Zvjezdane konstelacije vratile su se u plesno držanje. Prvu epizodu nove sezone „Plesa sa zvijezdama“ prošle smo subote gledali u programu Hrvatske Radiotelevizije. Deset parova, ocjenjivački žiri i uigrani voditeljski dvojac zabavljat će nas do kraja 2026. godine.

Uoči sutrašnje druge epizode u kojoj će prvi par napustiti natjecanje, donosimo razgovor s Barbarom Kolar i Duškom Ćurlić. Ovaj voditeljski par već dugo pleše uigranim koracima, a ove jeseni vratili su se formatu koji ih je prvi put spojio – i to prije točno dvadeset godina.

Barbara i Duško, posao vas je ponovno spojio u projektu Ples sa zvijezdama. S kakvim željama i osjećajima ulazite u novu sezonu i to 13 godina nakon posljednje koju ste vodili?

Barbara: Temeljni je osjećaj bez ikakve sumnje sreća! Uz „Ples“ me vežu predivne uspomene budući da se radi o iznimno atraktivnom formatu kakvog do tada na našim televizijama nije bilo, pa i danas svoje sudjelovanje u njemu smatram istinskom privilegijom. Tim više što mi je to bio prvi veliki projekt kojeg sam radila s fantastično kreativnom i entuzijastičnom ekipom Zabavnog programa. Usudit ću se pomisliti da to što sam na istome mjestu i 20 godina poslije nekako znači da sam opravdala povjerenje. I da, zahvalna sam na prilici da se ponovno uživo veselim tim šljokicama i perjem ispunjenim napetim i neizvjesnim subotama

Duško: Prije svega veselje da ponovno zajedno radimo i da ćemo osam tjedana guštati u svemu što nam ovaj povratak donosi. „Ples“ je apsolutno jedan od dražih projekata koje smo skupa vodili i to osam sezona. Izazov je definitivno, a na neki način potpuno nova priča u koju ponovno ulazimo. Vremena se mijenjaju, sve se mijenja pa tako i neki drugačiji pristup emisiji koju sam zaista volio raditi. Ono što je definitivno isto, ako ne i veće je ljubav i respekt prema poslu i prema kolegici Barbari.

Kako doživljavate ples kao vještinu koju ne zna svatko izvoditi, ali koja se nesumnjivo čuči u svakome od nas te biste li se dobro snašli u izazovima koje su svakog tjedna stavljeni pred kandidate emisije?

Barbara: Iskreno, mislim da nitko od kandidata ne zna stvarne dimenzije tih izazova dok se s njima izravno ne suoči. Divno mi je promatrati ih kako iz tjedna u tjedan otkrivaju sebe i svoje potencijale, suočavaju se sa strahovima i s radošću trijumfiraju kad uspiju otplesati najbolje što znaju i mogu. A o tome kako bih se ja snašla u plesnim cipelicama nezahvalno je nagađati – neki kandidati za koje mi se činilo da su laki i lepršavi na podiju su bili kao da su im noge u betonskim blokovima. I obrnuto. Sigurna sam jedino da bih upoznala potpuno nove razine boli u mišićima za koje nisam ni znala da ih imam.

Duško: Osobno ne bih imao hrabrosti za tako nešto, ali ne vidim to kao neki minus. I vođenje ovakve emisije je iznimno zahtjevna vještina. Divim se ljudima koji se usude i koji su zaista posvećeni tome iako nisu profi plesačice i plesači.

Prije točno 20 godina gledali smo prvu sezonu Plesa sa zvijezdama s vama dvoma u voditeljskim ulogama, a to vam je ujedno bila i prva televizijska suradnja. Kako se prisjećate te 2006. i tog projekta koji je sredinom nultih kod nas bio novost, postao uvelike gledan pa i na neki način „zapečatio“ vas dvoje kao „vječni“ voditeljski par?

Barbara: Pa da je samo to ostalo kao baština prvog Plesa – vrijedilo bi! Duško i ja doista smo se nevjerojatnom brzinom “skužili” na sceni i tako je ostalo do danas – izvrsno se razumijemo, s lakoćom nadopunjujemo i bezrezervno podržavamo, što god da radimo. Iako nismo bili bliski prijatelji pa onda to samo prenijeli pred kamere, kako bi se moglo pretpostaviti, generacijska bliskost, slični interesi i stupanj ljubavi i odgovornosti prema poslu očito su se spojili na najbolji mogući način. Zanimljivo je kako je to odmah osjetila i televizijska publika jer je već do kraja te inicijalne sezone postalo sasvim uobičajeno da me nepoznati ljudi u svakoj prilici pitaju gdje je Duško i čude se ako kažem da ne znam.

Duško: Čudno je gledati sebe od prije 20 godina, ponekad si uvjeren da si sve to zaboravio, a onda navru lijepa sjećanja, detalji s emisija, anegdote… Lijepo vrijeme kad gledaš s ove distance, pogreške i pogoci, ali definitivno veliko i lijepo iskustvo. I ako nas ljudi po tome povezuju onda je to zbilja kompliment

Ples sa zvijezdama po mnogim je izvorima najgledanija emisija u svijetu, uslijed mnogih inačica drugih zemalja. Što biste rekli koja je, svih ovih godina(desetljeća), tajna Plesa sa zvijezdama u nas i u svijetu?

Barbara: Čini mi se da je Ples sa zvijezdama pogodio savršenu mjeru blještavila i glamura koji nikad ne prelazi granicu dobrog ukusa – zabavno je na neki fini, dostojanstveni način. Dobra glazba, jasno, igra važnu ulogu, baš kao i gledateljska radoznalost da provjerimo kako se ljudi iz javnog života koje poznajemo temeljem profesionalnih postignuća snalaze na terenu koji nije njihov. Nije zanemariva ni činjenica kako je svatko od nas barem nekad u životu pokušao plesati, a čak i ako se pokazalo da nema dvije lijeve noge da bi sve na kraju izgledalo jednostavno i lijepo morao se potruditi. Pa kad kroz to iskustvo promatrate ples po strogim sportskim pravilima, osam koreografija u osam tjedana, nastup uživo pred publikom i milijunskim auditorijem pred ekranima, spontano stvorite zdravu dozu divljenja i poštovanja prema ovakvom obliku televizijske zabave.

Duško: Ljudi su željni ljepote, nečega pozitivnoga, nečega što se ne prenemaže i ne pravi bedake od ljudi, nečega što ih barem na par sati povede u neki drugačiji svijet dalek od stvarnosti koju živimo. To je onaj, nazovimo ga, romantični dio ove priče koji svakome ponekad treba.

Govoreći o tome, možete li se prisjetiti pa ispričati kakva je bila popularnost emisije i utjecaj koju je ona imala što u domeni televizijskog programa, ali i „društveni utjecaj“ obzirom da je emisija uvelike popularizirala ples?

Barbara: Show je doista gotovo preko noći postao pravi hit i probudio golem interes za ples – oni koji nisu znali, poželjeli su naučiti barem osnove, oni koji su zanemarili svoje vještine, počeli su se ponovno okupljati na plesnim druženjima. Plesne su škole bile pune, a otvarale su se i nove. Zvijezde, ali i njihovi profesionalni učitelji postali su najtraženiji gosti na društvenim zbivanjima, a situacije iz showa prepričavale su se danima. I sve to prije ere društvenih mreža!

Duško: Plesne škole bile su pune, nije bilo događanja(eventa) na kojemu nije netko zaplesao neki od plesova koji smo promovirali u emisijama. Komentiralo se, pisali su se čitavi eseji o emisiji. Drugačija su vremena bila. Danas je sve brže, društvene mreže su tu, sve je dostupno. I u redu, svako vrijeme nosi svoje, ali ipak mislim da je uvijek sadržaj puno važniji od forme pa ćemo se težiti da rako i dalje bude. Možda uspijemo, hehe. Bilo bi lijepo malo barem pomaknuti granice.

Koliko ste vješti plesači i u kojim društvenim prigodama znate zaplesati? I koje plesove? Jesu li posrijedi neki pravilni koraci i figure ili više stiskavac pa s noge na nogu?

Barbara: Joj, mene sigurno nitko neće pitati da mu pokažem plesne korake, hahaha. Zahvaljujući godini proizvodnje nisam baš potpuna neznalica – mom je naraštaju nekoliko stupnjeva plesne škole bio praktički obavezan dio “građanskog odgoja”. Ali kako baš i ne volim s nepoznatim ljudima provjeravati koliko se toga sjećam, najčešće na vjenčanjima i sličnim događanjima provodim strogu politiku neustajanja sa stolca.

Duško: Rekreativno apsolutno pristajem na svaki plesni izazov, ali u krugu svojih prijatelja i ekipe za koje znam da usto tako na to gleda. Opušteno i bez ikakve pretenzije da sam rođen za to, hahaha. Volim se opustiti i volim nešto naučiti, ali bez kamera i bez natjecateljskog dijela. Volim ja plesati po svom voditeljstvu i guštati u tome.