Potpredsjednik Europske središnje banke Boris Vujčić održao je govor o važnosti kvalitetnog istraživanja očekivanja kućanstava za donošenje monetarnih odluka.

U svom govoru, koji je u cijelosti objavljen na web-u ECB-a, Vujčić otprilike tumači da je važno da središnje banke imaju uvid ne samo u podatke, nego i u očekivanja kućanstava jer ona značajno utječu na ono što će se stvarno i dogoditi.

Anticipacija budućnosti

Primjerice, ako postoje visoka inflatorna očekivanja, izgledno je da će inflaciju još i pogurati. Očekivanja su svojevrsni pogled u budućnost.

Zato je važna komunikacija ECB-a i ljudi, da regulator zna što misle. Pokazalo se, naveo je, i da rizik geopolitičkih šokova i velike neizvjesnosti i nesigurnosti, kakva je trenutno prisutna, itekako utječe na razinu buduće potrošnje kućanstva.

Odluke građana nisu uvijek racionalne. Stoga, umjesto da odluke donosi »samo« na temelju podataka i onoga što se već dogodilo, što je stavlja u poziciju da reagira naknadno, ECB mora imati uvid i u to kako kućanstva razmišljaju o budućnosti, jer joj to omogućava da »presretne«, anticipira buduća ponašanja i na temelju toga donosi bolje odluke o visini – recimo – ključnih stopa.

Makroekonomski agregati i dalje su baza, ali informacije o očekivanjima govore o budućem ponašanju kućanstava i mogu biti izvrsna dopuna za nositelje ekonomskih odluka, rekao je Vujčić.

Kao posebno važnu, tu je naveo ECB-ovu mjesečno anketu o očekivanjima kućanstava u eurozoni jer ona ECB-u daje uvid i predstavlja alat.

To je anketa koja se na mjesečnoj razini provodi »online«, ali – kako ako je suditi prema onome što piše na stranicama ECB-a, ne provodi se u svim zemljama eurozone.

Prema informacijama s ECB-ovog weba, Hrvatska, odnosno hrvatski građani, u toj anketi uopće ne sudjeluju. Prvo su, navodi se, kada je anketa 2020. krenula, u nju bili uključeni sudionici iz šest zemalja eurozone, i to Belgije, Njemačke, Španjolske, Francuske, Italije i Nizozemske.

U 2022. se počelo prikupljati podatke iz još pet zemalja: Irske, Grčke, Austrije, Portugala i Finske. Rezultati tih anketa redovno se objavljuju i obuhvaćaju očekivanja građana tih zemalja o raznim ekonomskim pitanjima, a ECB-u služe kao svojevrsni putokaz.

S obzirom da je mahom riječ o većim zemljama eurozone, odnosno zemljama s većim brojem stanovnika, očekivanja čijih građana vjerojatno i jače utječu na ukupna ekonomska kretanja, logično je da ECB zanima njihovo mišljenje.

Imovinski podaci

Hrvatska je u eurozonu ušla 2023., no očito nije jedina »isključena«. Možda će nas s vremenom i uključiti. No, činjenica je da ECB odluke donosi na temelju prosjeka.

Tako se formira politika »one size fits all« ili jedna politika za sve. Kako na prosjeke više utječu veliki, onda je očito i monetarna politika prilagođenija njima.

»Doprinos« male zemlje poput Hrvatske de facto je na razini statističke pogreške. Uglavnom, ne pita nas se što očekujemo, barem ne zasad.

Istovremeno, ovih je dana Hrvatska narodna banka u suradnji s ECB-om ponovno počela provoditi anketu o financijama i potrošnji kućanstava.

U anketi sudjeluju sve države europodručja, te dio država EU-a koje nemaju euro – Češka, Poljska i Mađarska. Anketa je krenula ovaj mjesec, a trajat će do veljače 2027., pri čemu će obuhvaćeno biti četiri tisuće hrvatskih kućanstava.

Sudjelovanje u anketi je dobrovoljno. HNB je angažirao agenciju Ipsos, a njihov bi vas anketar, ako ste slučajno odabrani, mogao pitati podatke o financijskoj imovini, ali i nekretninama koje posjedujete, potom potrošnji, dohotku i kreditima, ponašanju, darovima i nasljedstvu.

Zanima ih očito cjelokupna imovinska kartica. Prikupljeni podaci koristit će se, kažu u HNB-u, isključivo u statističke i analitičke svrhe, ali i za donošenje mjera ekonomske politike.

Sudjelujemo, dakle, u anketi u kojoj treba otkriti pregršt privatnih podataka, ali kada su u pitanju želje, strahovi i očekivanja – koja ECB-u postaju sve važniji alat – tu nas (još) nema.

Inače, treba ipak dodati da HNB još od 1999. samostalno prati indeks pouzdanja, očekivanja i raspoloženja hrvatskih potrošača, koji se od 2005. objavljuje na mjesečnoj razini, uz potporu Europske komisije.