Kotorski svetac

U Trsatskom svetištu častili relikvije sv. Tripuna. Škrinja zastala u Rijeci na povratku u Kotor

Jakov Kršovnik

Ilustracija / Foto Ana Križanec

Ilustracija / Foto Ana Križanec

Na putu natrag u Kotor gdje se trajno čuva, hodočasnici su sa škrinjom zastali u Rijeci, na poziv trsatskog gvardijana fra Dragana Grizelja



RIJEKA – Kad gledate povijest predivnog srednjovjekovnog grada Kotora, vidite da sve najbitnije što se tiče života njegovih građana ima veze sa svetim Tripunom.


Od imena koja su nosili do slike sv. Tripuna koja se nalazila utisnuta čak i na novcu i na gradskom statutu. Gdje god pogledate u povijesti Kotora, ovaj svetac je prisutan, ima istaknuto mjesto, kazao je don Robert Tonsati, rektor katedrale u Kotoru, služeći svetu misu u Trsatskom svetištu, nakon koje su vjernici imali priliku častiti relikvije sv. Tripuna.


Škrinja s relikvijama sv. Tripuna proteklog je tjedna povodom njegova blagdana 10. studenog iz Kotora bila prenesena na jug Italije, u Adelfiju i Bari, gdje se ovaj svetac također posebno slavi.




Na putu natrag u Kotor gdje se trajno čuva, hodočasnici su sa škrinjom zastali u Rijeci, na poziv trsatskog gvardijana fra Dragana Grizelja.


Sv. Tripun učinio čudo ekumenizma


Sveti Tripun mučen je i ubijen u progonu kršćana za vrijeme rimskog cara Decija oko 250. godine. Zaštitnik je svih koji se bave poljodjelstvom, grada Kotora i Kotorske biskupije.


Ubijen je kad je imao 18 godina te je njegova postojanost u vjeri primjer mladima. Posebno je štovan i u istočnim Crkvama pa je rektor Tonsati ispričao i ovotjednu sliku iz Barija, nedaleko Adelfije.


– Kod nas je običaj da tijelo sv. Tripuna nose svećenici u procesiji. Kad smo ulazili u baziliku, nosili smo ga mi katolički svećenici i svećenici Pravoslavne crkve. To se nije nikada dogodilo.


Iako kod nas postoji jedna značajna razina ekumenizma, ipak nijedan pravoslavni svećenik nikada nije nosio tijelo sv. Tripuna, a ovdje je bilo više svećenika.


Bili su i naši grkokatolici i svi su mogli stajati u zajedničkoj molitvi. A nisu baš inače odnosi među svima njima bajni, kako bi trebalo biti. Sv. Tripun učinio je jedno čudo ekumenizma, kazao je don Robert Tonsati.


Bokeljska mornarica na straži


Stražu uz škrinju sv. Tripuna čuvali su članovi Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809 – Rijeka.


– U Hrvatskoj sv. Tripun nije toliko poznat, ali su bokeljski Hrvati, gdje god su pošli iz svoje Boke, sa sobom ponijeli tradiciju proslave sv. Tripuna i Bokeljske mornarice, koja u ovoj proslavi ima vrlo istaknuto mjesto, rekao je don Tonsati.


Istaknuo je važnost relikvija u životu Crkve.


– Relikvije su materijalni, taktilni dokaz da postoje ljudi koji su sada u nebeskoj slavi i koji nas zagovaraju. Oni su hodili istim putom kojim smo i mi pozvani hoditi, rekao je don Tonsati.