Umjetna inteligencija mijenja način na koji učenici uče, od nastavnika se sve više očekuje da prepoznaju probleme mentalnog zdravlja djece, a granica između odgovornosti škole i roditelja postaje sve manje jasna. Istodobno, učitelji upozoravaju da im sve više vremena oduzimaju poslovi koji nisu povezani s nastavom, dok njihova profesija gubi društveni ugled.

O promjenama koje danas oblikuju učiteljsku profesiju govorilo se u ponedjeljak, na Svjetski dan učitelja, u zagrebačkoj Osnovnoj školi Grigora Viteza. Koliki je raskorak između odnosa nastavnika prema vlastitom poslu i društvenog priznanja njihove profesije pokazuju rezultati projekta TeachWell Instituta za društvena istraživanja. Čak 94 posto nastavnika osjeća entuzijazam prema svom predmetu, a 98 posto nastoji ga prenijeti na učenike, no 92 posto smatra da njihova profesija nije dovoljno cijenjena u društvu. Iris Marušić, predstojnica Centra za istraživanje i razvoj obrazovanja Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu i voditeljica projekta TeachWell, upozorila je da se pritom često zanemaruje dobrobit samih učitelja.

– Učitelji koji su dobro bolje poučavaju, uspješniji su, manje izostaju s posla, a učenici postižu bolji uspjeh, istaknula je Marušić. Jedan od novih izazova je umjetna inteligencija, koja je u kratkom vremenu ušla u učionice. No, smatra Marušić, pitanje nije hoće li se UI koristiti u obrazovanju, nego kako će se koristiti.

– Važno je tko upravlja. Pitanje je radi li UI za nas ili umjesto nas, kazala je, dodajući da alati umjetne inteligencije mogu potaknuti učenje te dubinsko i kritičko razmišljanje, ali mogu imati i suprotan učinak ako potiču „kognitivnu lijenost“. Da učenici već imaju problema s kritičkim odnosom prema sadržaju koji dobivaju od umjetne inteligencije, upozorila je ravnateljica OŠ Grigora Viteza Tea Celić.

– Učenici koriste sve više UI alata, a nedostaje im kritičkog razmišljanja. Djeca ne promišljaju o sadržaju pa često tvrde da su stavovi do kojih dođu preko UI alata zapravo njihovi stavovi, rekla je Celić, istaknuvši da učitelji zato imaju važnu ulogu u razvoju kritičkog mišljenja.

No, problem nije samo u novim tehnologijama. Celić upozorava i na promjenu položaja učitelja u društvu.

– Primjetna je degradacija profesorskog statusa i to u samo zadnjih 15 godina. To utječe i na percepciju profesora o vlastitom zvanju, rekla je. Nastavnici, dodala je, velik dio vremena troše na poslove koji nemaju izravne veze s poučavanjem i radom s djecom, uključujući komunikaciju i konflikte s roditeljima te odnos s nadređenim institucijama. Istodobno se pred škole postavljaju sve veća očekivanja kada je riječ o mentalnom zdravlju učenika. Od učitelja se očekuje da prepoznaju probleme i reagiraju, iako nisu terapeuti. Sudionici rasprave upozorili su da škola ne može preuzeti ulogu psihoterapijske institucije, dok roditelji, kako je istaknuto, sve snažnije ulaze u obrazovni proces.
Marušić je ocijenila da su roditelji danas često nesigurni u svoje roditeljstvo i zbog toga mnogo očekuju od škole. Time se, upozoreno je, dodatno brišu granice između odgovornosti roditelja i nastavnika. Upravo je potreba za razgovorom o tim promjenama potaknula program „Naša zbornica“,
predstavljen u zagrebačkoj OŠ Grigora Viteza. Program od listopada povezuje učitelje i nastavnike osnovnih i srednjih škola iz cijele Hrvatske u malim online grupama.

Razgovarat će o umjetnoj inteligenciji, mentalnom zdravlju djece, konfliktima, odnosu s roditeljima i energiji, a prijave za sudjelovanje dostupne su na stranici Naša zbornica. Svjetski dan učitelja ove se godine obilježava i uz 60. obljetnicu UNESCO-ove i Međunarodne organizacije rada (ILO) Preporuke o statusu učitelja iz 1966. godine, jednog od ključnih međunarodnih dokumenata o položaju i pravima učiteljske profesije.