ORLEC – Ples i pjesma, neizostavni zvuk meha, te mnoštvo otočana koji cijene i poštuju svoju tradiciju, ispunili su u subotu navečer orlečki Dom, gdje je Folklorno društvo Orlec svečanim programom obilježilo 60 godina svojega službenog djelovanja.

Pod geslom “Dva otoka i tri folklora”, obljetnicu su s domaćinima proslavili prijatelji sa susjednog otoka, Folklorna skupina Manfrina iz Malog Lošinja i Folklorno društvo Studenac iz Nerezina, koji su izveli plesove i pjesme iz svojih krajeva.

Domaćini su zaplesali tanec na okolo i tanec z mesta, a domaća riječ čula se u recitacijama Doris Barbalić, te dviju djevojčica, Ingrid i Klare, koje su interpretirale pjesme orlečkog pjesnika Valtera Mužića Kavidona.

Svojim su se glasovima u proslavu uključili i oni najstariji, pa su Nikola Miko Kučica i Ivan Mužić – Smokvić izveli dvije tradicionalne pjesme, a slavljenicima su se pjesmom priključili i članovi klape Burin, Edvard Flego i Marijan Sablić.

Ostavili više od fotografija

Dok se na pozornici odvijao predviđeni program, na platnu iza nje promicale su fotografije iz prošlosti Društva.

Na njima su se mogli vidjeti ljudi koji su nekada činili orlečki folklor, u vremenu kada je način života bio drukčiji, ali je potreba za zajedništvom i čuvanjem vlastitog identiteta bila jednako snažna kao i danas. Prikazana su i dva kratka videa iz prošlosti Društva, svojevrsni povratak u prve godine njegova djelovanja.

Upravo su ljudi bili u središtu govora predsjednice Folklornog društva Orlec Ive Stambolija Mužić. Govoreći o starim fotografijama, podsjetila je da se iza lica na njima kriju čitavi životi, rad, trud i ruke koje su stvarale i čuvale ono što su imale.

– Oni su nam ostavili više od fotografija. Ostavili su nam naše običaje, našu nošnju, naš tanec, naš meh… Ostavili su nam dio sebe. A upravo je u tome smisao današnjeg čuvanja tradicije jer naši običaji nisu samo prošlost.

Oni su naš identitet, a nošnja naša osobna iskaznica. Zato, kada današnje generacije obuku nošnju i zaplešu tanec, na trenutak ponovno ožive slike nekoga drugog vremena.

Na njima je da ono što su njihovi prethodnici s tolikom ljubavlju, radom i mukom čuvali, sačuvaju dalje i prenesu djeci i generacijama koje dolaze, rekla je predsjednica Društva.

Zahvalnice zaslužnima

Obljetnica je bila prilika za izražavanje zahvalnosti ljudima koji su Društvu pomagali na različite načine i ostavili poseban trag u njegovu razvoju. Ivana Jurasić primila je zahvalnicu za doprinos očuvanju tradicije vođenjem Mićeg folklora, Ana Deželić i Elizabeta Mužić za dugogodišnji trud u izradi i doprinos očuvanju tradicijskih narodnih nošnji, a Ivan Mužić, Agneza Mužić i Mario Mužić za dugogodišnji predani rad, trud i doprinos djelovanju i razvoju Folklornog društva Orlec.

Od uzvanika, čestitke Društvu uputili su predsjednica Gradskog vijeća Grada Cresa Marina Medarić, i sama rodom Orlečanka, direktorica Turističke zajednice Željka Stašić, te poznati folklorist Vidoslav Bagur.

Kroz program su vodile Sanja Rogović Deželić i Margerita Petrinić koje su podsjetile na šest desetljeća dugu povijest orlečkog folklornog društva.

Kao službeni početak djelovanja Društvo navodi 1966. godinu, kada su nastupili na prvoj Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu pod imenom Orlec-Loznati. Godine 1996. društvo je promijenilo ime u Folklorno društvo Orlec.

Zajednička pjesma

Tijekom desetljeća orlečki su folkloraši nastupali na brojnim smotrama i festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu, od Zagreba, Kamnika, Gorice i Motte di Livenza do Vinkovačkih jeseni, istarskih smotri folklora i smotre “Na Neretvu misečina pala” u Metkoviću. U Orlecu ih se može vidjeti o blagdanu svetog Antona, na Festivalu meha, pučkoj fešti Creska ovca i drugim događanjima na Cresu.

Važan dio današnjeg djelovanja čine očuvanje izvornih narodnih nošnji, plesa i meha, te rad s djecom, što im je donekle olakšano 2018. godine kad je u bivšoj školi u Orlecu otvoren Centar otočnog folklora.

Obljetnička večer nije završila formalnim odlaskom s pozornice, nego zajedničkom pjesmom “Orlec, malo selo” pri čemu se izvođačima priključila i mnogobrojna publika među kojima su mnogi bili odjeveni u narodne nošnje.

Jer folklor, kako je poručila Iva Stambolija Mužić, nije samo čuvanje prošlosti nego i dalje živi među ljudima. Njezina završna rečenica možda najbolje sažima cijelu priču o šest desetljeća orlečkog folklornog društva: “Bit će folklora dokle god se kamižoti na zvuk meha verte.”