Jadran se mijenja, a jedan od znakova tih promjena sve je veći broj vrsta koje ovdje ranije nisu živjele.

Među njima je i morski orah, prozirni rebraš koji na prvi pogled može podsjetiti na meduzu.

Podrijetlom je iz zapadnog Atlantika, a danas je prisutan i u Jadranskom moru.

Njegova pojava dio je šireg fenomena koji posljednjih godina sve više zaokuplja morske biologe.

Nove, odnosno strane vrste, u Jadran mogu stići na različite načine, često uz pomoć čovjeka.

Jedan od mogućih puteva su balastne vode brodova, a organizmi se mogu prenijeti i pričvršćeni za brodske trupove.

No, dolazak nove vrste sam po sebi još ne znači da je nastao problem.

Invazivne vrste

Stranom ili alohtonom vrstom smatra se organizam koji se pojavi izvan svojeg prirodnog područja rasprostranjenosti. Takva vrsta može se u novom okolišu zadržati bez većih posljedica, ali u nekim slučajevima može se uspješno nastaniti, brzo povećati brojnost i početi mijenjati odnose među domaćim vrstama.

Upravo tada govori se o invazivnoj vrsti.

– Invazivne vrste mogu biti konkurencija autohtonim jadranskim vrstama za hranu, stanište i druge resurse. Primjerice, ako troše isti izvor hrane, domaćim vrstama ostaje ga manje, što je važno za vrste poput sitne plave ribe, resursa koji se koristi stoljećima, objašnjava dr. sc. Daniela Marić Pfannkuchen iz Centra za istraživanje mora u Rovinju Instituta Ruđer Bošković.

Dr. sc. Daniela Marić Pfannkuchen / Foto IRB

Jedan od primjera koji znanstvenici posebno prate upravo je morski orah. Ovaj rebraš hrani se zooplanktonom, sitnim organizmima koji plutaju u moru i imaju važnu ulogu u morskom hranidbenom lancu. Zooplanktonom se, među ostalim, hrane i ribe, pa velike populacije morskog oraha mogu povećati pritisak na isti izvor hrane o kojem ovise domaće vrste.

Zbog toga znanstvenicima nije dovoljno samo utvrditi da se neka vrsta pojavila u Jadranu. Važno je znati gdje se pojavljuje, koliko je ima, širi li se i kojom se brzinom širi.

Hidromeduza / Foto IRB

– Kada vrstu pronađemo na novoj lokaciji, dobivamo novu točku na karti njezina širenja. Ako je invazija počela na jugu Jadrana, možemo pratiti pomiče li se iz godine u godinu prema sjeveru. Kod vrsta koje stižu balastnim vodama obrazac može biti sasvim drugačiji jer se mogu pojaviti izravno u nekoj luci i ondje uspostaviti populaciju, kaže Marić Pfannkuchen.

Takve informacije važne su i zato što rano otkrivanje ostavlja više vremena za reakciju. Znanstvenici mogu procijeniti rizik, a nadležne institucije razmotriti moguće mjere kontrole. Problem može nastati i kada se pojavi vrsta za koju postojeći propisi ne predviđaju odgovarajući način uklanjanja ili ograničavanja njezina širenja. Tada je potrebno prilagoditi i regulatorni okvir.

Rano prepoznavanje

Upravo je rano prepoznavanje promjena jedna od ključnih ideja projekta ALIENA, čiji puni naziv glasi ALIgning Efforts to control Non-indigenous species in the Adriatic sea.

U projektu znanstvenici i institucije iz Hrvatske i Italije rade na povezivanju podataka i usklađivanju praćenja stranih vrsta u Jadranu. Cilj je izgraditi zajedničku bazu znanja i razviti sustav koji bi omogućio bolje razumijevanje njihova pojavljivanja i širenja.

Kompas meduza / Foto IRB

Terenska opažanja pritom se povezuju s računalnim modelima. Oni procjenjuju u kojim bi okolišnim uvjetima određene strane vrste mogle biti prisutne i gdje bi se mogle širiti.

Prva verzija prognostičkih alata već je razvijena, a njihova se pouzdanost provjerava podacima prikupljenima tijekom pilot-istraživanja u četiri područja Jadrana.

Namjera projekta nije, dakle, samo sastaviti što potpuniji popis novih stanovnika Jadrana. Krajnji je cilj ranije prepoznati promjene i razviti sustav ranog upozoravanja koji bi znanstvenicima i nadležnim institucijama dao više vremena za procjenu mogućih posljedica i reakciju kada je ona moguća.

U otkrivanju novih stanovnika Jadrana pritom se sve više koriste i suvremene molekularne metode. One omogućuju pronalaženje organizama koje je klasičnim metodama teško uočiti – bilo zato što su vrlo mali, rijetki ili ih je teško razlikovati od srodnih vrsta.

– Molekularne metode daju nam potpuno novi uvid u bioraznolikost Jadrana. Otkrivamo vrste koje prije nisu bile na našim popisima, ali to ne znači da su sve nove ili invazivne. Neke su možda oduvijek bile ovdje, samo ih ranijim metodama nismo mogli prepoznati, ističe Marić Pfannkuchen.

Drugim riječima, svaki novi znanstveni nalaz ne znači automatski i novu prijetnju. Tek kombinacija podataka o prisutnosti vrste, njezinoj brojnosti, širenju i utjecaju na okoliš može pokazati predstavlja li ona stvarni problem za Jadran.

Morski orah / Foto: IRB

Važan dio slike mogu dati i ljudi koji svakodnevno borave uz more.

Ako tijekom kupanja ili ronjenja primijete organizam koji im izgleda nepoznato ili neuobičajeno, mogu ga fotografirati i zabilježiti mjesto i vrijeme opažanja. Takve informacije mogu biti korisne znanstvenicima u praćenju promjena u Jadranu.

Građani svoje nalaze mogu prijaviti putem aplikacije Crafting the Sea, čime se mogu izravno uključiti u praćenje morskog ekosustava.

Što se neka promjena ranije uoči, to je veća mogućnost da se njezine posljedice na vrijeme procijene. Upravo zato znanstvenici žele imati što bolju sliku o tome tko sve danas živi u Jadranu, ali i tko bi se u njemu mogao pojaviti sutra.

Aliena

Projekt ALIENA provodi se u okviru programa Interreg Italija–Hrvatska 2021.–2027., koji potiče prekograničnu suradnju Hrvatske i Italije.

Ukupna vrijednost projekta iznosi 2.624.458 eura, od čega je 2.099.566,40 eura osigurano iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR).

Vodeći partner je Regija Apulija, a u projektu sudjeluje ukupno sedam partnera – pet iz Italije i dva iz Hrvatske. Hrvatski partneri su Institut Ruđer Bošković, kroz Centar za istraživanje mora u Rovinju, te Institut za oceanografiju i ribarstvo.