Sukladno izbornom zakonu, službena kampanja počela je 4. rujna i traje do 3. listopada u 7 sati, kada počinje izborna šutnja.

Na izborima 4. listopada birat će se članovi Predsjedništva BiH, zastupnici u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH, Narodnoj skupštini Republike Srpske, predsjednik i potpredsjednici Republike Srpske te zastupnici u skupštinama deset županija u Federaciji BiH.

U Središnji birački popis upisano je nešto više od 3,4 milijuna birača.

Riječ je o desetim općim izborima održanima nakon rata, a političko ozračje ponovno je obilježeno ratnim nasljeđem.

Sam početak kampanje poklopio se sa smrću ratnog zločinca Ratka Mladića, bivšeg zapovjednika bosanskih Srba, koji je pred međunarodnim sudom pravomoćno osuđen za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Njegova smrt ponovno je otvorila političke rasprave o odnosu prema ratnoj prošlosti. Uglavnom su se u javnom prostoru vodile oštre polemike između političkog Sarajeva i Banje Luke. Naravno, sa suprotno postavljenim pozicijama ratnog zločinca i heroja.

Bitka za hrvatskog člana Predsjedništva

U kampanji se ponešto govori o plaćama, mirovinama, obrazovanju, investicijama i europskom putu, pa čak i o poskupljenju nafte, ali najveće reakcije izazivaju izjave o ratnim protagonistima ili vodećim političarima, Hrvatskoj, Srbiji te pitanju tko treba birati hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

U utrci su kandidatkinja HDZ-a BiH Darijana Filipović, Zdenko Lučić iza kojega stoji pet oporbenih hrvatskih stranaka te Slaven Kovačević, kandidat Demokratske fronte Željka Komšića, koji je u četiri navrata biran u Predsjedništvo protivno većinskoj volji Hrvata i uz dominantnu potporu bošnjačkih birača.

Zato je i ova kampanja troje kandidata jasno usmjerena prema različitim biračkim tijelima.

Filipović u kampanji naglašava ravnopravnost Hrvata i legitimno političko predstavljanje, Lučić napada dugogodišnju dominaciju HDZ-a BiH i njegova čelnika Dragana Čovića, dok Kovačević svoju kandidaturu predstavlja kao dio šire borbe protiv politika HDZ-a BiH i Zagreba.

Filipović je kampanju otvorila porukom da „hrvatski narod mora imati jednaka politička prava poput druga dva konstitutivna naroda i pravo slobodno izabrati svoje legitimne predstavnike“. Pritom je naglasila da se politika ne bi trebala fokusirati samo na preglasavanja nego i na zdravstvo, energetiku, plaće, mirovine, škole i prilike za mlade i obitelji.

Posebnu je pozornost izazvala njezina najava da će, bude li izabrana, ponovno otvoriti ured hrvatskog člana Predsjedništva u Mostaru.

Neovisni kandidat Zdenko Lučić, kojega podupire hrvatska oporbena petorka, svoju kampanju velikim dijelom gradi upravo na kritici Dragana Čovića i političkih veterana.

„Trideset godina politiku u BiH vode ista tri đuturuma (turc. staraca), uvjeravajući nas da bez njih sve pada u kaos“, rekao je. „Ne dozvolite da jedna stranka ili jedan pojedinac ima monopol nad određenom obitelji da je zarobi“, dodao je, pozivajući mlade birače da izađu na izbore.

Lučić tako izbor za hrvatskog člana Predsjedništva ne predstavlja samo kao pitanje odnosa Hrvata i Bošnjaka nego i kao pitanje promjene unutar hrvatskog političkog korpusa. Njegova kampanja izravno je usmjerena protiv Čovića, kojeg optužuje za monopoliziranje odlučivanja u HDZ-u BiH.

Kovačević zaoštrava retoriku

Kampanja Slavena Kovačevića je posve drukčija.

Komšićev dosadašnji savjetnik u Predsjedništvu BiH svoju kandidaturu otvoreno predstavlja kao pokušaj zaustavljanja HDZ-a BiH, ali i SNSD-a Milorada Dodika.

U svojim predizbornim porukama naglasak stavlja na medijska nagađanja o mogućnosti da Dodika nakon izbora pomiluju hrvatski i srpski član Predsjedništva iz HDZ-a BiH i SNSD-a.

„Milorad Dodik neće biti premijer entiteta Republike Srpske, jer neće biti pomilovan. Našom pobjedom u utrci za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, priča o njegovom pomilovanju je završena. Nema pomilovanja“, poručio je Kovačević.

„Borim se protiv toga da politike Ratka Mladića i Slobodana Praljka budu zastupljene u Predsjedništvu BiH“, dodaje je Kovačević.

Zajedno s time Kovačević je otvorio i front prema Hrvatskoj, koju stavlja u istu ravan sa Srbijom.

„Njih (Hrvatsku i Srbiju) povezuju dvije zajedničke stvari. Prva, da su obje države izvršile agresiju na BiH. I druga, i jedni i drugi su pokušali promijeniti demografsku sliku BiH kroz ratne zločine, etničko čišćenje i na kraju genocid“, rekao je Kovačević, iako pritom za to izjednačavanje ne nudi nikakav dokaz niti sudsku presudu.

Identičnu tezu razvija i njegov šef Željko Komšić, koji je rekao da je „BiH glavno jelo na meniju velikohrvatskih i velikosrpskih politika“.

Oštre reakcije na tezu o „građanskoj državi“

Po tim izjavama vidljiv je obrazac kampanje po kojem se izbor Kovačevića predstavlja kao način suprotstavljanja HDZ-u BiH i mobilizacijska strategija usmjerena prema bošnjačkim biračima koji takve aktere vide kao prijetnju konceptu države koji zastupa DF.

Upravo se oko pojma „građanske države“ sudaraju dva potpuno različita politička gledanja Bosne i Hercegovine.

Na te poruke vrlo je oštro reagirao na portalu Svjetla riječi u kolumni fra Petar Jeleč, definitor Franjevačke provincije Bosne Srebrene, koji smatrd da DF zloupotrebljava koncept građanske države.

On je u svom komentaru aktualne kampanje napisao da je priča o „građanskoj državi cinična ideološka maska i paravan za provođenje nacionalne prevlasti najbrojnijeg bošnjačkog naroda i sustavno preglasavanje manjeg hrvatskog naroda“.

DF je optužio da je „svojom politikom udario zadnji čavao u lijes bilo kakvoj građanskoj Bosni i Hercegovini“.

Prijepori između naroda i unutar naroda

Uoči izbora oglasila se i Biskupska konferencija BiH. Nisu pozvali na glasovanje za određenu stranku ili kandidata, nego katolike da se masovno odazovu na izbore.

Svejedno su biskupi iznijeli svoje kriterije za pravedan izborni proces. Posebno su istaknuli dostojanstvo svakog čovjeka, vladavinu prava, mir, pomirenje i zajedničko dobro, ali i ravnopravnost konstitutivnih naroda.

„Samo Bosna i Hercegovina u kojoj se poštuju jednakopravnost konstitutivnih naroda, njihovo pravo na legitimno političko predstavljanje te jednako dostojanstvo i prava svakoga građanina i naroda može biti istinski demokratska i stabilna država“, poručili su.

Upozorili su i na preglasavanje malobrojnijih naroda, kupovanje glasova, politički klijentelizam i zlouporabu javnih institucija u stranačke svrhe.

Dok se u hrvatsko-bošnjačkom prostoru vode rasprave o predstavnicima i ustavnom uređenju, srpska politička scena ima svoj unutarnji sukob.

Čelnik najveće srpske stranke SNSD-a Milorad Dodik tvrdi da Draško Stanivuković, koji je na čelu Pokreta sigurna Srpska i banjolučki je gradonačelnik, neće biti premijer Republike Srpske. „Jedino što je sigurno je to da Draško Stanivuković neće biti premijer“, rekao je Dodik.

Stanivuković, koji je u koaliciji sa SDS-om i predstavlja oporbu SNSD-u, takvu je tvrdnju odbacio i poručio da će konačnu političku matematiku ispisati građani na izborima.

Time se pokazuje još jedna važna dimenzija ovogodišnje kampanje – izborna kampanja je u BiH višeslojna.

Ne radi se samo o prijeporima između Bošnjaka, Hrvata i Srba, nego i unutar samih nacionalnih političkih prostora.

Lučić napada Čovića i HDZ BiH, Stanivuković izaziva Dodika, dok se na bošnjačkoj političkoj sceni SDA Bakira Izetbegovića pokušava vratiti u središte političke moći obračunavajući se s Trojkom predvođenom SDP-om, koja je posljednje četiri godine bila u vlasti.

Hrvatska, Srbija i Bruxelles

Izetbegović svoju kampanju nastoji fokusirati na gospodarske teme.

Program je nazvao „3×50“ – 50 milijardi maraka investicija, 50.000 novih radnih mjesta i 50 posto veće plaće i mirovine.

Denis Bećirović također naglašava gospodarstvo i ljudski kapital. „Ljudi su najvrjedniji resurs koji Bosna i Hercegovina ima“, poručio je, govoreći o obrazovanju, digitalnim vještinama, znanosti, inovacijama, poduzetništvu, ulaganjima i novim radnim mjestima.

Ipak, ekonomske teme teško uspijevaju nadjačati nacionalne. Čak i kada kandidati govore o plaćama, školama ili investicijama, politički prostor brzo se vraća na pitanje tko koga predstavlja i tko koga može izabrati.

Ova izborna kampanja dobila je i međunarodnu dimenziju.

Čelnik Naroda i pravde i bosanskohercegovački ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković je, primjerice, kritizirao navodne nastupe hrvatskih političkih predstavnika u Bruxellesu, tvrdeći da je Željana Zovko europskim institucijama predstavila BiH kao zemlju sukoba triju strana i Bošnjake kao prijetnju Europi.

„Jedna osoba, Željana Zovko, zatrovala je sve briselske urede tezom kako je ovo zemlja sukoba tri strane i kako su radikalni muslimani prijetnja za Europu. Najtolerantniji narod svijeta koji živi s ubojicama, koji živi s počiniteljima zločina, bio je prezentiran u Bruxellesu kao najradikalniji dio naše zajednice“, rekao je Konaković.

S hrvatske se strane pak u europskim institucijama javno isključivo govori o problemu preglasavanja Hrvata i potrebi osiguranja njihova legitimnog političkog predstavljanja.

BiH između europskog puta i domaće politike

Sve se to događa dok je BiH formalno na europskom putu, ali s ozbiljnim zastojem.

Zemlja je zahtjev za članstvo u EU podnijela 2016., kandidatski status dobila u prosincu 2022., a Europsko vijeće u ožujku 2024. odlučilo je otvoriti pristupne pregovore.

Europska komisija je, međutim, u izvješću za 2025. upozorila da je reformska dinamika zastala i da je usvojen tek vrlo ograničen broj reformi.

Bosna i Hercegovina tako u kampanju ulazi s velikim raskorakom između europskih ambicija i domaće političke stvarnosti. Dok EU traži reforme, vladavinu prava i funkcionalne institucije, predizborna retorika ponovno se vraća na ratne zločine, nacionalne identitete, političko predstavljanje i odnose sa Zagrebom i Beogradom.

U prva dva tjedna kampanje tako su se otvorila najmanje tri različita politička fronta. Jedan je međunacionalni – između različitih vizija odnosa Bošnjaka, Hrvata i Srba i budućeg uređenja države.

Drugi je unutarnacionalni – između političkih aktera koji se natječu za prevlast unutar vlastitih biračkih korpusa.

Treći je međudržavni – kroz stalno uvlačenje Hrvatske i Srbije u unutarnju političku kampanju BiH.

Zbog toga se dosadašnji tijek kampanje može opisati kao političko nadmetanje u kojem dominira strah od navodne podjele BiH, što se koristi kao snažan mobilizacijski argument prema biračima.

Ono što zasad ostaje u drugom planu jesu pitanja koja izravno određuju svakodnevni život – iseljavanje, plaće, mirovine, poskupljenja zbog skoka cijena nafte i energenata, obrazovanje, zdravstvo, infrastruktura i gospodarstvo.

O njima kandidati govore, ali politički prostor najviše osvajaju rečenice o Čoviću, Dodiku, Hrvatskoj, Srbiji, Mladiću, Praljku, preglasavanju i „građanskoj državi“.

Iznimka u kampanji

Pa ipak, postoje i iznimke. A to je SDP-ov kandidat za bošnjačkog člana državnog vrha Denis Bećirović, koji govori iz posve druge izborne perspektive i kampanje.

„Ne pristajem na svađalačku politiku. Moji stvarni protivnici su nezaposlenost, kriminal, korupcija, siromaštvo i nepravda“, poručio je Bećirović.

Do izbora 4. listopada ostalo je još nešto više od dva tjedna. Za sada je jasno da se u BiH ne vodi samo natjecanje za mandate, nego i mnogo dublja rasprava o tome kakva bi država trebala biti, a o tome ni tri desetljeća od rata nema suglasnosti.

A upravo će način na koji će se te različite vizije sudariti s izbornim rezultatima pokazati koliko će BiH nakon izbora biti sposobna pronaći unutarnji dogovor i nastaviti svoj, zasad vrlo spor, put prema Europskoj uniji.

Ali i, što je još važnije, unutarnjoj stabilizaciji, dijalogu i kompromisima.