RAB – Hrvatsko-poljski arheološki tim pronašao je na otočiću Lukovcu olovni pečat s imenom biskupa Stjepana, preliminarno datiran u 6. ili 7. stoljeće. Prema procjeni istraživača, riječ je o mogućem jednom od najstarijih poznatih biskupskih pečata na istočnom Jadranu, čija bi daljnja analiza mogla pridonijeti poznavanju ranosrednjovjekovne crkvene povijesti ovog područja. O otkriću izvještava servis Nauka w Polsce poljske novinske agencije PAP, čije informacije prenosi i HeritageDaily.

Nepoznat identitet

Pečat, odnosno bula, veličine je približno 22 puta 19 milimetara. Na jednoj strani nosi ime »STEPHANVS«, raspoređeno u tri reda, a na drugoj kraticu »EPISC«, od latinske riječi episcopus, odnosno biskup. Natpise okružuje vijenac, dok su iznad i ispod imena rozete s četiri latice.

Takvi su pečati služili za zatvaranje službenih pisama ili pravnih isprava i potvrđivanje identiteta pošiljatelja. Kroz olovni krug provlačila se vrpca, a olovo se stiskalo posebnim kliještima, pa otvaranje pošiljke nije bilo moguće bez vidljivog traga. Sadržaj dokumenta kojem je pripadala bula s Lukovca nije poznat.

Istraživanja provode stručnjaci Instituta za arheologiju u Zagrebu i Sveučilišta kardinala Stefana Wyszyńskog u Varšavi, pod vodstvom dr. Ane Konestra i prof. Fabiana Welca. Posebnu vrijednost nalazu daje dokumentirano mjesto pronalaska u određenom arheološkom sloju. Upravo taj kontekst, uz oblik pečata, obilježja natpisa i usporedbe sa sličnim primjercima, podupire njegovu preliminarnu dataciju.

Identitet biskupa Stjepana zasad ostaje nepoznat. Mogućnost da je pripadao rapskoj biskupiji zanimljiva je zbog višestoljetne praznine u poznatim popisima njezinih biskupa, ali za takav zaključak još nema dovoljno dokaza. Dokument je na Lukovac mogao stići i iz drugog crkvenog središta, primjerice iz Osora ili Krka. Samo mjesto pronalaska pečata ne otkriva gdje je njegov izdavatelj djelovao.

Danas nenaseljen

Danas nenaseljeni Lukovac od 6. do 8. stoljeća imao je utvrđeno naselje s ranokršćanskom crkvom i cisternom. Ondje pronađene pločice od egipatskog porfira, ukrašene brončane kopče i amfore iz bizantskog Egipta upućuju na kontakte s udaljenim sredozemnim područjima.

Biskupski pečat tim nalazima pridružuje trag crkvene korespondencije. Prema tumačenju istraživača, otvara i mogućnost da su na otočiću boravili pripadnici crkvene, svjetovne ili vojne elite povezani s tadašnjim biskupskim središtima.