Ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak rekao je u emisiji Otvoreno HTV-a kako novi rezultati uzorkovanja, provedenog od 19. do 27. kolovoza, potvrđuju zdravstvenu ispravnost vode iz javne vodoopskrbe – na području Ličko-senjske županije te na otocima Rabu i Pagu.

“Svi rezultati dosad pokazuju da je voda sukladna pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za ljudsku potrošnju. Imalo smo dva slučaja da je na špinama u kući pronađeno povišeno olovo, ali ispiranjem tih cijevi je olovo bilo u granicama normale, rekao je Krunoslav Capak, ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. S obzirom na to da postoji potencijal da se podzemne vode procjednim vodama s odlagališta onečiste ponudili smo stanovnicima Ličko-senjske županije da prijave svoje bunare, da napravimo monitoring bunara i zdenaca, iako 95 posto stanovništva tamo pije vodu iz vodovoda. U krškom području bunari su rijetki. Dosad smo u mjesec dobili 90 prijavljenih bunara u županiji, sve ćemo ih pregledati. Za očekivati je bilo da su ti bunari mikrobiološki onečišćeni, građani su dobili uputstva što treba s tom vodom učiniti, rekao je Capak, dodajući kako se ta voda ne koristi kao voda za piće.

Dokazano da otpad otpušta tvari u okoliš

Branimir Hackenberger iz Odjela za biologiju Sveučilišta J. rekao je kako nalaz mikroplastike znači samo jedno – da je dokazano da otpad na području Like otpušta tvari u okoliš.

“Mikroplastika su svi polimeri plastične mase manji od 5 milimetara. U pojam mikroplastike ulazi i nanoplastika, ako su te čestice manje od 120 nanometara, onda govorimo o nanoplastici. Kemijska i biološka svojstva između mikroplastike i nanoplastike su jako različita. Dok o mikroplastici ne postoje jednoznačni znanstveni i stručni radovi djeluje li štetno i kako na mikroorganizme, za nanoplastiku itekako postoje dokazi za to. Nanočestice manje od 30 i 40 nanometara mogu prolaziti kroz biološke membrane. Pojam mikroplastike dosta je medijski atraktivan, ali nitko ne može tvrditi da će imati štetan učinak za populaciju ili ekološki sustav, dok ako postoji nanoplastika, njezin utjecaj itekako možemo procijeniti rizičnim. Pretpostavljamo da u ovom otpadu postoji cijeli niz opasnijih kemikalija za koje ne znamo postoje li ili ne. Doista vjerujem da voda za piće zadovoljava sve zakonske uvjete. U slučaju da nema otpada, mene bi to zadovoljilo, ali mi sada nemamo normalne okolnosti”, rekao je.

Ovo je kao požar

Upozorio je da je ovo stanje ekvivalentno požaru.

“Problem je što ne znamo što sve u tom otpadu ima. Nemamo instrumentaciju niti mogućnost da analiziramo sve spojeve jer ih ima preko 200 milijuna u tom otpadu. Napravili smo bazu podataka od 1100 spojeva za koje je očekivano da će se naći samo u medicinskom otpadu, a znamo da takvog otpada ima u Lici. Nepobitno je dokazano da taj otpad emitira u okoliš tvari. Koje su to tvari, koliko je opasnih tvari – ne znamo – i zato treba promptno reagirati, poručio je prof. Hackenberger.

Capak je kazao kako potencijalno postoji mogućnost da se plitke podzemne vode onečiste te bi zato glavni motiv trebao biti da se otpad što prije ukloni.

Ivica Kišić, stalni sudski vještak za procjenu onečišćenja i mjere sanacije zemljišta je rekao kako su u krugu tvornice gdje se nalazi deponirani otpad utvrđene izrazito visoke koncentracije teških metala – kadmija, cinka, olova, antimona.

“Dobro je da nisu nađena organska onečišćenja. Bitno je reći da se razina teških metala smanjuje u uzorcima uzetima 5-10 metara izvan tvorničkog kruga. Ako je bilo utjecaja, on je zanemariv i gubi se na udaljenosti. Treba otići u domaćinstva u neposrednom okruženju i uzeti uzorke tla i povrtnih kultura te utvrditi činjenično stanje. Tek tako ćemo ljude smiriti da znaju na čemu su, u potpunosti ih razumijem”, rekao je Kišić.

Analiza povrća u blizini odlagališta

Capak je kazao kako su prije 10 dana uzeli 32 uzorka u neposrednoj blizini odlagališta.

“Analiza povrća uzetog na udaljenosti od 300 do 1000 metara od odlagališta su u tijeku, čim budu gotove, mi ćemo ih javno objaviti”, poručio je.

Jednom kad mikroplastika uđe u podzemne vode, jedini način da iz njih izađe je ispiranje, ali nikada se ne ispere cjelokupna količina koja je ušla unutra.

“Područje oko Gospića je specifičan krš koji je nešto manje propusan nego krš u ostalom dijelu Like. Kad govorimo o transportu toksičnih tvari kroz podzemlje krša, za razliku od Slavonije gdje govorimo o desecima godina, ovdje govorimo o danima i tjednima. Mogu se događati paradoksalne stvari da su bunari pored otpada potpuno čisti, a bunar kilometrima dalje može biti zagađen istim tim otpadom, rekao je Hackenberger, piše HRT.