Foto David Kurti
Nadija Rubeša, predsjednica Udruge građana Kraj je uz najnoviju čakavsku priču odala počast svim ljudima koje je život vezao uz ovo pitoreskno mediteransko podneblje u Općini Mošćenička Draga
povezane vijesti
Blagdan Velike Gospe u Kraju, rodnom mjestu Viktora Cara Emina (1870. – 1963.), cijenjenog hrvatskog književnika, publicista i prevoditelja svake je godine poseban i privuče brojne Krajane. Kada je riječ o znamenitostima u Kraju, ističe se srednjovjekovna zavjetna crkvica Blažene Djevice Marije, uvrštena u registar graditeljske baštine, u čijem se posjedu nalazi i mnoštvo zavjetnih slika. U toj se crkvici od pamtivijeka uz misno slavlje odavalo počast Majci Božjoj, a tako je bilo i tijekom ovogodišnje proslave blagdana.
Zapisivanju »štorija na čakavsken« vična i uvijek dobro raspoložena Krajanka Nadija Rubeša, inače i predsjednica Udruge građana Kraj, u povodu blagdana Vele Gospe va Kraje napisala je najnoviju crticu iz života i još jednom odala počast svim ljudima koje je život vezao uz ovo pitoreskno mediteransko podneblje u Općini Mošćenička Draga…

Foto David Kurti
Vreme od mornari
– Od kapelice ka je zapisana va teštamente (replika i prevod originala je va sakristije) 6.3.1521. leta, do današnje crekvi Majke Božje s Kraja je pasalo više od 500 let. To je bila kapelica z mićin oltarun fameji Jurja Mohovića kade su se molili Majke Božjoj. Kako su leta pasevale, molili su se Krajani i si ki su ono vreme tu pripadali ili samo pasevali. Vredni i bogomojni judi Sv. Antona, Obrša, Graca, Prema i Hadeja. Pak je prišlo vreme od mornari ki su pod tujemi bandijerami, trbuhun za kruhun navigali po veleh i nepoznateh moreh. Muški va cvete mladosti i oni stareji, ki su more voleli i kako mali od kužine, palube, do kapitani s njin jubovali. Nevere, bure i nesreći morske crtale su sliku, mučnu i strašnu sliku na koj su mat, otac, žena i deca čekali da se »marinaio« vrne doma. Zahvale mornari ki su preživeli nesreći zbirale su se va crekve Blažene Djevice Marije va Kraje. Majke Božjoj su se regalalevale i kitile ju, zlatne krunice ke su je krasile zahvalun i poniznošću spašeneh, slikami brodi i zahvali druge sorti. Čuda teh slik zavjeta su bile izložene na zideh crekvice da se svi ki pridu nutra, va mire moru domislet muki i nevoji mornari. Sada su va sakristije ili spravne leže na kore. Va spokoj su šli mornari i kapitani krajski. Va spokoj je šlo svo zlato z crkvene kase, svo zlato z oltara Majke Božje – napisala je Nadija Rubeša, a nakon povijesnog osvrta, dala je i pregled ovogodišnje svetkovine u nekadašnjem mjestu ribara i pomoraca koje se danas sve više okrenulo turizmu.

Foto David Kurti
Pokle maši
– Danas je crekva lepa, velika, restaurirana i uvrštena u Registrar kulturne (graditeljske) baštine Republike Hrvatske. Kao zavjetna crekva i mesto kade se čuda let okupljaju vjernici, već tradicionalno i ovo leto se je svečano proslavil blagdan Vele Gospe va Kraje. Bila je maša, sveći su potiho gorele i Majčice Božjoj pošijale molitvi, nakane, zavjete i jubav. Blagdan ni od čera. Blagdan je otkako znamo za nas i naše i oneh prvo njih. Njin na spomen, klanjamo se s poštovanjem. Čuda judi se je danas pomolilo, pokle maši trefilo nekega kega dugo nisu videli, poćakulali, okrepili se i zatancali. Lepo je bilo kako i pasaneh let, a bit će i va oneh ke prihajaju dokle god va srce nosimo kapić jubavi i poniznosti, dokle molitvi svojun milosti obavijaju Majku Božju, našu crekvicu, mići i lepi Kraj – napisala je Nadija Rubeša.

Foto David Kurti
Krepat, ma ne molat
Krajani su vrlo ponosni na činjenicu da se slavni Viktor Car Emin rodio baš u njihovom kraju, a zahvaljujući Nadiji Rubeša koja je smatrala da se o tome premalo zna i premalo govori, svake se godine uz prigodne svečanosti obilježavaju obljetnice književnikove smrti. Također, zahvaljujući sluhu lokalne zajednice, Viktor Car Emin danas ima i mali interpretacijski centar otvoren u mjestu Kraj gdje se organiziraju književne večeri, izložbe i druga kulturno-umjetnička događanja i odaje počast čovjeku koji je na svoj poseban način, svojim perom, od zaborava otrgnuo stare uzrečice koje su koristili »ljudi od mora«, pa tako i onu najzvučniju »krepat, ma ne molat«, uzrečicu koju su koristili mornari, ali i kapetani.

Foto David Kurti