Govor o stanju Unije predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen po nekima je ukazao i na to da se sukobu Rusije i Ukrajine ne nazire skori kraj, već da je, štoviše, moguća i dodatna eskalacija, pri čemu se u rat sve više uključuje i Europska unija, koja je pozvana da Ukrajini pomaže i u tome ne misli stati. No ovakva agenda gubi podršku građana, što se vidi na izborima u Njemačkoj, na kojima jačaju populističke alternative koje barem deklarativno zagovaraju mir.

Istina o plinu

Analitičar i bivši diplomat Božo Kovačević smatra kako je u govoru Von der Leyen problematično što nema najave nikakvog drugog odnosa prema Rusiji, osim intenziviranja pomoći Ukrajini i jačanja europskih obrambenih sposobnosti. I jedno i drugo je, kaže Kovačević, normalno, ali nije normalno ne najaviti ništa drugo u odnosu prema Rusiji nego samo vojsku i naoružavanje. Von der Leyen je govorila i o tome da se Europa rješava »toksične ovisnosti o ruskim gorivima«. Kovačević kaže da je, kad je upotrijebila riječ »toksičnost«, vjerojatno mislila na političku toksičnost, iako je tu naravno i aspekt zelenih politika, emisije stakleničkih plinova, do kojih dolazi izgaranjem tih ugljikovodika.

AFP

– Ali, iznijela je pritom notornu laž da je Rusija prekinula opskrbu Europi. To nije istina. Europa je odlučila da neće kupovati ruski plin i pritom su neke europske države podržale teroristički akt miniranja Sjevernog toka 1 i Sjevernog toka 2. To je vid političke manipulacije koja se u tom njezinom govoru dogodila. Sve to vodi prema slabljenju Europske unije. EU se izričito konfrontira protiv Rusije. Najavljuje i neku pregovaračku ofenzivu u odnosu na Kinu. Pritom EU ovisi o uvozu rijetkih minerala iz Kine, a postavlja se kao da ona može Kinezima nametnuti pravila. Treba se dogovoriti uz uzajamno uvažavanje interesa, a ne najaviti nametanje svojih. Što se tiče SAD-a, von der Leyen nije spomenula Ameriku, ali se nekoliko puta izravno referirala, tvrdeći da opasnost za demokraciju dolazi, ne samo s Istoka, nego i sa Zapada, najavivši pridruženo članstvo Kanade u EU-u, a što je američki predsjednik Trump shvatio kao prijetnju i izazov.

– EU, koji je rezultat najveće diplomatske pobjede u povijesti, a to je pobjeda u Hladnom ratu, sada se ponaša kao igrač u sustavu međunarodnih odnosa koji uopće ne želi razmišljati o diplomaciji kao načinu postizanja vanjskopolitičkih ciljeva. Doduše, predsjednica Europske komisije nema osobnu autonomiju u odnosu na Komisiju i u odnosu na Europsko vijeće, na države članice, tako da je ona mogla u taj govor ugraditi samo ono za što je unaprijed znala da postoji suglasnost, a to je takav odnos prema Rusiji. Za ono pak za što ne postoji suglasnost i ne postoji jasna europska politika, a to je odnos prema Izraelu, ona je upozorila da Europa nema zajedničku politiku jer se države ne mogu dogovoriti, tumači Kovačević.

Photo: Sandra Simunovic/PIXSELL

Na ruku populista

Ispada da u toj političkoj shemi stvari kao da su se izokrenule pa su stranke koje percipiramo kao desno ekstremne navodno protiv rata, dok su ove »mainstream« stranke, sasvim u svojoj »obrambenoj retorici«.

– Von der Leyen se obraća zastupnicima u EU parlamentu, želi dobiti njihovu podršku. Obraća se državama članicama EU-a, želi sa svakom od njih biti u dobrim odnosima. Budući da te »mainstream« stranke, a to su Europska pučka stranka i socijaldemokrati, podržavaju Ursulu von der Leyen i Komisiju, onda je tamo artikulirala poruke za koje zna da će se svidjeti većini. Ali, ta trenutna većina u Europskom parlamentu vrlo vjerojatno više nije većina među građanima Unije, a u nekim državama članicama sasvim sigurno nije većina. Takav govor i takve politike koje te glavnostrujaške stranke provode su dovele do jačanja populističkih stranaka. Oni populiste optužuju, ne pokušavajući pronaći razloge za porast njihove popularnosti, niti pokušavaju analizirati vlastite politike i utvrditi u čemu su oni sami pogriješili. A pogriješili su u tome što se ne bave interesima građana, nego evidentno postojeću opasnost izbijanja rata prenaglašavaju i žele je učiniti još vjerojatnijom da bi povećali svoj politički legitimitet. Izostanak bilo kakve namjere da se diplomatskim sredstvima pokuša zaustaviti rat je trenutno ključno obilježje europske politike, pa i govora Ursule von der Leyen, zaključuje Kovačević.

Energetska kriza

Profesor ekonomije Ljubo Jurčić kaže da je govor Ursule von der Leyen bio beletristički lijep, ali bez političke i strateške težine.

Photo: Davor Puklavec/PIXSELL

– Još kad je počela ukrajinsko-ruska kriza i kad su tek rekli da će se odustati od ruskih energenata, a to su ogromne količine, pitali su Von der Leyen kako će to nadoknaditi Ona je rekla da će prijeći na obnovljive izvore energije. Već se tu pokazalo da ne poznaje realnost ni energetike ni politike. Toliku količinu fosilnih goriva ne možete zamijeniti obnovljivim izvorima ni za 50 godina, uz najbolju tehnologiju, a kamoli u tako kratkom roku. Već se u prošloj krizi 2008. i 2009. pokazalo da Europa nema zajedničku ekonomsku politiku, jer nema ni fiskalnu politiku, nego samo ima euro, uz puno raštrkanih ekonomija gdje svaka misli za sebe. EU je i zona slobodne trgovine i carinska unija, ali na tome staje. Von der Leyen se sada busa da će zaustaviti neravnotežu u razmjeni s Kinom, ali ne može je zaustaviti. S Kanadom pak planira pridruženo članstvo, a tko joj je dao ovlaštenje da izmišlja nove institute i nove organizacije koje zemlje članice još nisu prihvatile? Isto kao što su napravili koaliciju voljnih koja ne postoji u EU-ugovoru. U smislu obrambene politike postoji NATO koji se time bavi. Politički i strateški njen govor nema značenje. Sada je ispalo i da je Belgija dva puta povećala uvoz ruskog plina, kao i Francuska, pa se postavlja pitanje gdje je to jedinstvo EU-a i u ovoj krizi. AfD u Njemačkoj ili Le Pen u Francuskoj nisu svojom genijalnošću povećali broj glasova, nego su artikulirali nezadovoljstvo građana tekućom politikom Unije. Oni hoće zabraniti AfD, a ne pitaju se što oni krivo rade. Ali, zapravo ne rade oni ni krivo, nego su obični birokrati, koji su naučili tu priču o dobroti i ljepoti EU-a koji takav nažalost više ne postoji. Ja sam prvi i najveći zagovornik jedinstvene Europe na temeljnim idejama mira, suradnje i solidarnosti, no toga u Europi više nema. Oni se ne zalažu za mir, nego pričaju da će naoružati Ukrajinu da pobijedi Rusiju, što je nemoguće. To vodi u stradanje, tu nema pobjednika, ističe Jurčić.

Jurčić: Trenutni lideri govore kao da je rat neka igra

– Mario Draghi je prije dvije godine rekao da Europi treba 800 milijardi ulaganja da pokrene industriju i ekonomiju. I onda nisu znali gdje će uložiti nego u vojnu opremu. To je zapravo zastrašujuće što Europa radi. Pritom će morati smanjiti izdatke za socijalu, pa u Njemačkoj i Francuskoj već dugo imate te glasove koji kažu: Dajemo novac za Ukrajinu, za rat koji nije naš, a ovdje sve teže živimo i inflacija nam raste. I tako te stranke jačaju. Hitler nije došao na vlast svojom pameću, nego je bila kriza, narod nezadovoljan, i išao je za tim. Europski birokrati nas sada vode u sukob s Rusijom, a provocirati Rusiju ovako nije pametno. Ja se zapravo nadam da će to birokratsko vodstvo Europe pasti prije još veće eskalacije. Oni koji su gradili Europu, oni su znali cijenu mira, jer su preživjeli Drugi, a neki i Prvi svjetski rat, i znali su što je rat. A ovi sada misle kao da je rat neka igra. Stari europski vođe, oni koji su osnivali Europu, danas sigurno ne bi imali takvu retoriku, smatra Ljubo Jurčić.