demokratski senator od 1932., a u Teksasu od 1988. godine.

Veto

Trump u danima prije izbora, vidjevši kako se republikanci stoje po anketama, počeo prijetiti “svojom ultimativnom moći – vetom”.

Ustavni temelj te prijetnje je Članak I., Odjeljak 7. Ustava SAD-a. Kad oba doma usvoje zakon, predsjednik ima deset dana, ne računajući nedjelje, da ga potpiše ili vrati domu koji ga je predložio, uz pisano obrazloženje.

Veto ne može biti djelomičan: zakon se prihvaća ili odbija u cijelosti.

Kongres veto može nadglasati dvotrećinskom većinom u oba doma i tada zakon stupa na snagu bez predsjednikova potpisa.

Brojke zasad idu Trumpu u prilog. Dvotrećinska većina znači 67 glasova u Senatu i 290 u Zastupničkom domu ako glasaju svi zastupnici, jer se dvije trećine računaju po nazočnima na sjednici.

Demokratima bi tako trebalo najmanje 13 republikanskih senatora i tridesetak republikanskih zastupnika da sruše bilo koji veto.

Andrew Proctor, predavač američke politike na University College London, upozorava da demokrati nemaju dovoljno mjesta ni u jednom domu da nadglasaju predsjednikova veta te da je realno očekivati priličnu blokadu.

Pritom Trump do sada nije bio sklon vetu. U prvom mandatu uložio je 10 veta, a Kongres je nadglasao samo jedan, onaj na zakon o obrambenom proračunu za 2021.

Svih deset uslijedilo je nakon što su demokrati 2018. preuzeli Zastupnički dom.

U drugom mandatu uložio je dva veta, oba 29. prosinca 2025., na zakone o vodovodu u Coloradu i o zemljištu plemena Miccosukee na Floridi.

Za usporedbu, Bill Clinton uložio je 37 veta, George H. W. Bush 44 u jednom mandatu, a Ronald Reagan 78 u dva.

Apsolutni rekorder je Franklin D. Roosevelt. Uložio je 635 veta, a Kongres je nadglasao samo devet.

Paradoks je u tome što je Roosevelt kroz sva četiri mandata imao svoju stranačku većinu u oba doma. Njegova veta nisu bili rat s oporbom nego alat za disciplinu u vlastitom taboru. Vetom se koristio i u velikim bitkama: odbio je porezni zakon iz 1944. uz poznatu ocjenu da donosi olakšice pohlepnima, a ne potrebitima.

Drugi u povijesti po broju veta je Grover Cleveland s 584, slijede Harry Truman s 250 i Dwight D. Eisenhower sa 181.

Ipak postoje granice

Trumpova moć, međutim, ima jasne granice.

Veto ne može zaustaviti kongresne istrage, blokadu imenovanja u Senatu, ni uskraćivanje novca u proračunskom procesu.

Ni demokrati ne skrivaju svoje namjere. Robert Garcia, budući predsjednik nadzornog odbora Zastupničkog doma, poručio je administraciji na X-u: „Uzmite odvjetnike.“

Senator Ron Wyden, koji bi trebao voditi senatski odbor za financije, napisao je samo jednu riječ: „Sudski pozivi.“

Tržišta su prvu reakciju već dala. David Kelly, glavni globalni strateg JPMorgan Asset Managementa, rekao je za CNBC da će podijeljena vlast donijeti „umjerenost rasta, umjerenost inflacije, manje neizvjesnosti“.

JPMorgan je još prije izbora procijenio da zakon kojim bi se ograničila ekspanzija umjetne inteligencije teško može nadglasati Trumpov veto.

Najteže oružje u rukama nove većine je opoziv, ali su mu izgledi mali. Ustav predviđa dva koraka. Za podizanje optužnice u Zastupničkom domu dovoljna je obična većina, koju demokrati sada imaju i sami. Za smjenu predsjednika potrebne su dvije trećine u Senatu, daleko iznad onoga što demokratska većina ima. Uz 54 mjesta trebala bi im barem 13 republikanskih senatora, isto koliko i za rušenje veta.

Iskustvo iz prvog mandata pokazuje koliko je to teško. Trump je dvaput opozvan i dvaput oslobođen. Čak i nakon napada na Kapitol 2021. za opoziv je glasalo samo deset republikanskih zastupnika, a za osudu sedam republikanskih senatora.

Demokratsko vodstvo zasad ni ne pokazuje volju za taj korak, iako prema anketi Politica polovica Amerikanaca podržava opoziv. Trump je za CBS News rekao da ga mogućnost opoziva ne brine: „Mislim da bi to uništilo Demokratsku stranku.“

Novi Kongres prisegnut će 3. siječnja 2027., kad istječe mandat sadašnjeg sastava. Do tada Trump ima republikansku većinu, a nakon toga mu ostaju kapa s natpisom i dvije godine političke trgovine.

Rooseveltovo iskustvo pokazuje da veto najbolje djeluje kao prijetnja koja tjera na dogovor. Clintonovo i Obamino, pak, pokazuju da se pretvara u blokadu kad nijedna strana ne želi popustiti.