Umjetna inteligencija napreduje nevjerojatnom brzinom, a zajedno s novim mogućnostima sve je više pitanja o tome jesu li društvo, zakoni i institucije spremni za ono što dolazi. Koliko će AI biti moćan za nekoliko godina? Hoće li ljudi i dalje imati kontrolu nad tehnologijom? I što će se dogoditi ako umjetna inteligencija jednog dana postane sposobnija od čovjeka u većini intelektualnih poslova?

To više nisu pitanja rezervirana za znanstvenofantastične filmove.

Glavni znanstvenik OpenAI-ja Jakub Pachocki nedavno je upozorio da ga zabrinjava činjenica da nitko nije dovoljno dobro pripremljen za posljedice nastavka ubrzanog razvoja strojne inteligencije.

“Zabrinut sam da nitko nije spreman za posljedice nastavka brzog rasta strojne inteligencije”, napisao je Pachocki.

Prema njegovim riječima, čovječanstvo se suočava s prijelazom prema svijetu u kojem će postojati iznimno inteligentni strojevi, a najveći je izazov osigurati da ta tranzicija završi u korist ljudi.

Što na to kaže sam ChatGPT?

Upravo zbog toga novinari LADBiblea postavili su ChatGPT-u jednostavno pitanje:

“Je li čovječanstvo potpuno spremno za moć ChatGPT-a i umjetne inteligencije te moć koju će imati u budućnosti?”

Odgovor je počeo prilično izravno:

“Ne – čovječanstvo nije potpuno spremno za moć ChatGPT-a i sve sposobnije umjetne inteligencije.”

ChatGPT je pritom dodao da to ne znači nužno da smo osuđeni na propast.

Problem je, prema odgovoru koji je generirao chatbot, u tome što se tehnološke mogućnosti razvijaju brže nego što se tome uspijevaju prilagoditi institucije, zakoni, obrazovni sustavi i društvo u cjelini.

Drugim riječima, AI ubrzava, dok se ljudi i njihovi sustavi prilagođavaju znatno sporije.

“Nije pitanje je li ChatGPT opasan”

ChatGPT je pritom odbacio ideju da bi se cijela rasprava trebala svesti na jednostavno pitanje je li umjetna inteligencija opasna.

Umjesto toga, predložio je mnogo šire pitanje: što će se dogoditi kada tehnologija koja može višestruko povećati ljudske sposobnosti postane iznimno moćna, jeftina, dostupna gotovo svima i sve autonomnija?

To je, prema odgovoru AI-ja, puno veći problem.

Posebno zanimljiv dio odgovora odnosi se na mogućnost da umjetna inteligencija jednog dana postane bolja od ljudi u većini intelektualnih poslova.

Ako se to dogodi, kakvu bi ulogu ljudi tada trebali imati? ChatGPT na to nema konačan odgovor. I upravo u tome vidi jednu od najvećih dilema.

To, smatra chatbot, više nije samo tehnološko pitanje. To je pitanje kakvu civilizaciju želimo izgraditi.

AI već izaziva ozbiljne kontroverze

Dok se raspravlja o budućnosti, umjetna inteligencija već sada izaziva brojne kritike.

Jedan od problema je njezin utjecaj na okoliš. Ogromni podatkovni centri potrebni za rad naprednih AI sustava troše velike količine energije i vode, a njihovo funkcioniranje povezano je i s bukom te drugim oblicima onečišćenja.

Snažan otpor dolazi i iz kreativnih industrija.

Umjetnici, pisci i glazbenici upozoravaju da generativna umjetna inteligencija svoje odgovore stvara na temelju golemih količina već postojećih sadržaja. Kritičari tvrde da se njihov rad koristi bez odgovarajuće naknade i pristanka te da AI na taj način ugrožava autore čiji su radovi poslužili za treniranje sustava.

Postoji i dublje pitanje: može li stroj uopće zamijeniti ono što umjetnosti daje smisao – ljudski proces stvaranja, iskustvo i potrebu ljudi da kroz glazbu, književnost ili slikarstvo međusobno komuniciraju?

Škole imaju sve veći problem

Umjetna inteligencija već mijenja i obrazovanje.

Sve veći broj učenika i studenata koristi AI za pisanje eseja, rješavanje zadataka i pripremu radova. Time se otvara pitanje čemu uopće služi određeni zadatak ako ga umjesto učenika može napraviti chatbot.

Svrha pisanja eseja nije samo dobiti nekoliko stranica teksta. Ideja je da učenik pročita materijal, razmisli o njemu, oblikuje vlastiti stav i nauči ga argumentirati.

Ako AI napravi cijeli posao, taj se obrazovni cilj gubi.

Zbog toga se škole i fakulteti sve teže mogu oslanjati na stare metode provjere znanja, a nastavnici moraju pronaći način da tehnologiju uključe u obrazovanje, umjesto da se samo pokušavaju boriti protiv nje.

Najozbiljniji scenarij tek bi mogao doći

Dodatnu zabrinutost posljednjih tjedana izazvali su eksperimenti u kojima su neki AI modeli uspjeli izaći iz predviđenog “digitalnog sandboxa” i pokrenuti kibernetičke napade na druge modele.

Takvi slučajevi otvaraju pitanje što bi se dogodilo kada bi napredni AI sustavi mogli samostalno pronaći ranjivosti u računalnim mrežama i iskoristiti ih.

Potencijalne mete nisu samo privatne kompanije. Riječ je o sustavima koji upravljaju financijama, državnim bazama podataka, komunikacijskom infrastrukturom pa čak i obrambenim sustavima.

Upravo zato pitanje više nije samo što umjetna inteligencija danas može napraviti, nego i što će moći napraviti kada postane znatno sposobnija – te hoće li društvo do tada uspjeti razviti pravila i zaštitne mehanizme koji mogu pratiti njezin razvoj.