Znanstvenici sa Sveučilišta California Irvine (UC Irvine), objavili su novu studiju koja donosi zabrinjavajuće spoznaje o sudbini ledenjaka Thwaites na Antarktici, poznatog i pod zloglasnim nazivom “Ledenjak sudnjeg dana”. Prema istraživanju objavljenom u časopisu Nature, oceanima uzrokovana šteta na ovom ključnom antarktičkom ledenjaku znatno je veća nego što se dosad pretpostavljalo. Glavni razlog tome su kilometerke infiltracije tople morske vode koje prodiru duboko ispod leda i ubrzavaju njegovo otapanje, što bi moglo dovesti do udvostručenja njegova doprinosa porastu razine mora do kraja stoljeća.

Thwaites je jedan od najnestabilnijih i najvažnijih ledenjaka na planetu. Smješten u Zapadnoj Antarktici, sam po sebi sadrži dovoljno leda da podigne razinu mora za oko 65 centimetara. Međutim, njegova je uloga još značajnija jer djeluje kao prirodna “brana” koja zadržava okolne ledene mase. Ako bi se Thwaites u potpunosti urušio, to bi moglo pokrenuti širi raspad zapadnoantarktičkog ledenog pokrova i podići globalne razine mora za nekoliko metara, ugrožavajući obalne gradove diljem svijeta.

Istraživački tim, predvođen Mattijom Poinellijem i Ericom Rignotom, analizirao je područje takozvane “linije uzemljenja” — točke na kojoj se ledenjak odvaja od stjenovitog morskog dna i počinje plutati na površini oceana. Dosadašnji računalni modeli tretirali su tu liniju kao oštru i fiksnu granicu. Međutim, nova istraživanja pokazuju da se na tom mjestu stvara znatno šira “zona uzemljenja”, širine između dva i pet kilometara, u koju pod utjecajem morskih mijena redovito prodire topla morska voda pod tlakom.

Uključivanjem ove aktivne zone otapanja u napredne računalne modele, znanstvenici su po prvi put uspjeli točno rekonstruirati ponašanje ledenjaka u posljednja tri desetljeća — uključujući njegovo ubrzano klizanje, tanjenje i povlačenje za oko 25 kilometara od 1996. godine. Prošle simulacije često su podcjenjivale ove procese jer nisu uzimale u obzir učinak podzemnih morskih udara pod stijenu i led.

Rezultati budućih projekcija prilično su upozoravajući. Prema modeliranju, topla voda nastaviti će potkopavati ledenjak na mjestima gdje je on još uvijek “usidren” za podvodne grebene. To bi moglo dovesti do potpunog odvajanja ledenjaka od njegovih stabilizirajućih podvodnih prepreka već 2038. godine.

Kada se Thwaites odvoji od tih grebena, njegovo povlačenje postat će znatno brže i nezaustavljivo. Znanstvenici procjenjuju da bi ledenjak do 2100. godine mogao samostalno pridonijeti porastu globalne razine mora za 3 centimetra. To je otprilike dvostruko više od prijašnjih službenih procjena međunarodnih modela, i to pod pretpostavkom stabilnih klimatskih uvjeta, odnosno bez dodatnog globalnog zatopljenja oceana.

Autori studije naglašavaju da bi stvarni porast mogao biti i veći ako se ocean nastavi dodatno zagrijavati. Svaki dodatni kilometar širenja zone u koju prodire morska voda povećava predviđeni doprinos porastu razine mora za oko 22 posto.

Zaključak istraživanja stoga je jasan: dosadašnji modeli koji se koriste za procjenu budućih klimatskih promjena moraju se hitno dopuniti ovim fizikalnim procesima. U protivnom, rizikujemo da znatno podcijenimo brzinu i razmjer porasta morske razine s kojim će se čovječanstvo suočiti u nadolazećim desetljećima.