DOMINIK PODGAJSKI

Dvodnevni solo ribolovni bijeg usred toplotnog udara_ Za takve dane živim!

Boris Bulić

Ako išta želim prenijeti čitatelju, onda je to da se ne boji potražiti svoj teren, svoju liticu, svoj mir. Proučavajte, učite, mijenjajte taktike, slušajte instinkt jer kad se sve poklopi, kad more nagradi trud pravom ribom, tada shvatite da je svaki sat hoda, svaka kap znoja i svaki promašeni griz bio dio priče koja se pamti…



Dominik Podgajski je ribolovac kojem je avantura daleko ispred svega ostalog što pokazuje i ovaj njegov posljednji ribolovni pohod.


Evo što nam je Dominik ispričao o to svom uspjehu:


– Dok su meteorolozi upozoravali na opasne temperature i savjetovali izbjegavanje izlaganja suncu, ja sam odlučio napraviti nešto sasvim suprotno – pobjeći u prirodu.




U jeku toplotnog udara, kada se živa penjala prema četrdesetim stupnjevima, uspio sam osloboditi dva dana i krenuti na svoj dvodnevni solo ribolovni izlet, u potrazi za mirom, tišinom i liticama koje mi već godinama djeluju kao drugi dom.


Poziciju na koju sam krenuo proučavam već dugo.


Godinama gledam karte, analiziram litice, dubine i kurente.


Ali uvijek je postojala jedna prepreka, udaljenost od auta.


Nikako prelomiti da odem tamo.


Uvijek mi je ta distanca bila u glavi – priča nam Dominik.


– No ovaj put, unatoč temperaturnom valu, odlučio sam prelomiti.


Do mjesta gdje sam ostavio automobil stigao sam oko podneva, a odatle me čekalo dva i pol sata napornog hoda pod žegom, s dvadesetak kilograma hrane, vode i ribolovne opreme na leđima.



Ne bih nikome preporučio da ide na more po takvom suncu, ali meni je trebalo bježanje.



Po dolasku sam na brzinu složio mali kamp i rashladio se u moru, tek toliko da se tijelo vrati u normalu nakon iscrpljujućeg puta.


Večer sam proveo u laganom spinningu loveći strijelke koje su se povremeno pojavljivale uz obalu.


Nije mi to bila ciljana lovina, pa sam sve ulovljeno vraćao natrag u more. No pravi dan ribolova tek je dolazio – nastavlja Dominik svoju priču.


– Drugi dan započeo sam u 4 ujutro.


Najveći odmor za glavu mi je bio popiti kavu na liticama, daleko od svih problema i obaveza. Uz prve zrake jutarnjeg sunca, more je bilo mirno, a tišina gotovo nestvarna.


Da se razbudim, otišao sam na sat vremena spinati.


Opet dvije manje strijelke, naravno, ponovno vraćene.


Nakon povratka u kamp ostavio sam laganu opremu i izvukao jigging štap.


Za ovaj izlet sam ponio svoj provjereni, lakši, shore jigging set – Savage Gear SG6 (50–120 g) kojeg mi je ustupio prijatelj na test, Shimano Stradic SW 5000 HG, Varivas PE2 upredenicu, Seguar ACE 0,47 fluorocarbon i BKK vrtilice i assistice.


To je kombinacija koja ima dosta snage, u malom i laganom paketu.


Malo prije šest sati počeo sam s ozbiljnim ribolovom. More je u početku bilo potpuno mirno, bez vjetra i kurenta, pa sam krenuo sa silikoncem Fiiish Black Minnow.


U sljedećih sat vremena imao sam dva solidna griza, oba bez realizacije.


Po grizu sam znao da je zubatac.


Onda se vjetar počeo dizati.


Kurent je ojačao.


Vrijeme je bilo za promjenu taktike – nastavlja Dominik.


Prebacio sam se na metalne jigove i počeo voditi varalicu što bliže litici, gotovo pod nogama. Postoji rizik gubitka jiga, ali zubatac često uzme baš tu, ispod tebe.


Tijekom ribolova bio sam u kontaktu s njemačkim ribolovcem koji se ovom tehnikom bavi dulje od mene.


Razgovarali smo o dekorima, ali sam na kraju poslušao vlastiti instinkt.


Stavio sam 100 gramski Savage Gear Needle Jig u bijelom Snow dekoru i  bio sam u pravu.


Nije prošlo dugo, zubatac je udario.


Borba je potrajala dulje nego inače jer se riba krivo zakačila za udice, ali je na kraju ipak završila u podmetaču.



Kad te iznenadi car, razveseli te i upotpuni cijeli izlet.



Također je potvrda da počinjem shvaćati tehniku bila dodatna motivacija.



Na kraju svega, dok sam nosio opremu natrag prema autu i osjećao svaki korak pod žegom, shvatio sam zašto se iznova vraćam ovakvim izletima.


Ribolov nije samo ulov.


To je proces, put, taktika, promjena pristupa, pogreške i male pobjede koje se dogode kad najmanje očekuješ.


Screenshot


Ako išta želim prenijeti čitatelju, onda je to da se ne boji potražiti svoj teren, svoju liticu, svoj mir.


Proučavajte, učite, mijenjajte taktike, slušajte instinkt jer ponekad je upravo on taj koji donese ribu koja obilježi cijeli izlet.


A kad se sve poklopi, kad more nagradi trud zubatim carom, shvatite da je svaki sat hoda, svaka kap znoja i svaki promašeni griz bio dio priče koja se pamti.


Zato lovim i zato ću se uvijek vraćati.


To mi je najdraža stvar na svijetu.


Provesti par dana na moru, u miru i tišini, i nakon toga pozvati prijatelje, podružiti se uz frišku ribu, domaće vino i gitaru.


Za takve dane živim – ispričao nam je Dominik Podgajski.