RIJEKA – Nepregledni redovi ispred knjižara uoči početka školske godine davna su prošlost jer danas se do novog školskog pribora, ali i druge opreme za školarce, može doći u svakom trgovačkom lancu, kao i jednim klikom iz kućnog okruženja zahvaljujući čemu sve stiže na kućnu adresu. Iako redova na cesti nema, ipak ima onih koji i dalje zalaze u knjižare, a kako se broj dana do nastave smanjuje, tako ih je, kažu u riječkom V.B.Z.-u, sve više. »Špica« sezone nabavke školskog pribora sve je žešća, a roditelji i djeca stižu na mahove, kupuju doslovce sve, od gumice do torbe, jeftinije i skuplje.

Međutim najbolju prođu, iznosi voditeljica poslovnice Željka Dragaš, imaju potrepštine srednje cijene.

Željka Dragaš / Foto Nikola BLAGOJEVIĆ

– Cijene školskog pribora u odnosu na lani nisu se značajnije promijenile. Nešto je malo skuplje, nešto malo jeftinije pa dođe na isto, ali su zato rasle cijene drugog nastavnog materijala, radnih bilježnica i popratnog materijala. Kupuje se baš sve: bilježnice, pernice, torbe… Cijene školskih torbi su od 30 do 140 eura, a kod pernica ovisi jesu li pune ili prazne. One prazne imaju cijenu od 6 do 30 eura, a pune od 30 do 45 eura, priča Dragaš.

Plaćanje jednokratno

Pune pernice u pravilu kupuju učenici nižih, a prazne viših razreda. Upravo su torba i pernica najskuplja stavka školske opreme jer, kako dalje nabraja Dragaš, pisanke imaju početnu cijenu od 0,80 do 3 eura, bilježnice od 2,20 do 5 eura, a nešto veća stavka je likovna kutija čija se cijena kreće od 27 do 29,90 eura, dok za likovnu mapu treba izdvojiti od 12,50 do 14 eura.

– Likovne kutije u pravilu kupuju roditelji mlađih učenika, dok stariji uzimaju pojedinačni likovni materijal, ovisno o tome što im nedostaje za prelazak u viši razred. Najveći trošak imaju roditelji prvašića jer oni kupuju baš sve, a samo pribor bez torbe i pernice dođe šezdesetak eura, kaže Dragaš.

Plaća se, dodaje, uglavnom gotovinom i jednokratno karticama, a iako se radi o povećem udaru na kućni budžet, zahtjeva za plaćanjem na rate nema. Taj financijski »udar« najveći je za prvašiće jer neupitno je da trebaju školsku torbu, pernicu i sav pribor, a kupuje li se ono što je srednje cijene, roditelji za opremu svog prvašića teško da mogu izdvojiti manje od 150 eura. Tih minimalnih 150 eura za prvašića tek je početak troškova ulaska u svijet obrazovanja, jer školovanje zahtijeva i opremu za tjelesni, a svaka jesen iziskuje i novu odjeću.

Ipak izdaci roditelja, barem kada su u pitanju osnovci, posljednjih su godina nešto manji, jer iz državnog se proračuna izdvajaju sredstva za udžbenike, dok jedinice lokalne samouprave u pravilu financiraju radne bilježnice. Tako će ove godine Grad Rijeka samo za radne bilježnice riječkih osnovaca iz gradskog proračuna potrošiti 363 tisuće eura. Ono što se tim iznosom neće pokriti, već ide na teret roditelja, radne su bilježnice za izborne predmete, radni listići, likovne mape, atlasi, kutije s radnim priborom i slično. Tako da će svaki roditelj starijih osnovaca morati izdvojiti do 28 eura za radni materijal za tehničku kulturu, a treba računati i na trošak radnih bilježnica za izborne predmete, dok se cijena geografskih atlasa kreće do 34 eura. Unatoč tome, gradska je pomoć znatna jer, primjerice, komplet radnih bilježnica za sedmi razred doseže cijenu od 143 eura.

Poklon-bonovi

I dok će sve riječke osnovce u ponedjeljak na školskim klupama dočekati besplatan nastavni materijal koji su nabavile same škole, to nije praksa i u okolnim jedinicama lokalne samouprave. Te su prakse, kažu roditelji, različite, a uglavnom se svode na poklon-bonove te je roditeljima prepušteno da sami realiziraju nabavku potrebnog materijala. Tako su viškovski osnovci, kaže Silva Devčić Dobrovičnik, dobili subvenciju za radne bilježnice koje su morali nabaviti sami.

Sve se čini ekstremno skupo – Silva Devčić Dobrovičnik sa sinom Davidom / Foto Nikola BLAGOJEVIĆ

– Ove godine sve mi se čini ekstremno skupo. Radne bilježnice i omote naručili smo online i platili smo ih 168 eura. Bilježnice i olovke platili smo 26 eura, a jedino smo novu školsku torbu »uhvatili« na akciji za 35 eura, kaže Devčić Dobrovičnik.

Sve se to kupovalo za novopečenog petaša Davida iz Katoličke osnovne škole »Josip Pavlišić« koji nabraja da je uz novu torbu i bilježnice dobio i tehničke olovke, gumice i sav ostali potreban materijal za početak nastave, a ono što mu još treba je oprema za tjelesni.

Online trgovinom za nabavku radnih bilježnica poslužila se i Maja Brajković, dok je po ostali pribor s kćerima Luanom i Rinom stigla u knjižaru.

– Luana je osmi, a Rina šesti razred OŠ Jelenje-Dražice, a svaka je od Općine dobila bon u iznosu od 60 eura. Sada smo upravo za bilježnice, mape i ostali materijal potrošile 113 eura, dok su nas radne bilježnice za obje došle 170 eura. Skupo je, ali mora se kupiti. Ne gledamo previše na cijenu, ali ipak ne kupujemo najskuplje, priča Brajković.

Skupo je, ali mora se kupiti – Maja Brajković s kćerima Luanom i Rinom / Foto Nikola BLAGOJEVIĆ

Za razliku od osnovaca čiji roditelji imaju financijsku potporu jedinica lokalne samouprave, većina roditelja srednjoškolaca tu pogodnost nema, za njih nema besplatnih udžbenika i radnih bilježnica, osim ako nisu socijalna kategorija. Međutim, u pravilu srednjoškolci kupuju rabljene udžbenike jer kompleta novih udžbenika za prvi razred gimnazije ispod 300 eura nema. Rabljeni kompleti mogu se naći u pola cijene, a kao i do novih, i do njih se dolazi online ili se pak prenose s generacije na generaciju unutar škole.