Klimatske promjene i njihove posljedice ozbiljno utječu na svjetski turizam. Putovanja se otkazuju zbog poplava i sve češćih požara, toplinski valovi »tjeraju« na odmor izvan glavne sezone, skijališta gube milijune zbog sve manje snijega na padinama.

Pritom je Mediteran jedna od najosjetljivijih regija, a samim time ni Hrvatska nije pošteđena promjena u turizmu što potvrđuju i recentna istraživanja, a u kojima su sudjelovali znanstvenici s Instituta za turizam u Zagrebu i Državnog hidrometeorološkog zavoda.

Dr. Izidora Marković Vukadin, viša znanstvena suradnica zagrebačkog Instituta za turizam, već duže vrijeme fokus svojih istraživanja stavlja upravo na utjecaj klimatskih promjena na hrvatske turističke destinacije.

Prilagodba infrastrukture

Reći će kako je prilikom analize važno razlikovati kratkoročne vremenske prilike od dugoročnih klimatskih promjena, no trendovi koje prati pokazuju da se klimatski uvjeti mijenjaju, a s njima se postupno mijenjaju i uvjeti za odvijanje turizma.

– Prema podacima Svjetske meteorološke organizacije sve je veća vjerojatnost da će 2027., zbog kombiniranog djelovanja klimatskih promjena i pojave El Niña, biti jedna od najtoplijih godina dosad zabilježenih.

To potvrđuju i naše analize dugogodišnjih nizova meteoroloških podataka DHMZ-a za razdoblje 1961.-2023. za četiri reprezentativna područja: Varaždin, Ličko Lešće te Rijeku i Mali Lošinj.

Kod temperature zraka svugdje je vidljiv jasan i statistički značajan rastući trend, koji se posebno izoštrava krajem 1980-ih godina, a što povezujemo s ubrzanim porastom koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi.

Kod oborina takav jednoznačan trend nije zabilježen, već su umjesto njega prisutne izražene višegodišnje oscilacije, što dodatno otežava planiranje jer znači da se ne radi samo o postupnom »zagrijavanju«, nego i o sve nestabilnijem i nepredvidljivijem rasporedu padalina, navela je Marković Vukadin.

Izidora Marković Vukadin / Foto Josip Regovic/PIXSELL

Pritom je istakla i da je hrvatski turizam posebno osjetljiv jer je izrazito koncentriran na ljetne mjesece i obalni prostor. Sve češći i intenzivniji toplinski valovi (Rijeka je ove godina srušila hrvatski rekord u duljini trajanja toplinskog vala) te povezane posljedice poput sušnih razdoblja, pritiska na vodne resurse, požara, ali i ekstremnih oborina, utječu i na same destinacije i na iskustvo turista.

Klimatske promjene, ističe, stoga više nisu samo pitanje budućnosti, one su već trebale postati dio svakodnevnog upravljanja turističkim destinacijama.

– Jasno je da ne možemo više planirati turizam prema klimi kakvu smo imali prije 30 ili 40 godina. Ako želimo da Hrvatska ostane konkurentna turistička destinacija, moramo početi planirati turizam prema klimatskim uvjetima koji nas čekaju, istakla je Marković Vukadin, dodajući kako se na terenu konkretno primjećuje nekoliko međusobno povezanih promjena.

Primjerice, vidljiv je blagi trend odmaka od plaža kao jedine aktivnosti, a dio potražnje se pomiče prema predsezoni i posezoni. Drugi veliki izazov je – voda.

– U vrhuncu turističke sezone potrošnja vode višestruko raste upravo u trenutku kada zbog suše raspoloživost vode može biti smanjena. To je posebno izraženo na otocima i u destinacijama s velikim sezonskim povećanjem broja korisnika.

Turistički djelatnici sve više govore i o toplinskom stresu, većoj potrošnji energije za hlađenje, povećanom riziku od požara, problemima u opskrbi vodom te potrebi za prilagodbom infrastrukture i ponude.

Moramo imati na umu da su prilagodbe infrastrukture u pravilu vrlo efikasne, te je to put koji smo za sada vrlo proaktivno odabrali, no da nije i jedina mogućnost.

Važno je, međutim, naglasiti da klimatske promjene ne djeluju izolirano. One se povezuju s drugim pritiscima poput velikog broja turista, nedostatka radne snage, pritiska na infrastrukturu i rastuće troškove, i upravo zato govorimo o potrebi za sustavnim pristupom otpornosti destinacija, pojasnila je ova znanstvenica.

Primjer Krka

Na koji način se kroz konkretne mjere destinacije mogu prilagoditi novonastalim klimatskim okolnostima, znanstvenici s Instituta istražuju kroz projekt Commitment pri čemu se znanstvene podatke nastoji povezati s iskustvima i potrebama samih destinacija i turističkih dionika.

U istraživanju sudjeluju grad Krk, Pakoštane, Sv. Martin na Muri i Plitvička jezera. Uz njih su radi provjere trendova, korišteni i podaci s četiri referentne DHMZ-ove meteorološke postaje (Varaždin, Ličko Lešće, Rijeka, Mali Lošinj).

Na pitanje kako se, primjerice, turizam Krka nosi s klimatskim promjenama, Marković Vukadin kao posebno bitan faktor navela je pitanje vode.

Tijekom vrhunca sezone broj ljudi na otoku višestruko raste, dok klimatske promjene istodobno povećavaju rizik od sušnih razdoblja i visokih temperatura, što stvara dodatni pritisak na sustave vodoopskrbe.

Zajednički akcijski plan energetski održivog razvitka i klimatskih promjena za otok Krk (SECAP), koji obuhvaća svih sedam jedinica lokalne samouprave na otoku, procjenjuje za sektor turizma nisku ranjivost, ali umjeren rizik od toplinskih valova, te predviđa 25 mjera prilagodbe u sektorima zdravstva, turizma, poljoprivrede i vodoopskrbe.

Kao ključne prijetnje za širi otočki prostor prepoznati su i požari, oluje s orkanskim vjetrom, mraz i tuča, prije svega zbog utjecaja na poljoprivredu, ali neizravno i na krajobraz koji je dio turističke ponude.

Jedan od temeljnih odgovora na ranjivost otoka jest nadvišenje brane na akumulacijskom jezeru Ponikve, iz kojeg dolazi čak 70 posto vode za cijeli otok.

– Jezero se, uz visinu brane koja se podiže za pet metara, planira produbiti za isto toliko, čime bi se kapacitet povećao sa sadašnja 2 milijuna na 7 milijuna kubičnih metara vode, a mogućnost crpljenja u vrhuncu sezone gotovo udvostručila, s dosadašnjih najviše 200 na 350 – 400 litara u sekundi.

Za usporedbu, rezervni cjevovod prema kopnu preko krčkog mosta može isporučiti najviše 100 litara u sekundi, znatno manje od stvarnih ljetnih potreba, što pokazuje da uvriježena percepcija da bi otok »u krajnjoj nuždi« jednostavno mogao dobivati vodu s kopna nije točna.

No, kada govorimo o uspješnosti mjera ublažavanja i adaptacije klimi, najveća prepreka nije niti nerazumijevanje teme, niti nedostatak financijskih sredstava, nego administrativne i imovinskopravne prepreke, navela je Marković Vukadin.

Provedba u praksi

Dodaje i kako paralelna analiza upravljačkih dokumenata pokazuje da krčki SECAP vrlo dobro prepoznaje i povezuje rješenja utemeljena na prirodi, zelenu i plavu infrastrukturu, ozelenjivanje, zelene krovove, urbane vrtove, s konkretnim klimatskim rizicima poput toplinskih valova i suše, i to bolje nego bilo koji drugi analizirani dokument u ovom istraživanju.

– No, ta razina povezanosti znatno je slabija u sektorskim razvojnim dokumentima ili Planu razvoja Grada Krka, gdje su rješenja utemeljena na prirodi tek djelomično povezana s klimatskim rizicima, kazala je ova znanstvenica uz zaključak kako je, dakle, Krk na strateškoj, klimatskoj i komunalnoj razini vrlo dobro pripremljen, ali ta pripremljenost tek treba dosljednije »sići« u sektorske turističke dokumente i svakodnevno upravljanje destinacijom.

S druge strane, Krk već ima određena iskustva i kapacitete za prilagodbu te se o klimatskim rizicima sve više razgovara ne samo na razini pojedinačnih turističkih subjekata, nego i kroz upravljanje destinacijom, infrastrukturu, prostorno planiranje i upravljanje resursima.

– Unatoč izazovima, mogu reći da je upravo Krk dobar primjer destinacije u kojoj klimatske promjene treba promatrati zajedno s pitanjima vode, energije, prostornog razvoja, turističkog pritiska i sezonalnosti, te se iz toga primjera može naučiti mnogo toga pozitivnog, zaključila je naša sugovornica.

Mediteran je samo srce klimatskih promjena

– Mediteran je danas »hotspot« klimatskih promjena, a turizam je među sektorima koji će biti posebno izloženi njihovim posljedicama, reći će Izidora Marković Vukadin, koja je nedavno na konferenciji o turizmu u Barceloni predstavila svoj projekt.

– Posebno mi je zanimljivo što se u različitim mediteranskim zemljama sve više pojavljuju lokalna rješenja, od zelenije infrastrukture i upravljanja vodom do promišljanja turističke ponude izvan ljetne sezone.

To pokazuje da prilagodba nije samo pitanje velikih nacionalnih politika, već se puno toga može i treba početi upravo na razini destinacije, rekla je Marković Vukadin.

– Ideja je vrlo jednostavna – prirodu ne treba promatrati samo kao nešto što turizam koristi, nego i kao važan dio rješenja za probleme s kojima se destinacije suočavaju.

To mogu biti rješenja koja smanjuju učinak toplinskih valova, poboljšavaju upravljanje oborinskom vodom, povećavaju otpornost prostora ili smanjuju rizik od ekstremnih događaja, a variraju od ozelenjivanja autohtonim vrstama, preko obnove pješčanih dina, do očuvanja morske cvjetnice Posidonia oceanica, koja je prirodni način ublažavanja erozije plaža, pojasnila je ova znanstvenica te dodala kako u projektu sudjeluju partneri iz više mediteranskih zemalja, a koje ustvari imaju sve slične probleme, iako su pojedinačne destinacije različite.