Riječki Ind-eko odabran je za posao zbrinjavanja oko 65 tona izvađenog opasnog otpada iz jame Sovjak. Više od dva mjeseca nakon što zaključen natječaj, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ovih je dana napokon priveo postupak kraju i objavio odluku o odabiru ponuđača za ovaj posao. Riječ je o izvađenim plutajućim ugljikovodicima iz jame, spremljenih u bačve koji već skoro godinu dana čekaju da budu otpremljene i zbrinute izvan Hrvatske. Zakon propisuje da se taj i takav gorivi otpad koji sadrži opasne tvari mora zbrinuti izvan granica Hrvatske i to postupkom spaljivanja, bilo kroz proces njegove energetske oporabe ili spaljivanja radi konačnog uništenja.

Ukoliko ne bude bilo žalbi na provedeni postupak, Ind-eko ima rok od četiri mjeseca od potpisivanja da te bačve ukrca na šlepere, otpremi i zbrine izvan Hrvatske. Ova tvrtka, sa sjedištem u Urinju, ponudila je da će taj posao odraditi za 89.375 eura odnosno 111.718 eura s PDV-om. Na natječaj su pristigle ukupno tri ponude, od kojih je najjeftinija, ona zagrebačke tvrtke Trinidus Ekspert, tijekom valorizacije ponuda odbijena zbog neudovoljavanja uvjetima natječaja. Konkurent Ind-eku bio je Kemis-Termoclean iz Zagreba, ali njihova ponuda bila je za oko 5.500 eura skuplja.

Porazne brojke

Ironija hrvatske stvarnosti i prakse učinila je da se ono malo opasnog otpada, a riječ je o uistinu minimalnim količinama izvađenim iz jedne od najdugovječnijih crnih točaka Hrvatske, krenulo zbrinjavati u vrijeme kad je višegodišnji projekt sanacije jame Sovjak, vrijedan oko 50 milijuna eura i za koji su se još 2018. godine dobili novci od EU-a, morao biti završen i stavljen ad acta.

Prema podacima samog Fonda, od 2018. do danas, odnosno od kraja 2021. godine, kad je potpisan ugovor sa zajednicom izvođača radova i u međuvremenu inkriminiranim nositeljem tog konzorcija GK Grupom, na sanaciji Sovjaka odradilo se tek 13 posto projektnog zadatka. I to zahvaljujući ponajprije pripremnim radovima i formiranju radno-manipulativne zone jer kada se pogleda sam postotak količina izvađenog opasnog otpada iz ove kraške jame, koja se počela puniti i prijetiti okolišu još tamo pedesetih godina prošlog stoljeća, postotak je još gori.

Što se, dakle, dosad uspjelo odraditi? Izvađeno je svih 204 tona krutog otpada s površine Sovjaka koji su, prema onom što kažu dokumenti Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, predani na daljnje postupanje. Od 7.000 tona referentnih količina plutajućih ugljikovodika u Sovjaku, izvađeno je 1.461 tona. Prema Fondu, glavnina tih izvađenih količina je zbrinuta, a za riješiti je još ostalo ovih 65 tona s početka priče. Drugim riječima, iz crne jame na Marinićima ostalo je za izvaditi još oko 5.500 tona tog tekućeg i gorivog opasnog otpada.

Foto Marko Gracin

Od projiciranih 15.000 kubika otpadnih voda u jami Sovjak nije se saniralo i izbrinulo ništa, a od sloja onog mekog katrana i donjeg taloga iz Sovjaka se izvadilo i zbrinulo, prema navodima Fonda, 13,4 tona. Sad valja reći da je projektno polazište bilo da tog mekog katrana i taloga u Sovjaku ima oko 58.300 tona.

Najdublji, tvrdi sloj katrana, u procijenjenoj količini od čak 75.000 tona, zamišljeno je da se neće ni vaditi već da će imati funkciju nepropusne barijere.

Fond je sredinom srpnja ove godine objavio poziv za istraživanje tržišta u cilju prikupljanja informacija od gospodarskih subjekata u svrhu pripreme postupka javne nabave radi dovršetka sanacije jame Sovjak. I na tome zasad sve stoji.

Bez odgovora

Među inim pitanjima, koje smo odaslali prema Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, jedno od njih ticalo se i raspisa novog natječaja odnosno projiciranih rokova kada bi se mogla ponovno pokrenuti započeta sanacija Sovjaka, uključujući, naravno, i novu financijsku računicu projekta, barem u okvirnim gabaritima. Odgovore nismo dobili, a očito više informacija nemaju ni u Općini Viškovo, na čijem se teritoriju nalazi ova kvarnerska crna rupa. Kako se pristupa(lo) ovom važnom pitanju njezine sanacije, otkrivaju i pojedini detalji. Fond je, naime, u travnju ove godine bio raspisao natječaj za izvođenje dodatnih istražnih bušotina na lokaciji Sovjaka, obrazlažući to potrebom za »kvalitetnijim obuhvatom ukupnih površina i dubina jame kako bi se omogućila pouzdanija procjena količine i udjela pojedinih vrsta otpada«. Naravno, prvo se nameće pitanje kako se uopće pripremio projekt i krenulo u sanaciju ako se sada pet, šest godina poslije trebaju dodatna ispitivanja za pouzdanija saznanja količina i vrsta otpada u jami, a onda rojeća pitanja dodatno zakuca činjenica da je Državna komisija za kontrolu postupaka (DKOM) poništila cijeli postupak zbog proceduralnih propusta Fonda odnosno nepridržavanja zakonskih odredbi o javnoj nabavi.

Dogodilo se to da iz Fonda za vrijeme trajanja natječaja uopće nisu odgovorili na nekoliko pitanja koje je zainteresirani gospodarski subjekt dostavio u sustav EOJN-a, a odnosila su se na pojašnjenja tehničkih i financijskih nejasnoća iz natječajne dokumentacije – od stvarne dubine jame i strukture ispod sloja tvrdog katrana, dostupnosti prethodnih geofizičkih istraživanja, potrebe istraživanja okolne geološke i hidrogeološke podloge do opsega uzorkovanja i analize plinova.