Ljetu još nije kraj, on se tek nazire s obilnijim rujanskim kišama i južinom. Ipak, i bez uobičajene prave ljetne nevere, ali s jakom burom, Velebitski kanal već je uzeo svoj redovni danak. Danima su mediji informirali, na moru, iznad i oko njega bila su u akciji sva moguća sredstva traganja i spašavanja.

Djelovali su u teškim ponekad i nemogućim uvjetima. Riskirali su ljudi vlastite živote da bi spasili, ili pokušali spasiti tuđe. Iz kuloara se moglo čuti, nepromišljene. Spasitelji o tome ne razmišljaju, njima je svaki život dragocjen! I ne samo na moru.

Ponovimo osnovno, iako je javnost o svemu detaljno informirana. Nestalo je četvoro mladih Portugalaca, u noćnim satima, oglašena je uzbuna, pokrenuta sveobuhvatna akcija traganja i spašavanja.

Epilog je znan – dvoje spašeno, pronađen jedan utopljenik, za četvrtim se tragalo bez rezultata. Zna se i kako je došlo do nesreće u Velebitskom kanalu. Iz kampa blizu Senja nepromišljena mladost zaputila se u Senj.

Ništa čudnoga u ponašanju mladih, posebno kada se nađu daleko od matične zemlje. Nenormalan je, međutim, način na koji su pokušali to izvesti. Krenuli su morem u kasnim noćnim satima, u minijaturnom gumenjaku. Po jakoj buri, na vesla…

»Mogu zamisliti u kakvom su stanju bili«, glasio je komentar što sam ga čuo odmah ujutro, po objavi prvih vijesti o nestanku.

Dodatak je glasio: »Sigurno im je ponestalo pijače i cigareta…« Neumjesno za takvu situaciju ali, kada se trezveno razmisli, logičan zaključak.

Uputiti se na more u to doba po krajnje nepovoljnim uvjetima. U plovilu, ako ga se tako može nazvati, dovoljnom tek da se s obale dođe na usidreni brod u blizini.

Čamčić na napuhavanje

Na službenoj stranici resornog ministarstva, između ostaloga, stoji: »Dojava o četiri nestale osobe, državljani Portugalske Republike, u MRCC Rijeka zaprimljena je noćas, 12. kolovoza u 04.41 sati, od poznanice nestalih.

Prema navodima dojaviteljice, četvero prijatelja krenuli su rekreativnim čamčićem na napuhavanje dužine do 1,5 metara veslati od mjesnoga kampa, sjeverno od Senja prema Senju i tad im se gubi trag.

Kako od jučer na moru vladaju nepovoljni uvjeti praćeni jakim udarima bure i valovima do 3 metra visine iz MRCC Rijeka je, u dogovoru sa Lučkom kapetanijom Senj, Lučkom kapetanijom Rijeka te Ispostavom lučke kapetanije Novi Vinodolski odmah pokrenuta akcija traganja i spašavanja, sukladno usvojenom Planu.«

Poslije bitke svi smo mudri, pa sada mnogi pitaju: gdje je bila pamet tim mladim ljudima, zar nisu vidjeli kakvo je vrijeme, da li oni znaju što je Velebitski kanal i senjska bura, pa oni su Portugalci valjda poznaju more…?

I tako, pitanja se mogu nizati, sve je kasno. Istraga će, nema sumnje, dati određene odgovore. Samo, što s njima, popraviti se ništa ne može.

Dobro će biti ako ti odgovori posluže kao pouka i opomena za budućnost, svima koji namjeravaju ploviti tim akvatorijem. I ne samo Velebitskim kanalom, nego čitavim našim Jadranom.

Istina, on je mirno i pitomo more ali ponekad iznenađuje, pokazuje ono drugo, ružno i mnogima nepoznato lice. Najčešće se to događa onda kada ne bi trebalo, kada je na njemu najveća frekvencija plovidbe, s mnoštvom nevještih i neiskusnih »kapetana«.

U trenu sve propada, odlazi u nepovrat. Nije izgubljeno samo idilično zamišljeno ljetovanje, nego – puno, puno više. Često i zauvijek! U crnu kroniku Velebitskog kanala upisana je nova stranica. Koliko ih samo ima…? I kontinuirano se dopunjuje. Nažalost!

Kad bura krene već je kasno

Prije nekoliko mjeseci sunčano poslijepodne proveo sam u Novom Vinodolskom, u razgovoru s Miljenko Žanićem. Tada je još bio gušt sjediti na suncu, nismo mogli ni zamisliti što nas čeka već u lipnju.

Onim koji ne znaju, a vjerujem da je takvih malo, recimo da je Miljenko Žanić umirovljeni lučki kapetan iz Novog Vinodolskog. Dugogodišnji lučki kapetan i – legendarni, složit će se ljudi od mora.

Na dužnosti kapetana Lučke ispostave Novi Vinodolski, jednoj od najizazovnijih u toj službi na našem Jadranu, proveo je 40 godina. Velebitski kanal njemu je bio radno mjesto. Od prvoga dana sudjelovao je u čestim akcijama traganja i spašavanja na moru. Tom prigodom čuo sam fascinantan podatak:

– U evidencijama naše lučke ispostave stoji da je u 40 godina spašeno više od 500 ljudi. Toliko spašavanja nitko nema. Za to su zaslužni svi djelatnici lučke ispostave, te građani s područja Novog Vinodolskog.

U početku ništa nismo imali, nije bilo ni kvalitetne komunikacije. Kad smo dobili brod počela je druga priča. Moja je sreća što su ribari iz Klenovice i stari kapitani u svakom trenutku bili spremni za isplovljenje.

Brodovi »Ribe Rijeka«, na kojima su plovili Klenovari, bili su vezani u Klenovici, oni su odigrali veliku ulogu u počecima nautičkog turizma.

Mnogo toga na moru se posljednjih desetljeća promijenilo, klima se drastično mijenja. Promijenili su se i nautičari, imaju veća i kvalitetnija plovila, većina se educira, suvremena tehnika i tehnologija nudi im veliku pomoć.

Danas je prognoza dostupna u svakom trenutku, u realnom vremenu za svaku mikrolokaciju. Ipak, bura u Velebitskom kanalu uvijek mnoge iznenadi.

– Kad se na vrhu Velebita stvori kapa, a ona je uvjetovana razlikom u temperaturi, to je prvi znak bure. Spušta se izravno na more i kad krene već je kasno za traženje sigurnog zaklona. Kada se samo sjetim, bura iznenada zapuše, a na moru dvadesetak daskaša, ne znaš koga prije spašavati, komentira Miljenko Žanić.

Veslanje na SUP-u po buri

Iste noći kada je nestalo četvoro mladih Portugalaca, u Velebitskom kanalu bile su još dvije akcije traganja i spašavanja. U 21,23 sata došla je »dojava o pogibeljnoj situaciji za dvoje mladih državljana Republike Češke«.

Nakon utvrđivanja njihove približne pozicije u akciju »su odmah isplovili službenici Lučke kapetanije Senj«. Vjerojatna lokacija, procijenjeno je, bila je sjeverno od otočića Zečevo i uvale Mala Luka, na otoku Krku. Spasilačka brodica pronašla ih je otprilike nakon sat vremena.

Na more su se otisnuli na SUP-u, dasci za veslanje. A, i njima je puhala bura. Nisu prvi koji su tako postupili ne poznavajući, ili ne poštujući, snagu i hirove mora i vjetra. I bit će još takvih, usprkos svim upozorenjima.

U ranim jutarnjim satima u akciju spašavanja isplovio je trajekt »Barbat«, »Rapske plovidbe«. Oni su bili najbliži jedrilici dužine 10,34 metra, s dvočlanom talijanskom posadom, koja je ostala bez pogona i »pod udarima bure nekontrolirano plutala Velebitskim kanalom, ispred mjesta Stinica.«

Nakon tridesetak minuta posada trajekta prihvatila je jedrilicu i oteglila u sigurnost trajektnog pristaništa Mišnjak. U trenutku prihvata jedrilica se nalazila samo 300 – 400 metara od obale, kod rta Glavina.