CRIKVENICA – Gradska vijećnica ispunjena do posljednjeg mjesta, uz traženje stolice više, bila je domaćin toplog susreta posvećenog Zlatici Balas i njezinoj novoj knjizi »Ljudi našega kraja«. Predstavljanje je održano u organizaciji Gradske knjižnice Crikvenica, u sklopu Mjeseca hrvatske knjige. Knjiga okuplja razgovore, životne priče i kratke zapise nastajale tijekom više od trideset godina, čuvajući uspomene, običaje i čakavski govor ljudi ovoga kraja.

Spomenik i spomenar

Večer je pjesmom »Čovik« otvorio kantautor Neven Barac, primijetivši kako se upravo ona lijepo nadovezuje na naslov knjige. Uz pratnju gitare izveo je dvije pjesme i oduševio mnogobrojnu publiku, dajući glazbeni okvir večeri u kojoj su se susreli književnost, domaća riječ i osobne uspomene. Predstavljanje je vodila ravnateljica Gradske knjižnice Crikvenica Irena Krmpotić, koja je u uvodu podsjetila da zavičaj, uz poznata mjesta, čine ljudi, njihovi glasovi i priče. Posebno se osvrnula na svoju 35-godišnju suradnju sa Zlaticom, početu još dok je kao učenica Srednje škole dr. Antuna Barca čitala njezine stihove na predstavljanjima knjiga i književnim susretima. Zahvalila je autorici na desetljećima strpljivog slušanja i zapisivanja životnih priča te izrazila zadovoljstvo što je knjižnica jedan od sunakladnika knjige, zajedno s Nakladom Kvarner i KUD-om »Dr. Antun Barac Grižane«.

U ime svih triju nakladnika obratio se urednik Franjo Butorac, istaknuvši da je objavljivanje knjige bilo velik posao koji je zahtijevao trud i suradnju brojnih ljudi. Čitajući ulomak priče »Čestitka«, podsjetio je na običaj pisanja i slanja čestitki, čije značenje današnjim mladim generacijama postaje sve udaljenije. Upravo je u onome što knjiga ostavlja budućim mladim čitateljima prepoznao njezinu pravu vrijednost: mogućnost da upoznaju ljude, govor i običaje koji bi bez takvih zapisa postupno nestajali iz zajedničkog pamćenja.

O toj je vrijednosti govorila i književnica, novinarka i urednica Cvjetana Miletić, autorica pogovora. Naglasila je kako knjiga ljudima kojih više nema postaje trajan spomenik, a mlađima spomenar koji će s godinama nadopunjavati. Posebno se osvrnula na autoričinu predanost, na sve korake i sate potrebne da bi se došlo do nečijeg doma, saslušalo i zapisalo njegovu priču.

– Samo vredna i vedra, kurijoža i tepla duša, more toliko vremena regalat svojemu zavičaju, poručila je Miletić.

U Zlatičinim sugovornicima prepoznala je velike ljude iz malih mjesta, čija dobrota i životno bogatstvo zaslužuju ostati sačuvani. Njihove priče, okupljene među zajedničkim koricama, svjedoče o vremenu i kraju, ali i o osjećaju pripadnosti koji ostaje živ i nakon desetljeća provedenih daleko od rodnoga doma.

Čakavski idiomi

Profesorica hrvatskoga jezika i književnosti Marija Gračaković prisjetila se prvog susreta sa Zlaticom u Grižanima, kamo je dovela učenike u posjet rodnom mjestu Antuna Barca. Iz tog je susreta izrasla dugogodišnja suradnja koja traje još od prve Zlatičine knjige. Među svim autoričinim djelima »Ljudi našega kraja« sad su, rekla je, u njezinu srcu zauzeli prvo mjesto. Posebno je istaknula vrijednost knjige kao bogatog izvora za jezikoslovce i istraživanje različitih čakavskih idioma te zahvalila svima koji su svojim zrnom pridonijeli njezinu objavljivanju.

Osobnu dimenziju zapisanim pričama dala je Anka Marušić, poznata kao Anka Merikanka, jedna od sugovornica u knjizi. Podijelila je anegdote o odlasku svojih roditelja u Australiju te uspomene iz djetinjstva i povratka u Grižane 1948. godine. Premda, kako je rekla, voli sve ljude i krajeve, za nju nema mjesta poput njezinih Grižana, u kojima živi od povratka iz Australije.

Autorica je pročitala priču »Mačak Car Edgard«, u kojoj je poznati knjižnični mačak postao književni lik, a njegov se stvarni svijet slobodno isprepleo s pripovjedačkom maštom. U emotivnom obraćanju Zlatica je potom poimence zahvalila suradnicima koji su pridonijeli nastanku knjige te mnogobrojnoj publici na dolasku i podršci.

Nakon službenog dijela večeri druženje se nastavilo uz razgovor i potpisivanje knjiga. Pred Zlaticom se stvorio dug red čitatelja, a potpisivanje je potrajalo gotovo sat vremena.