Foto Nikola Blagojević
Ciklusi na izložbi problematiziraju teme od povijesnih ličnosti, mitoloških priča, određenih sindroma suvremenog društva, sve do propitivanja postulata koji se referiraju na pitanje odnosa prema ženskome tijelu
povezane vijesti
Tijelo kao jedinstven umjetnički materijal, kao prostor osobne slobode, ali i kao mjesto nadopisivanja društvenoga, već je više od dva desetljeća osnovica djela slovenske vizualne umjetnice i kostimografkinje Tine Kolenik. Od zanimljivih odnosa prema ženskom tijelu, seksualnosti i nametnutim idealima ljepote do konzumerizma, reproduktivnih prava, povijesnih figura te mitoloških priča, autorica svojim radovima provocira, propituje te nerijetko izvrće one ustaljene društvene obrasce, a to čini i njezina u Galeriji Pasaž upravo otvorena i vrlo intrigantna izložba »Granice tjelesnosti«.
Stvaralački ciklus vizualne umjetnice i kostimografkinje Tine Kolenik predstavljen na izložbi u Galeriji Pasaž, govori kustos izložbe Zlatko Tot, »sadrži radove iz fundusa performansa, fotografija, izložbi i kostimografije koji je umjetnica sagradila tijekom više od dvadeset godina umjetničkog rada«.

Foto Nikola Blagojević
– Izložba prikazuje više ciklusa od kojih svaki za sebe tematizira i problematizira teme u rasponu od povijesnih ličnosti, mitoloških priča, određenih sindroma suvremenog društva koji ga polagano izjedaju iznutra, pa sve do propitivanja zastarjelih postulata koji se referiraju na pitanje odnosa prema ženskome tijelu. Umjetnički je rad Tine Kolenik skup višeslojnih cerebralnih podražaja koji se sastoji od korištenja vlastitog tijela u ime umjetnosti – papir/tijelo sve trpi, do izrade kompliciranih kostima sačinjenih od nepredviđenog materijala – šibica. Na izložbi »Granice tjelesnosti« predstavljeni su izabrani radovi iz ciklusa: »Kri-nolina«, »Zlatna Kiša/Zlati Dež«, »U ime naroda/V imenu ljudstva« te »Neukrotivost prirode«, dok je ciklus »Promenada« kompletno izložen, ističe kustos.
Tijelo – bitan element
»Višeslojnost, domišljatost te pažnja na detalje kojom Tina Kolenik pristupa izvedbi performansa«, pojašnjava,» pokazali su se kao dobitna kombinacija njezine radne etike«.

Foto Nikola Blagojević
– Tijelo i dalje ostaje u fokusu radova koji postepeno brišu granice između platna i ljudske kože. Kolenik je u svojim radovima uzdignula koncept body arta na stepenicu više, jer njoj tijelo ne predstavlja samo pomoćni i privremeni materijal, već je tijelo neizostavni dio rada. Prisutna i navedena pitanja poput umjetne oplodnje, povijesnog nasljeđa, prava na izbor i autonomije ženskog tijela neće nestati preko noći, zato je važno koristiti sve alate, pogotovo umjetnost za raspravu u javnom diskursu, tumači kustos izložbe koja zatvara ovogodišnji galerijski ciklus Ogledi u vizualnom.

Foto Nikola Blagojević
Ciklus »Promenada«, govori, obuhvaća »24 rada koji su sačinjeni od dva glavna, i jedina elementa: kore lubenice i lica umjetnice«, pa »njihova kombinacija tvori seriju autoportreta/selfija, odnosno čina čija je popularnost potpomognuta razvojem tehnologije i društvenih mreža hipnotizirala svjetsku populaciju«.
– Kolenik umjesto korištenja tkanine (ili nekog drugog očekivanog materijala), poseže za kilama i kilama lubenice, dok paralelno filozofija selfija pomalo gubi svoju izvornu konotaciju. Jer »Partizanka«, »Kišobran«, »Feredžda«, »Slušalice«, »Kraljica«, »Duh«, »Dama« ili »Cilindar« nisu samo naslovi pojedinačnih autoportreta, već su to uloge koje dobivaju svoju fizičku formu putem umjetničina lica. Bez ljudske prisutnosti svaka od navedenih uloga predstavlja samo odraz teorije, politike ili zamisli, odnosno bez lica koje ih nosi/oživljava ostaje samo ideja bez potrebnog subjekta, naglašava Tot.

Tina Kolenik
Radovi iz serije »Kri-nolina«, kaže, »dokumentiraju performans izveden 2012. u kojemu umjetnica ‘oblači’ konstrukciju sačinjenu od međusobno povezanih prozirnih plastičnih cijevi koje završavaju s infuzijskim set krilcima u venama obiju ruku«.
– Ova readymade konstrukcija poprima oblik krinoline, poznatog modnog detalja koji vrhunac svoje popularnosti postiže 1860-ih godina, samo što umjesto svile sada je krv umjetnice glavni materijal. U ovom slučaju krinolina prestaje biti isključivo modni izričaj, te se preoblikuje u medicinski produžetak ljudskoga tijela koje se ispunjava onim najvrjednijim i najintimnijim – vlastitom krvlju. Kako krv počinje kolati cijevima tako se formiraju obrisi »modnog detalja« ispred ogoljelog ženskog tijela. Iako komade odjeće i medicinsku opremu intrinzično povezujemo s ljudskim tijelom, umjetnica briše granice između njih koristeći kontradikciju kao glavno narativno oruđe, pojašnjava kustos.

Tina Kolenik
Borba za autonomiju
Autoričin ciklus »Neukrotljivost prirode«, nastavlja, »prikazuju određene dijelove ženskoga tijela u prvome planu na kojima primjećujemo travnate izrasline«, a riječ je o seriji fotografija u kojoj »umjetnica od obične travke/dlake stvara oruđe u borbi za autonomijom ženskoga tijela gdje se odbacuju modni diktati masovne propagande i opet konzumerizma koji je uzeo maha poslije Drugoga svjetskog rata«. Također, objašnjava, autorica u svojim radovima »nerijetko uključuje povijesne i mitološke likove/ličnosti koje stapa s performativnom izvedbom osuvremenjenog karaktera«, pa tako u radu »Zlatna kiša« »umjetnica izvodi mit o Danaji koji je prožet pitanjem o tehnologiji potpomognute oplodnje«.
U galeriji, dodaje, nailazimo i na seriju portreta »Vladari« »u kojima umjetnica preuzima ulogu poznatih ličnosti iz antičke, ali i nešto bliže povijesti koji su ponovo uhvaćeni u trenutku glamura i raskoši«, i to Josipa Broza Tita, Nefertiti, Marije Antoanete, Bika Koji Sjedi, Gaja Julija Cezara, Elizabete I., Luja XIV. te Napoleona.

Tina Kolenik
– Svaka je od ovih osoba imala jedinstvenu vezu sa svojim narodima, utoliko što su pojedinci ostali bez glave, a o nekima se i dandanas vode rasprave. No, ono što im je zajedničko jesu šibice od koji su napravljeni njihovi kostimi. Sada dolazi do izražaja sva spretnost i znanje kostimografkinje koja u svojem repertoaru ima 20 godina rada s kazalištima. Za potrebe izrade svečanih odjela/vladarskih nošnji iskorišteno je otprilike milijun šibica koje su prikupljene sa svih strana svijeta. Faktor luksuza nije negiran upotrebom drvca sa zapaljivom glavom, naprotiv, raznobojnost glava šibica uvela je dodatnu živost krutom pogledu formalnog portreta, zaključuje kustos o ovoj jedinstvenoj izložbi koju svakako valja pogledati.

Tina Kolenik
O umjetnici
Autorica Tina Kolenik vizualna je umjetnica i kostimografkinja. Godine 2000. diplomirala je na Akademiji za likovnu umjetnost u Ljubljani, na Odsjeku za dizajn. Na istoj je akademiji magistrirala 2004. godine. Godine 2012. stekla je još jedan magisterij iz kostimografije na ljubljanskoj Akademiji za kazalište, radio, film i televiziju, gdje od 2010. radi kao asistentica na kostimografiji. Od 1999. Kolenik je dio kreativnog dvojca Eclipse, koji je zapaženim, provokativnim izložbama, performansima i instalacijama pronašao svoje mjesto na slovenskoj i europskoj umjetničkoj sceni.