Možemo! Rijeka će Gradskom vijeću Grada Rijeke uputiti inicijativu kojom traži uspostavu jasnog i transparentnog modela prema kojem bi neprofitni licencirani pružatelji socijalnih usluga mogli koristiti poslovne prostore u vlasništvu Grada Rijeke bez plaćanja zakupnine, pod jasno propisanim i jednakim uvjetima.

Organizacije koje pružaju socijalne usluge u zajednici već godinama upozoravaju na probleme s kojima se susreću, od nedostatnog i često projektnog financiranja i problema sa zadržavanjem stručnih radnika, do prostora u kojima moraju zadovoljiti vrlo konkretne uvjete kako bi uopće mogle pružati licencirane socijalne usluge.

Prije nekoliko mjeseci gradska vijećnica Možemo! Hana Paleka ovu je temu otvorila i kroz vijećničko pitanje Gradonačelnici. Zatraženi su podaci o svim licenciranim pružateljima socijalnih usluga koji djeluju u gradskim prostorima – koliko ih je, koliko godišnje plaćaju zakupninu i komunalnu naknadu, planira li grad model kojim bi ih se oslobodilo tih troškova, koliko ulaže u licencirane pružatelje i razvoj izvaninstitucijskih socijalnih usluga te postoji li strategija njihova razvoja u skladu sa Socijalnim planom Primorsko-goranske županije.

Odgovor Gradonačelnice dao je nekoliko važnih podataka. Prema službenoj evidenciji grada, u gradskim prostorima djeluje ukupno 18 licenciranih pružatelja socijalnih usluga. Godišnje plaćaju ukupno 61.923,72 eura zakupnine, uz još 10.986,67 eura komunalne naknade. 

„Iza tih brojki su ljudi koji svakoga dana trebaju podršku, njihove obitelji i drugi naši sugrađani kojima te usluge omogućuju da ostanu živjeti u svojoj zajednici. Zato ovo nije samo pitanje upravljanja nekretninama, već pitanje socijalne politike Grada Rijeke.

Renato Stanković i Hana Paleka / Foto Možemo

Važan dio odgovora je i činjenica da je grad potvrdio da do sada nije imao poseban model potpore ili oslobađanja od zakupnine za te udruge i ustanove. Gradonačelnica je istodobno odgovorila da će se razmotriti takva mogućnost, uzimajući u obzir pravne mogućnosti i zakonske propise“, istaknula je Paleka.

„Sada treba napraviti sljedeći korak. Ako je problem identificiran, ako postoje konkretni podaci i ako je i sama gradska uprava najavila razmatranje mogućnosti oslobađanja od zakupnine, vrijeme je da se uspostavi sustavno, transparentno i jednako rješenje. Zato ćemo na sjednici Gradskog vijeća predložiti zaključak kojim se od Gradonačelnice traži da u roku od 90 dana pripremi potrebne izmjene gradskih akata kako bi se uspostavio model korištenja gradskih poslovnih prostora bez plaćanja zakupnine za licencirane pružatelje socijalnih usluga koji zadovoljavaju unaprijed propisane kriterije“, rekla je Paleka.

Riječ je o organizacijama koje imaju odgovarajuće rješenje za pružanje socijalnih usluga, moraju ispunjavati propisane uvjete, upisane su u odgovarajući registar, zapošljavaju stručne radnike te stvarno i kontinuirano pružaju socijalne usluge korisnicima. Ne govorimo, dakle, o povremenim projektima ili aktivnostima, nego o pružateljima koji su dio sustava socijalne skrbi i svakodnevno pružaju usluge našim sugrađanima, istiću u stranci Možemo.

Upravo zato u Možemo! smatraju da ih grad, kada djeluju neprofitno i zadovoljavaju jasno propisane kriterije, ne bi trebao tretirati na isti način kao komercijalne korisnike gradskih poslovnih prostora.

„Postoji tu jedan paradoks. Grad s jedne strane iz proračuna financira programe socijalne skrbi, a s druge strane organizacije koje te iste socijalne usluge pružaju vraćaju dio u proračun kroz zakupninu. Pojednostavljeno rečeno: grad jednom rukom daje novac za socijalnu uslugu, a drugom rukom dio tog novca uzima natrag kroz zakupninu. Ako je novac namijenjen socijalnoj usluzi, neka ostane u socijalnoj usluzi“, zaključuje Paleka.

“Taj novac može značiti više sati stručnog rada, mogućnost zadržavanja stručnog zaposlenika, ulaganje u prilagodbu prostora, prihvat dodatnog korisnika ili jednostavno veću sigurnost da će određena usluga nastaviti postojati. Grad u odgovoru na vijećničko pitanje i sam navodi da su potrebe korisnika velike, a specijalizirane socijalne usluge financijski zahtjevne. Također se poziva na Socijalni plan Primorsko-goranske županije, koji naglašava važnost razvoja izvaninstitucijskih oblika skrbi kako bi se korisnicima omogućio što dulji i kvalitetniji život u vlastitom domu i lokalnoj zajednici. Ako se ozbiljno govori o deinstitucionalizaciji, onda treba imati usluge u zajednici”, poručuju iz stranke Možemo. 

„Ne možemo istodobno govoriti ljudima da želimo da žive što samostalnije, u svojoj obitelji i svojoj zajednici, a organizacijama koje im to omogućuju otežavati opstanak. Deinstitucionalizacija nije riječ iz strateškog dokumenta. Ona postoji samo ako u zajednici postoji stvarna, dostupna i kontinuirana podrška. Iza tih usluga stoje ljudi, stručni radnici i organizacije kojima je za pružanje usluge potreban odgovarajući prostor. Zato prostor nije sporedno tehničko pitanje socijalne politike. Prostor je infrastruktura socijalne usluge“, istaknula je Paleka.

Gradski vijećnik Renato Stanković naglasio je i važnost pristupačnosti prostora jer mnogi od ovih pružatelja rade s osobama s invaliditetom. 

„Pri dodjeli novih prostora nije dovoljno pronaći bilo koji slobodan poslovni prostor, nego treba voditi računa o tome je li prostor dostupan korisnicima i može li zadovoljiti uvjete potrebne za pružanje socijalne usluge“ rekao je Stanković.

„Istodobno treba razlikovati nove pružatelje od postojećih organizacija koje već godinama djeluju u određenom gradskom prostoru. Postojeći pružatelji često su ulagali vlastita sredstva kako bi prostor prilagodili korisnicima i zadovoljili uvjete za pružanje socijalne usluge. Zato prijedlog predviđa prijelazni model za postojeće zakupnike, kako se ne bi ugrozio kontinuitet usluge“, dodao je Stanković.

“Pravo na korištenje prostora bez zakupnine ne bi bilo automatsko niti bez kontrole. Pružatelj bi morao dokazati da i dalje pruža licencirane socijalne usluge, da prostor koristi upravo za tu svrhu, da djeluje neprofitno i ispunjava propisane obveze, uz redovito izvještavanje i periodičnu provjeru kriterija. Prijedlog tako počiva na dvije stvari: sigurnosti za pružatelje i odgovornosti prema javnom prostoru.

Što se tiče financijskog učinka mjere, prema odgovoru Gradonačelnice 18 evidentiranih licenciranih pružatelja godišnje plaća ukupno 61.923,72 eura zakupnine, dok će stvarni učinak ovisiti o broju pružatelja koji će zadovoljiti propisane kriterije”, ističu u stranci Možemo.

„Ali čak i da govorimo o cijelom tom iznosu, moramo postaviti puno važnije pitanje: što je za grad vrjednije – nekoliko tisuća eura prihoda od zakupnine ili nekoliko tisuća eura više u usluzi koja svakodnevno pomaže njegovim građanima? Ako taj novac pomogne očuvati radno mjesto stručne osobe, zadržati uslugu ili povećati njezinu dostupnost, to nije samo izgubljeni prihod od zakupnine. To je ulaganje u socijalnu infrastrukturu i usluge u zajednici“, zaključio je Stanković.

Inicijativu su već prihvatile kolegice iz PGS-a, a Možemo! poziva i sve ostale vijećnice i vijećnike Gradskog vijeća da učine isto.

„Ovo je pitanje možemo li kao grad napraviti jednu relativno malu, ali vrlo konkretnu promjenu koja ljudima i organizacijama koje svakodnevno pružaju socijalne usluge može značiti jako puno. Pozivamo sve vijećnice i vijećnike da budu solidarni prije svega s korisnicima tih usluga i njihovim obiteljima, ali i sa stručnim radnicima i organizacijama koje te usluge održavaju. Ne tražimo privilegije, već jasna pravila, transparentne kriterije i priznanje činjenice da pružanje licencirane socijalne usluge od javnog interesa nije isto što i komercijalna djelatnost u gradskom poslovnom prostoru“, rekla je Paleka.