Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) utvrdio je prisutnost PFAS spojeva, takozvanih “vječnih kemikalija”, u otpadu na lokaciji bivšeg odlagališta u Gospiću, ali i u podzemnim vodama u njegovoj blizini. Stručno mišljenje HZJZ-a izrađeno je po nalogu USKOK-a, koji je danas objavio dokument u sklopu postupanja vezanog uz moguće onečišćenje okoliša na lokaciji u Bilajskoj ulici 50.

PFAS je naziv za veliku skupinu sintetičkih kemijskih spojeva koji su vrlo otporni na razgradnju. Zbog njihove postojanosti mogu se dugo zadržavati u okolišu, uključujući tlo i vodu, a pojedini spojevi mogu se nakupljati i u organizmima.

Ispitivali što se može isprati iz otpada

Analiza nije obuhvatila samo sam otpad. Stručnjaci HZJZ-a ispitivali su i kemikalije koje iz njega mogu prijeći u okoliš.

Za tu su svrhu uzeti uzorci otpada te je iz njih pripremljen eluat – tekućina dobivena ispiranjem otpada vodom. Takav postupak omogućuje procjenu tvari koje se iz materijala mogu isprati i potencijalno dospjeti u tlo ili podzemne vode.

Istodobno su analizirani uzorci podzemnih voda uzeti iz tri piezometra u blizini lokacije. HZJZ je ukupno tražio 20 različitih PFAS spojeva. U uzorcima otpada potvrđena je prisutnost njih šest.

Posebno se izdvojio PFBS. Njegov udio kretao se između 39,5 i 72,4 posto ukupno utvrđenih PFAS spojeva u analiziranim uzorcima otpada.

PFAS pronađen i u podzemnim vodama

Nalazi nisu ograničeni samo na otpad. PFAS spojevi detektirani su i u podzemnim vodama u neposrednoj blizini odlagališta.

U vodi su pronađena četiri od šest PFAS spojeva koji su prethodno utvrđeni u otpadu. Prema stručnom mišljenju HZJZ-a, svi detektirani spojevi u podzemnim vodama pripadaju skupini kratkolančanih PFAS spojeva.

Među njima je i PFBS.

Kratkolančani PFAS spojevi zbog svojih svojstava mogu se lakše kretati kroz tlo i vodeni sustav. Za razliku od njih, dugolančani spojevi imaju veću sklonost zadržavanju u gornjim slojevima otpada.

Koncentracije u otpadu do 6,17 mikrograma po kilogramu

Mjerenja provedena na eluatima pokazala su ukupne koncentracije PFAS spojeva u rasponu od 2,43 do 6,17 mikrograma po kilogramu suhe tvari.

U tim uzorcima prevladavali su kratkolančani spojevi, a među najzastupljenijima bili su PFBS i PFHxA.

HZJZ je dobivene rezultate usporedio s dostupnim podacima iz međunarodne stručne literature i istraživanja koja su se bavila PFAS spojevima na odlagalištima otpada.

Stručno mišljenje potvrđuje da su PFAS spojevi prisutni u otpadu na lokaciji u Gospiću te da su pojedini od njih pronađeni i u podzemnim vodama. No, prema usporedbi koju je napravio HZJZ, izmjerene koncentracije PFAS spojeva u podzemnim vodama nalaze se u nižem rasponu u odnosu na koncentracije zabilježene u blizini pojedinih odlagališta otpada u svijetu.

Nalaz tako potvrđuje prisutnost „vječnih kemikalija“ na gospićkoj lokaciji i njihovu pojavnost u podzemnim vodama, ali istodobno pokazuje da izmjerene razine u vodi, prema međunarodnim usporedbama navedenima u mišljenju, nisu među visokim vrijednostima zabilježenima na svjetskim odlagalištima.